Film je snažan i emotivan jer realistično prikazuje strahote koje trpe djeca kao žrtve prisilne prostitucije, odnosno spolnoga ropstva. Iako film nije suviše eksplicitan, nije preporučljiv za mlađe od petnaest godina jer dovoljno jasno upozorava na nasilja i zlostavljanja koje djeca trpe u rukama trgovaca ljudima. To može biti vrlo uznemirujuće za neke gledatelje, ali to se u ovom kontekstu ne može zaobići jer je jedna od bitnih poruka upravo razotkrivanje i te mračne strane suvremenoga svijeta, a ujedno je ozbiljno upozorenje za roditelje. Film također ima snažnu poruku nade, ustrajnosti i izdržljivosti: Tim Ballard stvarna je osoba, ali i simbol odlučnosti da se djeca koja se nalaze u raljama trgovaca ljudima spase, čak i kad je to rizik za vlastitu egzistenciju i sam život. Njegova je priča nadahnjujuća i pokazuje da se uvijek može učiniti neko dobro, čak i u najmračnijim okolnostima i unatoč najkorumpiranijim ljudima. Pritom treba podsjetiti na nešto što se inače podrazumijeva: nije riječ o dokumentarnom filmu i autori se s pravom koriste umjetničkom slobodom kako bi naglasili neke stvari koje imaju veze sa stvarnim životom iako se nisu baš točno tako dogodile niti se događaju. Jedan primjer je scenaristički i redateljski izbor da se u prvi plan stave malodobna djece od najranije dobi do trinaest godina, a u stvarnosti je prosječna dob te djece između trinaest i četrnaest godina. Neki će zasigurno prigovoriti da je to manipulativno, ali to je promašena kritika jer igrani filmovi funkcioniraju upravo zato što su manipulativni i pretpostavlja se da će svatko za sebe biti dovoljno kritičan i svjestan razlike između realnosti i fikcije.
Da nema »kontroverze« koja se razvila oko ovoga filma, možda bi navedeno bilo sasvim dovoljno kao preporuka, međutim ne može se ignorirati to kako film opisuju i kritiziraju oni koji su opterećeni (krajnjim) lijevim i desnim ideologijama u SAD-u, što se prelijeva i na ostatak svijeta. Za lijeve film je previše jednostavan, predvidljiv i sentimentalan jer se suviše oslanja na emocije i ne dopušta publici da sama dođe do svojih zaključaka o temi trgovine ljudima. Također, prema njima, film je previše politički motiviran, a producentu Verástegui predbacuju (kruta) konzervativna politička stajališta. Film je u tim krugovima kritiziran i zbog toga što prikazuje trgovinu ljudima kao problem koji je uzrokovan samo migracijom i siromaštvom i ne bavi se drugim uzrocima konkretnoga problema.
»Film je politički motiviran i prikazuje trgovinu ljudima kao problem koji je uzrokovan samo migracijom i siromaštvom. To je jednostavna i pojednostavnjena slika koja ne pridonosi razumijevanju ove složene teme« (The New York Times). »Film je previše sentimentalan i jednostran. Prikazan je kao jednostavna priča o dobrom čovjeku koji spašava djecu iz ruku zlih trgovaca ljudima. Taj jednostavan prikaz ne dopušta publici da sama razmišlja o složenosti ove teme« (The Washington Post). »Film je neosjetljiv prema žrtvama trgovine ljudima. Film prikazuje trgovinu ljudima kao problem koji se može riješiti samo spašavanjem djece. Ovaj pojednostavnjen prikaz ne dopušta publici da shvati složenost i traume koje žrtve trgovine ljudima proživljavaju« (The Guardian).
Desni mediji hvale film »Zvuk slobode« zato što ga smatraju proameričkim i prokonzervativnim i prokršćanskim jer prikazuje Ballarda kao kršćanina kojega vjera motivira da spasi djecu iz ruku trgovaca ljudima i ta vjera prikazuje se kao moćna sila koja može dovesti do pozitivnih promjena.
»Film je proamerički i prikazuje Ameriku kao zemlju koja se bori protiv kriminala i zlostavljanja« (Fox News). »Film je prokonzervativan i prikazuje trgovinu ljudima kao problem koji je uzrokovan migracijom i siromaštvom« (Breitbart News). »Film je prokršćanski i prikazuje vjeru kao moćnu silu koja može dovesti do pozitivnih promjena« (The Daily Wire). Jasno, to je samo dio pohvala i pokuda koje su lijevi i desni mediji izrekli o filmu »Zvuk slobode«, ali sasvim dovoljno kao uzorak za fenomenološku analizu utjecaja ideologije na stajališta pojedinca i grupa na ovaj film. Treba dodati još jednu (za neke) kontroverznu stvar u kontekstu financijskoga uspjeha filma, a to je činjenica da su producenti filma »Zvuk slobode«, koji je distribuirao »Angel Studios«, poticali ljude da kupuju kinoulaznice za druge po receptu »plati unaprijed«. U sklopu te akcije ljudi su mogli kupiti kinoulaznice za druge na službenoj mrežnoj stranici filma. Nakon što su kupili ulaznice, mogli su ih darovati nekomu tko si ih ne može priuštiti. Akcija je bila vrlo uspješna i financijski i s obzirom na broj kinoposjetitelja koji su odlučili pogledati film i zbog teme i zbog (za njih) besplatnih ulaznica.
Prema podacima »Box Office Mojo«, film »Zvuk slobode« do 16. rujna 2023. zaradio je 155 milijuna dolara na kinoblagajnama u Sjedinjenim Državama i Kanadi. To ga čini najuspješnijim nezavisnim filmom u Sjevernoj Americi nakon pandemije koronavirusa.
Film je također zaradio 20 milijuna dolara na međunarodnim kinoblagajnama, što ukupnu zaradu diže na 175 milijuna dolara. Proračun filma bio je 14 milijuna dolara, što znači da je ostvario više od 1000 posto profita. Taj podatak zasigurno veseli sve koji su bili i ostali uključeni u produkciju i distribuciju filma – osim »Netflixa« koji je odustao od distribucije zbog kontroverze oko filma, tj. straha da će film naštetiti njihovoj (liberalnoj?) reputaciji i da ne će biti dovoljno komercijalno uspješan (!). »Netflix« je držao film »na ledu« nekoliko godina. Film je snimljen 2018. godine. »Netflix« je kupio prava na distribuciju 2019. godine, a u siječnju 2023. godine konačno je odustao od distribucije. Distribuciju filma, samo mjesec dana nakon toga, preuzeo je »Angel Studios« – u veljači ove godine.
»Kontroverza« oko filma razvidno je pomogla filmu pod financijskim vidikom po logici i »loša reklama je reklama«, ali, na žalost, nije pomogla filmu pod vidikom širenja svijesti o jednom od gorućih suvremenih problema koji nadilazi ideološke okvire. Ipak, čini se da su upravo ideološki okviri nametnuti kao najvažniji faktor u procjeni vrijednosti filma i za to snose odgovornost i lijevi i desni mediji. Lijevi mediji relativiziraju poruku filma i ističu povezanost producenata i glavnoga glumca s konzervativnim grupama u SAD-u, a desni mediji nekritički uzdižu vrijednost filma u kontekstu koji to ovaj film ne zaslužuje jer zaista nije riječ o umjetničkom remek-djelu. S jedne je strane »Zvuk slobode« produkcijski gledano vrlo dobar film s odličnim glavnim glumcem i solidnim sporednim glumcima, no dramaturški gledano je prosječan. Naime, pojedini dijelovi filma napeti su i emocionalno vrlo nabijeni, a neki su previše razvučeni i predvidljivi. Pritom je otegotna okolnost i predugo trajanje od 131 minute. S druge strane tema kojom se film bavi vrlo je važna i nadilazi umjetničku formu i ideološke rasprave i zato se može reći da je film zaslužio pozornost i treba ga pogledati – uz preporuku: bez prevelikih očekivanja pod vidikom kinematografskih umjetničkih vrijednosti. Naposljetku »Zvuk slobode« će, dugoročno gledano, vjerojatno ostati zapamćen više kao primjer kulturnoga rata nego kao primjer izvrsnoga filma, što ne umanjuje vrijednost poruke koju nudi niti bi trebalo utjecati na odluku o tome treba li ovaj film pogledati ili ne treba.
