NA CVJETNICU S IZDAJNIKOM »Slušajte, svi vi pohlepni, vi koji imate Judinu bolest«

Cvjetnica (Mt 26, 14-27. 66)

Snimio: I. Uldrijan

Isusova muka u misnom čitanju Cvjetnice započinje Judinom izdajom. Uznemirujuća je njegova rečenica koju je postavio farizejima. Upitao je: »Što ćete mi dati, i ja ću vam ga predati.« Čini se nestvarno da jedan učenik, koji je tri godine proveo s Učiteljem, tako može zahvaliti. Nitko takvu rečenicu ne želi izgovoriti, zar ne?

Juda je opisan kao jedan od dvanaestorice. Evanđelist Matej ne želi ga izopćiti iz društva u kojem se nalazio. On jest učenik, a ta je spoznaja bolnija kada se shvati da je imao hrabrosti doći do glavara svećeničkih i naći razlog da Isusa izruči sudu. »Što ćete mi dati?« nije pitanje nekakve pogodbe, nema tu ni otvorenosti prema dijalogu. Nije Juda rekao: »Eto, razmišljam, mogli biste mi nešto udijeliti ako vam predam Učitelja.« Ne. On je izravan. Otvoreno, bez ikakvih elemenata dobrih manira, poput drska čovjeka, stao je pred Židove i zatražio nagradu jer će Isusa predati. Kod Jude nema okolišanja. Ne će izdati besplatno.

Kako je Juda razgovarao sa svećeničkim glavarima? Što su tek mogli pomisliti ti velikodostojnici kada je pred njih stao jedan od učenika te ih, pogledavši ispod oka, pokvareno upitao? Možda su spustili sve kriterije udivljenja koje su imali o Isusu: »Koji bi to čudotvorac, pronicatelj ljudskih srdaca, onaj koji je govorio da ljudima otpušta grijehe, uz sebe imao izdajnika? I toga nije svjestan? I nije znao da će taj izdajnik doći k nama i još ga prodati za pišljive srebrnjake?« Nisu oni blagonaklono gledali ni na izdajnika ni na Učitelja. Izdajnik je samo uprljao Učiteljevo lice. Najbliži suradnik se okrenuo na svoje. Nije Juda izdao samo Isusa, izdao je i samoga sebe, sav svoj život, sve u što je vjerovao, nebrojene korake koje je s Isusom prošao, a svojim je postupkom doveo u nezgodnu poziciju i sve učenike. Židovi su u sebi razmišljali: »Možda se i među drugima krije koja takva prljava krtica?« Ništa čudno da su se nakon Isusove predaje svi razbježali. Nitko više nije želio ništa imati s onim koji ga izdaje, ni reći dodatnu riječ, ni uputiti krivi pogled. Judino je pitanje glavarima svećeničkim razmotalo takvo klupko zla da ga na kraju nije mogao podnijeti ni sam Juda.

Ivan Zlatousti na početku tumačenja istih redaka vidi pohlepu u Judi koji se nalazi s glavarima svećeničkim: »Slušajte, svi vi pohlepni, vi koji imate Judinu bolest, slušajte i čuvajte se te nesreće. Ako je onaj koji je bio s Kristom, koji je kovan čudesima, koji je imao toliko koristi od Kristove pouke, a opet nije bio slobodan od ove bolesti, utonuo u takav ponor, koliko ćete više vi, koji čak i ne slušate Sveto pismo nego ste neprestano prikovani za prolazne stvari, postati lak plijen ove nesreće. (…) Kako je Judu zadesila ova nesreća? Postao je nemaran. Iz nemara nastaju takve promjene, a s druge strane, na bolje se čovjek mijenja iz marljivosti. Koliki su bili nasilnici, a sada su nježniji od janjadi? Koliko ih je bilo pohlepnih, a sada su odbacili čak i vlastitu imovinu? (…) Pohlepnik samog sebe prodaje, tuguje što zemlja ne rađa zlatom umjesto žita. Ozlojeđen je zbog plodnosti godišnjih doba, uznemiren zbog zajedničkih dobrobiti, izbjegava svako sredstvo odakle ne može dobiti novac. Mrzi i siromašne i bogate. Siromašne jer bi ga mogli prositi, a bogate jer ne posjeduje njihova imanja.«

Kršćanin će biti oprezan da ne upadne u Judin odnos prema Učitelju. Unutar izdaje nalazi se mnoštvo zapleta koji kršćaninu mogu pomutiti ljubav prema Bogu. »Što ćete mi dati?« Te riječi nisu samo izdaja. One su trgovina. Trgovina tako česta da se nebrojeno puta ponavlja… Ne mora biti upućena samo Isusovim progoniteljima. Naprotiv! Koliko se često nađe i danas. Pa nije li da se nekada tako kršćanin obraća samomu Bogu: »Što ćeš mi dati – i ja ću ti se moliti, i ja ću poći u crkvu, i ja ću te slijediti, i ja ću te naviještati, i ja ću ti do kraja života biti zahvalan.« Razmjena poput Judine. Jednako pokvarena, a prividno obavijena dobrotom. Juda je svoju trgovinu isto umotao prijateljskom gestom. Završio ju je poljupcem. Bio je to znak zajedništva, a otkrio je najmračnije namjere najbližih suradnika. Neka si danas kršćanin iskreno prizna kakav je njegov odnos prema Bogu, ima li tu prikrivenih želja, skrivenih razmjena koje bi i danas izdale vlastitoga Učitelja.

Gospodine, očuvaj nas od lažne dobrote, ukloni od nas svaki oblik trgovine s Tobom, ne dopusti da se u nas u ovo sveto vrijeme uvuče pohlepa, nego nam daj više zahvalnosti na pologu nade koju si nam ostavio za vijeke vjekova. Amen.