Zaštićeno područje obuhvaća površinu od 63 052 hektara na području Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije i najveće je područje parka prirode nakon Parka prirode Velebit

Uza sve loše vijesti o smanjenim isporukama cjepiva i pojavi novih sojeva virusa koji je u prošlih godinu dana paralizirao svijet te štetama od potresa koje se još zbrajaju, zaljubljenike u Dinaru zasigurno je razveselila vijest da je područje toga masiva proglašeno parkom prirode. Time je Hrvatska dobila 12. park prirode koji se proteže na područje masiva Dinare (Dinara, Troglav i Kamešnica), izvorišni dio i gornji tok rijeke Cetine te krška polja (Hrvatačko, Paško i Vrličko) uz Cetinu.

Zaštićeno područje obuhvaća površinu od 63 052 hektara na području Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije i najveće je područje parka prirode nakon Parka prirode Velebit. Kako je u povodu te prilike istaknuo resorni ministar gospodarstva i održivoga razvoja dr. Tomislav Ćorić, proglašenjem Parkom prirode Dinara, zajedno s ostalih 11 parkova prirode i osam nacionalnih parkova, zaokružena je cjelina od 20 zaštićenih područja u tim kategorijama u Hrvatskoj. Sada udio zaštićenih područja u kopnenoj površini Hrvatske, zajedno s područjem ekološke mreže Natura 2000, iznosi 39 posto njezina kopnenoga dijela. Samo na području novoproglašenoga parka nalazi se ukupno 11 područja ekološke mreže Natura 2000, i to dva područja očuvanja značajna za ptice te devet područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove.

To je područje vrijedno ne samo zbog očuvanja izvornih prirodnih vrijednosti, bogate georaznolikosti, divljih vrsta flore i faune, endema i raznolikosti prirodnih staništa (vodena staništa Krčića i Cetine s pritocima, močvarna staništa, stijene i točila, šumska i špiljska staništa), nego i zbog drugih vrijednosti koje su proizišle iz višestoljetne tradicije kojom su ljudi oblikovali taj prostor. Iz te tradicije uporabe prostora nastala su poluprirodna staništa, autohtone pasmine domaćih životinja i sorte te bogato kulturno i povijesno naslijeđe. U udruzi »Biom« koja provodi projekte očuvanja prirode na tom području smatraju da je Dinara u zaštiti prirode dugi niz godina bila nepravedno zapostavljena iako se ondje nalaze najveće površine suhih krških travnjaka u Hrvatskoj i žive životinje kojih u ostatku zemlje nema ili su rijetke, poput primjerice planinske ševe ili žutokruga.

U »Biomu« smatraju prednošću to što su značajne prirodne vrijednosti na Dinari već prepoznate i definirane kroz mrežu Natura 2000, a ponajprije se to odnosi na velike površine suhih i planinskih krških travnjaka (pašnjaka) i brojne vrste koje o njima kao staništima ovise, primjerice ćukavica, kratkoprsta ševa, planinska ševa, žutokrug, suri orao i jarebica kamenjarka. Na Dinari obitavaju i vrste vezane uz ljuti krš poput primjerice dinarskoga voluhara i balkanske divokoze, ali i vrste koje traže veliko područje divljine poput vuka i medvjeda. Udruga »Biom« na području Dinare od početka 2020. godine provodi projekt čiji je primarni fokus obnova i održivo upravljanje zaraslim suhim travnjacima planinskoga masiva Dinare, što će se izvršiti izravnim konzervacijskim aktivnostima, ručnim uklanjanjem nepoželjne vegetacije, kontroliranom ispašom i kontroliranim paljenjem. Projekt se provodi u partnerstvu s Hrvatskim šumama, lokalnom akcijskom grupom »Cetinska krajina« i Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, ukupne vrijednosti 1 296 509 eura, koji je sufinanciran iz Programa LIFE Europske unije.

Kako ističe Tomislav Hudina, voditelj Programa za botaniku i staništa udruge »Biom«, ujedno voditelj projekta, dinarsko je područje prije nekoliko desetljeća još bilo poznato po bogatoj tradiciji ekstenzivnoga stočarstva. Kao posljedica Domovinskoga rata, odlaska mladoga stanovništva i drugih negativnih društveno-ekonomskih utjecaja, pa time i nestajanjem stoke s pašnjaka, dinarski su pašnjaci u velikoj mjeri zarasli te se smatra da je danas zaraslo najmanje 30 posto nekadašnjih pašnjaka. Tako izostanak ispaše i drugih metoda održavanja travnjaka dovodi do pojavljivanja i širenja drvenaste vegetacije kojom travnjaci zarastaju te gube karakteristike kojima pridonose bogatstvu biološke raznolikosti.

Zarastanje travnjaka u šikaru, zbog izostanka velikih herbiora, upozorava Hudina, i na svjetskoj je razini poznat uzrok gubitka biološke raznolikosti na lokalnoj, ali i na globalnoj razini. Stoga će, kaže, restauracijske aktivnosti imati i snažan pokazni karakter za mnoge upravitelje travnjaka te njihove korisnike u regiji. Osim restauracije, u projektu je stavljen snažan naglasak i na društveno-ekonomski aspekt uporabe travnjaka, gdje se želi poticati razvoj stočarstva, umrežavanje i podizanje kapaciteta lokalnih stočara u smjeru održivosti te obnoviti potrebna infrastruktura poput bunara i suhozida. Stoga je jedan od ciljeva projekta i izraditi tehničke smjernice kojima se promovira održivo upravljanje i restauracija travnjaka te poticati njihovu upotrebu. Restauracijske aktivnosti koje su predmet toga plana su demonstracijskoga karaktera te će se testirati kroz projekt kako bi se olakšalo planiranje sličnih aktivnosti na drugim područjima.

ZANIMLJIVOSTI Najviši vrh, najviše endema…
Na području Parka prirode Dinara nalazi se i najviši vrh Hrvatske – Sinjal (1831 m). To područje bogato je endemičnim i ugroženim vrstama. Primjerice tu obitava više od 1000 biljnih vrsta, što je petina sveukupne hrvatske flore, od čega 75 nacionalnih endema, kao i više od 20 endemskih vrsta životinja, od toga i jedan sisavac – dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi). Zbog netaknutih prostranih kompleksa šuma i travnjaka područje Dinare od velike je važnosti i za tri velike zvijeri koje obitavaju u Hrvatskoj (vuk, medvjed, ris). Visoki dinarski travnjaci (rudine) najvažnija su stanište za planinskoga žutokruga (Vipera ursinii mascrops), vrstu endemične zmije koja obitava na Dinaridima. Smatra se da je i do 95 posto hrvatske populacije te zmije na području masiva Dinare.

 

Proglašenjem toga područja parkom prirode utječe se i na lokalno stanovništvo, a u udruzi »Biom« ističu da je to razina zaštite koja potiče održiv suživot ljudi i prirode. Posebice se to odnosi na Dinaru gdje se interesi zaštite prirode, poput održavanja travnjaka/pašnjaka i stanovništva koje se bavi stočarstvom, preklapaju na način od kojih obje strane mogu istodobno profitirati te stoga park treba imati pozitivan utjecaj na stanovništvo. Tako smatraju da će od proglašenja parka najviše profitirati oni koji se bave tradicionalnim aktivnostima, ponajprije stočarstvom, i svi oni koji se bave ili će se tek početi baviti turizmom.

Osim zbog vrijednosti nje same, očuvanje prirode važno je i za dobrobit ljudi. Naime, i zbog potreba čovječanstva nužna su područja divljine, ali isto tako su važna kao regulatori klime, kruženja vode i drugih općekorisnih funkcija, tzv. usluga ekosustava. Malo je poznato, upozoravaju u udruzi »Biom«, da većina rijeka i pitke vode u Dalmaciji počinje svoj put upravo ispod Dinare. Uz sve jači razvoj infrastrukture, potrebno je unaprijed planirati i ostaviti područja prirodi kao dio razumnoga i dugoročnoga planiranja prostorom. To vrijedno područje proglašenjem parka prirode time će dobiti posebnu pozornost te će se njime početi upravljati na način da se njegove prirode i kulturne vrijednosti promoviraju i sačuvaju za buduće generacije.

Jednako tako, smatraju u udruzi »Biom«, stanovnicima toga područja otvorit će se dodatne mogućnosti za razvoj turističke ponude te za proizvodnju i prodaju tradicionalnih, ali i novih lokalnih proizvoda, suvenira i sl. Na kraju proglašenje parka prirode svojevrsna je pozivnica svima da prilikom planiranja godišnjega odmora ili izleta razmisle i o posjetu tomu predivnomu kraju koji je po mnogočemu poseban i zasigurno zaslužuje da ga se posjeti i upozna, a jednom kada ga se posjeti, sigurno će mu se vraćati, poručuju iz udruge »Biom«.

IZVORPrilika br. 2/2021.
Prethodni članakTKO PJEVA O STEPINCU, DVOSTRUKO ZA KANONIZACIJU MOLI Blaženi Alojzije Stepinac kao glazbena ikona
Sljedeći članakO FENOMENU »POPULARNOSTI« KORIZMENE PUČKE POBOŽNOSTI U HRVATSKOM NARODU Križni put ne vodi u ponor patnje, nego prema Božjoj blizini i ljubavi