NAJSTROŽE KAŽNJENI RIJEČKI STUDENT Darko Deković – književnik i afirmator glagoljice

Darko Deković

Rijeka je još od Šimuna Kožičića Benje do danas sijelo hrvatstva i katolištva, posebice glagoljaštva, o čemu svojim djelom i životom na osobit način svjedoči znanstvenik, književnik i urednik Darko Deković.

Rođen je 16. studenoga 1947. u Rijeci, gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju i studij hrvatskoga jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu. Radio je u brodogradilištu »3. maj« u Rijeci 1966. – 1967. i 1969. – 1970. Tada se uključio u krug mladih katoličkih intelektualaca »Synaxis«, uređujući istoimeni časopis. U to je doba bio dopisnik i povjerenik »Hrvatskoga tjednika« te najmlađi član upravnoga odbora riječkoga ogranka Matice hrvatske i predsjednik riječkoga Kluba sveučilištaraca Matice hrvatske. Godine 1972. optužen je da je pripremao »kontrarevolucionarni napad na društveno uređenje SFRJ«, dobivši godinu i pol strogoga zatvora te zabranu javnoga djelovanja, čime je »zbog svoje domoljubne djelatnosti i katoličkoga uvjerenja bio najteže suđeni student iz Rijeke« (M. Crnić). Nakon toga otežavaju mu studij pa je diplomirao tek 1985. Godine 1989. obnovio je i vodio Matičin riječki ogranak i uređivao časopis »Domete« od 1995. do smrti. Pjevao je u zboru Opere HNK-a Ivana pl. Zajca od 1975. do 1992. Bio je dragovoljac Domovinskoga rata, stekavši čin bojnika. Direktor je poduzeća »Rijekakina« od 1994. do 2002., a od 2004. radio je u riječkom Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU-a.

Pjesnik i znanstvenik, bio je snažan u svom trpljenju za vjeru i domovinu, svjedočeći da postoje vrjednote kojima se ne može trgovati.

Od mladosti se zanimao za glagoljaštvo pa je diplomirao temom vezanom za riječki glagoljaški krug. Magistrirao je 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši pod mentorstvom Eduarda Hercigonje rad »Zapisnik misni kaptola riečkoga«. I dok se spremao na obranu doktorskoga rada »Glagoljica i glagoljaštvo u gradu Rijeci – Istraživanja o riječkom glagoljaškom krugu«, umro je u Rijeci 5. kolovoza 2008. Njegova disertacija posmrtno je tiskana 2011. pod naslovom »Istraživanja o riječkome glagoljaškom krugu« kao pionirsko djelo o jedanaest stoljeća dugom i bogatom kontinuitetu riječke glagoljaške tradicije. Osobito je znanstveno vrijedna i knjiga »Zapisnik misni kaptola riečkoga«, objavljena 2005. na temelju istoimenoga magistarskoga rada. Riječ je o obradi glagoljičkoga teksta – bilježenju misa zadušnica i pogreba 1545. – 1547. i 1553. – 1555. te o izvješćima s godišnjih izbornih zasjedanja riječkoga kaptola i gospodarskoj djelatnosti te institucije. Deković je načinio latiničnu transliteraciju teksta, opisao grafijske i jezične osobine »Zapisnika« te rastumačio podatke važne za kulturnu i gospodarsku riječku povijest.

Otkrio je, uz to, obradio i objavio više rukopisa vezanih uz glagoljaštvo. Poznati su njegovi nalazi glagoljičnih tekstova iz Pule, Kastva, Pašmana i dr., a velika mu je zasluga otkriće hrvatsko-latiničnoga »Missala hervaskoga Jurja Manzina« iz 17. st. »Bez prigodničarskoga pretjerivanja može se reći da je Darko Deković nakon Vjekoslava Štefanića najviše učinio u proučavanju riječkoga glagoljaštva. Vrlo pažljivo osluškujući sve ono što su o glagoljaštvu pisala i govorila dva velika suvremena istraživača, Branko Fučić i Eduard Hercigonja, Darko Deković je izrastao u respektabilnoga istraživača« (S. Damjanović). O njegovu znanstvenom radu objavila je članak Sanja Hercigonja u časopisu »Problemi sjevernog Jadrana« 2009., gdje je i njegova bibliografija, iz koje se vidi da je o tim svojim otkrićima, no i o brojnim drugim filološkim, političkim, kulturnim, književnim i vjerskim temama pisao u časopisima i novinama »Istri«, »Rijeci«, »Vjesniku Državnog arhiva u Rijeci«, »Croatica Christiana Periodica«, »Slovu«, »Riječkoj reviji«, »Fluminensia«, »Maruliću«, »Katehezi«, »Glasu Koncila«, »Marijinu Trsatu«, »(Bakarskim) Zvonima«, »Jeziku«, »Dometima« i dr., neke pod pseudonimom Ivo Malinić. Brojne kulturne aktivnosti ostvario je kao predsjednik Odbora za kulturu grada Kastva. Bio je suradnik na znanstvenim projektima »Enciklopedija hrvatskoga glagolizma« i »Povijest zapadne Hrvatske«.

Uz to, organizirao je znanstvene skupove »Bernardin Nikola Škrivanić i njegovo vrijeme« 1997. i »Latinitet u Europi s posebnim osvrtom na hrvatski latinitet nekad i danas« 2004., uredivši zbornike radova. Priredio je i uredio »Misni priručnik za staroslavensku misu« 2007. i »Misni priručnik za glagoljašku svetu misu« 2008. te dvojezično hrvatsko-talijansko izdanje knjige Josipa Hosta »Botanički put po Istri, Kvarnerskim otocima i Dalmaciji«.

Od kraja šezdesetih pisao je poeziju na čakavskom i standardnom jeziku. Najpoznatija mu je eshatološka poema »Dolina noćnih prikaza«, o kojoj je opširnu studiju napisao Dean Slavić.

»Darko je imao iznimnu, snažnu, karizmatsku osobnost. Znao je privlačiti i okupljati ljude oko sebe, prenositi domoljubni zanos i promicati uvjerenja gorljivo ustrajući na čistoći svojih idealističkih projekcija. (…) Bio je jak u svom trpljenju svjedočeći da za domovinu vrijedi živjeti i da postoje vrednote kojima se ne može trgovati« (G. Crnković).

IZVORGlas Koncila br. 19/2018.
Prethodni članakRAZBIJANJE NAMETNUTIH STEREOTIPA Kakva je »majčica katoličkoga doma«?
Sljedeći članakPOSLJEDNJA GLUMČEVA ULOGA, A MAESTRALNA Prihvaćanje prolaznosti