NAGRADA UTEMELJITELJU UDRUGE SV. KAMILA DE LELLISA Razbio je stigmu povezanu s mentalnim bolestima

Grigorie Ahonbonon

Mnoge su medijske kuće diljem svijeta prošli mjesec objavile vijest da je ovogodišnja nagrada »Razbijanje lanaca stigme«, koju dodjeljuje Muzej dr. Josepha Guislaina iz Genta u Belgiji i belgijska farmaceutska tvrtka »Janssen Research & Development«, dodijeljena Gregoireu Ahongbononu iz Obale Bjelokosti, utemeljitelju Udruge sv. Kamila de Lellisa. Nagradu za njegov izvanredni doprinos u suzbijanju stigme povezane s mentalnim bolestima i u organizaciji psihijatrijskih služba za ljude u nevolji u zapadnoj Africi uručio mu je, zbog sadašnje pandemijske situacije, na internetskoj svečanosti dr. Rene Stockman, vrhovni general redovničke zajednice Milosrdne braće i predsjednik Muzeja dr. Guislaina, istaknuvši da je nagrađeni Ahongbonon »s Udrugom sv. Kamila promijenio živote tolikoga broja ljudi i olakšao njihovo prihvaćanje u društvo«. Pripala mu je novčana nagrada u iznosu od 50 000 dolara, koja će biti namijenjena za projekte smanjenja stigme osoba sa psihičkim poremećajima.

Ta je prvotna malena skupina bila svjesna da se u afričkoj kulturi mentalne bolesti vrlo često smatraju opsjednutostima od zlih natprirodnih sila te su takve osobe također često izolirane od društva, ne samo one, nego i njihove obitelji i prijatelji.

Ahongbonon je rođen g. 1953. u Afričkoj državi Beninu, odakle je emigrirao u Obalu Bjelokosti, gdje je u Sveučilišnom bolničkom centru u Bouakeu osnovao spomenutu udrugu. Sa skupinom volontera istomišljenika započeo se 1991. skrbiti o ljudima sa psihijatrijskim problemima i pružati skromnu osnovnu njegu kao što su higijena, hrana, odjeća i emocionalna potpora. Ta je prvotna malena skupina bila svjesna da se u afričkoj kulturi mentalne bolesti vrlo često smatraju opsjednutostima od zlih natprirodnih sila te su takve osobe također često izolirane od društva, ne samo one, nego i njihove obitelji i prijatelji. Ne pruža im se stručna medicinska pomoć zbog visokih bolničkih troškova smještaja i liječenja, nego su prepuštene neučinkovitim tradicionalnim iscjeliteljima ili se, još gore, na njima primjenjuju ekstremne mjere poput fizičkoga vezivanja radi uklanjanja iz društva i okoline.

Danas je djelatnost Udruge sv. Kamila de Lellisa razgranata u nekoliko afričkih zemalja s brojnim volonterima i donatorima iz cijeloga svijeta. U cijeloj toj plemenitoj »priči« pozornost privlači nekoliko zanimljivih činjenica, među kojima je vrlo cijenjena nagrada katoličke redovničke zajednice Milosrdne braće (kratice F.C., od latinskih riječi »fratres caritate«), koja, zahvaljujući najprije sadašnjemu njezinu generalnomu ministru, »stoji« iza muzeja i istoimenoga instituta u Gentu dr. Josepha Guislaina (1797. – 1860.), belgijskoga psihologa i pionira psihijatrije.

Dr. Rene Stockman

Zajednicu je osnovao g. 1807. svećenik Petrus Joseph Triest, koji je okupio nekoliko mladića da se brinu za skupinu starijih ljudi u Gentu, u kojem je, kao i u mnogim drugim gradovima, u to vrijeme briga za siromašne, bolesnike i starije osobe bila gotovo nikakva. Najprije su se nazivali Bolnička braća sv. Vincenta, no kada su 1811. prva braća položila zavjete, promijenili su ime u Milosrdna braća. Zajednica je ubrzo doživjela »eksploziju« zvanja te je počela otvarati samostane i kuće na svim kontinentima. U gentskoj katedrali g. 2001. otvoren je postupak za proglašenje blaženim njezina utemeljitelja. Također je zanimljivo da je već deset godina generalni poglavar jedne redovničke zajednice diplomirani psihijatrijski specijalist i ekonomist, gostujući profesor na sveučilištima u belgijskom Bruxellesu, indijskom Kigaliju, američkom Washingtonu i rimskom Lateranu, urednik znanstvenoga časopisa i još mnogo toga.

Dr. Stockman rođen je u Assenedeu, mjestu u belgijskoj provinciji Istočnoj Flandriji, studirao je ekonomiju u belgijskom Zelzateu i medicinu u Louvainu, a pristupio je redu Milosrdne braće 1972. započevši novicijat u samostanu u Maria-Aalteru. Za provincijala belgijske provincije izabran je 1994., a na kapitulu reda u Rimu 2000. za generalnoga ministra. Otada je još tri puta biran na tu najvišu dužnost na razdoblje od šest godina, koju obavlja sve do današnjih dana. Njegova su redovnička subraća prisutna u Africi (u 10 zemalja), Aziji (9) Europi (6) te Sjevernoj i Južnoj Americi (5). Tisuće njihovih pridruženih članova svakodnevno zajedno s njima rade u školama, ustanovama za starije osobe, ambulantama, bolnicama i psihijatrijskim centrima.

IZVORGlas Koncila br. 46/2020.
Prethodni članakDVA PREDSJEDNIKA Zašto smo i mi birali američkoga?
Sljedeći članakŽAR I VOLJA DA ŽUPNA ZAJEDNICA U PUNTU I DALJE RASTE Kako je »rimski model« zainteresirao najmlađe župljane za Crkvu