Nakon ljetnoga odmora i razbibriga oko 460 tisuća školaraca osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj vratilo se 5. rujna u školske klupe. Hodnike i učionice, koje su više od dva mjeseca čekale povratak svojih malenih i velikih »stanara«, ispunila su nasmijana lica, veselje i prijateljski zagrljaji. Đaci prvaci dočekani su uz recitacije i pjesme u izvedbi starijih i iskusnijih učenika, koji su im zasigurno otkrili i pokoju tajnu školskoga života.
Školsko se zvono istoga dana oglasilo i za više od četiri tisuće učenika katoličkih osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske. Iako službeni podatci o broju učenika u katoličkim školama za novu školsku godinu još nisu poznati, sudeći prema prošlogodišnjim brojkama, pretpostavka o najmanje četiri tisuće djece teško da je kriva. Prošle su godine osnovne katoličke škole diljem Hrvatske, njih 12, pohađala 2202 učenika, a isti su broj srednjih škola pohađala 2364 učenika. Obiteljska atmosfera i katolički odgoj – dvije su sastavnice od kojih se ni jedna katolička škola ne može odvojiti. Učenici, roditelji i djelatnici katoličkih škola tako uživaju život i rad bez sve jačih nametanja raznih ideologija, no ne zaobilaze ih visoki računi za režije.
Atletika, futsal, ekološka sekcija, tamburaška sekcija »Milozvuk«, zbor »Uršuline zvjezdice«, šahovska grupa… Iako se na prvi pogled čini mnogo, nabrojene izvannastavne aktivnosti samo su dio onih u kojima će ove školske godine sudjelovati 201 učenik Katoličke škole sv. Uršule u Varaždinu. Sve se te aktivnosti, ali i cjelokupan rad škole, zbivaju pod geslom »Serviam« – služim Bogu, bližnjemu na dobro – koje varaždinsku školu povezuje s uršulinskim školama širom svijeta. Škola, napomenula je ravnateljica s. Damjana Mihaela Barbarić, nastoji razvijati duh raspoloživosti i služenja u ljubavi. »Individualnim pristupom i obiteljskom atmosferom koja vlada u školi razvijamo talente, a želja nam je da đaci uče s osmijehom i pjesmom na usnama, da im škola ne bude teret, nego izvor kreativnosti, zajedništva, intelektualnoga i duhovnoga rasta. To nam je izazov i cilj, a jasno je da imamo i teškoća kao i svaka škola i učimo se nositi i s tim«, istaknula je ravnateljica Barbarić.
Složila se da je škola bez ideologija važan aspekt za roditelje. »Puno i previše je toga što se kroz razne programe uvlači u škole. Što se tiče naše škole, vjerujem da zajedno kroz dogovore, vijeća učenika i roditelja gledamo u istom smjeru«, dodala je ravnateljica. A kada u statutu škole piše da je cilj prenijeti znanje u svjetlu vjere koje naposljetku postaje mudrost življenja, jasno je, napomenula je sugovornica, da će ideologije teže prodirati.
U Katoličku školu sv. Uršule upisalo se ove godine 30 prvašića. »Ima roditelja koji doista žele vjerski duh, katoličko ozračje, moralne vrijednosti. Ima onih koji se nadaju da će dijete imati veću mogućnost individualno se razvijati. Roditeljima je važno i to što su relativno manji razredi, što znači da će se učitelj više moći posvetiti pojedinomu učeniku«, rekla je ravnateljica. Škola također mnogo radi na odnosima, toleranciji, poštovanju drugoga i drugačijega, a konflikti se odmah rješavaju razgovorima.
Poskupljenje i inflacija pogađaju jednako sve slojeve društva, pa tako ni katoličke škole nisu pošteđene. »Ponavljamo si da smo u Božjim rukama, a sa svoje strane činimo što možemo«, rekla je ravnateljica na naš upit kako se snalaze s podmirivanjem računa za režije koji su zbog poskupljenja energenata iz mjeseca u mjesec sve veći. Nastojimo smanjiti troškove koliko možemo. Pazimo koliko zagrijavamo vodu. Ponavljamo kućni red na sastancima i satovima razrednika s učenicima. Kroz nastavu osvješćujemo koliko, često nepotrebno, trošimo vodu, struju… Nije lako, vidjet ćemo kako će biti dalje«, rekla je ravnateljica. Naime, budući da su im osnivači redovničke ustanove ili biskupije, katoličke škole primaju manje sredstava iz proračuna nego državne, a veći dio sredstava pristiže i iz donacija.
Radosno ozračje prvoga dana škole nije izostalo ni u Katoličkoj osnovnoj školi u Novskoj. ecitacije, ples i pjesma dočekali su one najmanje koji su prvi put vidjeli tko će ih to učiti pisati, čitati, zbrajati i oduzimati.
Odgoj u Kristovim evanđeoskim vrjednotama, individualni pristup učeniku koji se temelji na shvaćanju čovjeka kao Božjega stvorenja te posebno strukturirana nastava kao preteča sustava cjelodnevne nastave koja se želi uvesti u sve javne škole u Hrvatskoj tri su stupa katoličke škole koja je izdvojio ravnatelj Krunoslav Juraković. »Može se reći da su katoličke osnovne škole u Hrvatskoj još uvijek novost, ali i nepoznanica u društvu. No činjenica da sve više roditelja želi upisati svoju djecu u katoličku školu, bilo osnovnu, bilo gimnaziju, na prvom mjestu, govori o tome da su roditelji postali svjesni da imaju mogućnost izbora te se naposljetku odlučiti u skladu sa svojim uvjerenjima.«
»Nema čovjeka koji je savršeno imun na ideologije. Nema ni katoličke škole koja je u potpunosti očuvana od sustavnoga i propagandnoga utjecaja ideologija na odgojnoj i obrazovnoj razini čovjeka«, konstatirao je ravnatelj Juraković. Borba protiv ideologija i putova kojima se te ideologije šire velik je izazov za katoličke škole, posebice za učitelje koji zbog svojih satnica moraju raditi u više škola, a među njima i javnima. »Zna se dogoditi da se učitelji nađu između ‘dvije vatre’. No suradnjom među katoličkim školama nastoji se odgovoriti na takve izazove te izgrađivati sustav da katoličke škole budu očuvane od bilo kakvoga ideološkoga nasrtaja.« Potpora je Crkve, smatra Juraković, ključna. Djelatnicima katoličkih škola važno je da se o katoličkim školama govori i na višim razinama Crkve, koja je prepoznala i smjestila katoličke škole na važno mjesto nove evangelizacije i posebnoga pastoralnoga djelovanja. Osnivanje sve većega broja katoličkih škola, i to u različitim dijelovima domovine, pokazatelj je da Crkva prepoznaje da se hrvatska stvarnost nalazi u prijelomnim trenutcima te odgovara ideološkim utjecajima. »Sve dok je katolička škola usko povezana s Crkvom i njezinim učiteljstvom, može se reći da je ona škola bez ideologija. U trenutku kada dođe do njihovih međusobnih udaljavanja, otvaraju se vrata ideološkim stajalištima«, istaknuo je Juraković.
Budući da se Katolička osnovna škola u Novskoj još nalazi u privremenim i skromnijim prostorima, ima sreću, napomenuo je ravnatelj, te u tom smislu možda i ne osjeća prevelik financijski udarac. Određeno poskupljenje ipak osjeti. Osnivač škole – Požeška biskupija redovito daje svoju materijalnu i financijsku potporu te na taj način omogućuje funkcioniranje škole. »Sigurno je da ni jednoj školi ne će biti lako. Štoviše, teško je slušati predviđanja ekonomskih stručnjaka da se stanje po tom pitanju ne će poboljšavati, što znači da će se posljedice, na ovaj ili onaj način, odraziti i na djecu«, zaključio je ravnatelj Juraković.
Koliko se razlikuje predavati u državnoj i katoličkoj školi? »Razlika je velika, posebno kada se radi o vjeronauku«, rekao je Martin Kajtazi, vjeroučitelj Osnovne škole Lotršćak, koja se također nalazi na popisu katoličkih škola u Republici Hrvatskoj. Nerijetko se događa, čemu se može svjedočiti u društvu i medijima, da se oko vjeronauka u školi stvara svojevrstan problem te mu se pridaje negativan prizvuk. Tomu je, radeći u državnoj školi, svjedočio i Kajtazi među tadašnjim kolektivom. Suprotno od toga, raditi u katoličkoj školi »pravi je blagoslov za vjeroučitelja koji shvaća ozbiljnost svoje službe«. »U katoličkoj školi većina učenika dolazi iz katoličkih obitelji u kojima je vjerski život živ i snažan. To znači da se vjeroučitelj za nastavu treba uistinu dobro pripremiti u svakom pogledu (metodički, ali i duhovno)«, rekao je vjeroučitelj u jedinoj školi u Hrvatskoj koju pohađaju isključivo dječaci.
Nije rijetkost čuti da katoličke škole odišu obiteljskim duhom. Složio se s tim i vjeroučitelj Kajtazi, koji blagoslovom smatra raditi u izrazito poticajnu i motivirajućem okruženju – jednoj velikoj obitelji. Vjeroučitelju u katoličkoj školi, smatra Kajtazi, otvaraju se sve mogućnosti da uistinu postane profesionalac koji se mijenja nabolje, napreduje i raste kao vjernik. Neki će možda pomisliti da je lakše vjeroučitelju raditi u katoličkoj školi. Djelomično je to točno, no s druge strane vjeronauk ima ključno mjesto u katoličkoj školi. Stoga se od vjeroučitelja očekuje i nešto više nego od ostalih djelatnika, istaknuo je naš sugovornik. »Posebnost katoličkih škola jest dati učeniku cjelokupan odgoj ljudske osobe (odgojni, obrazovni i duhovni). Bitna zadaća katoličkoga odgoja, na svim razinama, nije samo prenošenje spoznaja, nego i oblikovanje srdaca«, rekao je Kajtazi.
Kada smo vjeroučitelja Kajtazija upitali kako je raditi u školi u kojoj se ne nameću razne ideologije, spremno je odgovorio: »Neopisivo! Kurikuli predmeta oslobođeni su izravnih ili neizravnih ideologija koje se potiho nameću u ostalim školama, a protivne su kršćanskoj antropologiji. Osjeća se sloboda da se čovjek kao vjernik može ugodno osjećati i tako i živjeti na radnom mjestu«, dodao je. Od učenika se zahtijeva rad i predanost učenju, istraživačka nastava, propitkivanje, ali bez relativiziranja objektivne istine. Činjenica da sve veći broj roditelja ispisuje djecu iz matičnih škola upravo zbog raznih ideologija te ih upisuje u katoličke škole pokazuje da je rad katoličkih škola naveliko prepoznat i cijenjen. »To je za nas priznanje, ali i trajan poziv da budemo čuvari i nositelji katoličkih vrijednosti. Ove smo godine upisali dva prva razredna odjela. S obzirom na to da nismo matična škola, mislim da je to dobar pokazatelj da će katoličke škole imati ključnu ulogu u Crkvi u skoro vrijeme. Roditelji se svakodnevno žrtvuju i voze djecu na suprotni dio grada jer su razočarani kako se sloboda roditelja u odgoju u državnim školama ne poštuje«, zaključio je vjeroučitelj Kajtazi.
