Dokumentarni film »Naš sveti Jeronim« rezultat je timskoga rada skupine hrvatskih filmaša: scenaristice Antonije Hrvatin Roth, redateljice Monike Štengl, montažerke Irene Korpes, skladatelja Tomislava Mrduljaša, direktora fotografije Marka Jerbića i producentice Sanje Knez koji je za publiku pred televizijskim zaslonima premijerno prikazan 30. rujna u 15.35 na Prvom programu Hrvatske televizije – na svetčev blagdan.
Dokumentarac je sniman na različitim lokacijama uključujući Rim, Akvileju, Jeruzalem, Betlehem, Split, Solin, Zagreb, Štrigovu, Brač i Vis, a glavna tema, kako i sam naziv filma kaže, život je i djelo svetoga Jeronima i njegova povezanost s Hrvatskom, a posebno s Dalmacijom.
Sveti Jeronim bio je teolog, prevoditelj Biblije, biograf, povjesničar i osnivač monaških zajednica, a dekretom pape Benedikta XIV. proglašen je 1724. godine crkvenim naučiteljem. Prema povijesnim izvorima rođen je na granici Dalmacije i Panonije, a film istražuje postojeće znanstvene dokaze i neke manje poznate naznake koje sugeriraju da bi njegovo podrijetlo moglo biti povezano s područjem današnje Hrvatske (film ne ulazi npr. u teze objavljene na Wikipediji ili Enciklopediji Brittanici o mogućnosti da je mjesto njegova rođenja na području današnje Slovenije).
Film se, dakle, bavi pitanjem mjesta rođenja sv. Jeronima samo unutar hrvatskoga teritorija i objašnjava zašto se smatra Dalmatincem te zašto je Štrigova mjesto njegova štovanja, ako već nije izvjesno da je to mjesto rođenja. Nadalje, ističe se da je njegovo djelovanje važnije od njegova mjesta rođenja, posebice njegovo prevođenje, i uređivanje, Biblije na latinski jezik kojim se u njegovo vrijeme služio narod (‘vulgus’ i zato ‘Vulgata’), kao i njegov monaški i isposnički život koji ga je iz Rima preko Antiohije, Triera i Akvileje doveo do Betlehema, gdje je proveo ostatak svojega života, 34 godine. Razmatraju se i neke kontroverzije iz života sv. Jeronima, uključujući njegov poseban odnos prema ženama, njegovo zauzimanje u obrani njihova dostojanstva te zašto je upravo žene izabrao za svoje najbliže suradnice.
Film također istražuje kako su hrvatski glagoljaši s posebnim žarom širili uvjerenje o sv. Jeronimu kao zemljaku i sunarodnjaku te kako je on postao zaštitnikom hrvatskoga identiteta, posebice u kontekstu opasnosti da latinski jezik istisne uporabu narodnoga jezika u liturgiji. Poseban je naglasak na vezi sv. Jeronima s Dalmacijom, gdje ga se od pamtivijeka smatra ponosnim Dalmatincem specifičnoga, borbenoga temperamenta. Nakon Hrvatskoga narodnoga preporoda, svetojeronimska tradicija počela je kopnjeti, ali je Jeronim i dalje ostao važan, posebno u Dalmaciji. Film istražuje kako se njegova uloga mijenjala tijekom povijesti i kako je postao simbolom i zaštitnikom Dalmacije, teologa, bibliotekara, učitelja i studenata.
Simpatičan je to i nepretenciozan dokumentarac koji po kvaliteti produkcije (ističu se vrlo dobra fotografija i zvuk) blago odskače od prosjeka HRT-ove produkcije i dobro funkcionira na razini zabavno-informativnoga programa, a može se steći dojam da je posebno namijenjen srednjoškolcima. Tomu možda pridonosi i uvodni dio, koji bi inače trebao odrediti ton i zainteresirati gledatelje, a ima koncept koji će vrlo vjerojatno zavarati gledatelja jer bi mogao pomisliti da je redatelj dokumentarca Robert Knjaz: počinje lepršavo i zafrkantski s prikladnom glazbom, a onda, odjednom, i pomalo začuđujuće, poprima ozbiljniji ton. Taj ozbiljniji ton nikako da postane posve ozbiljan i akademski čak i kada se nižu intervjui s akademicima, teolozima, povjesničarima i drugim znanstvenicima. Jedan od razloga razigrana je glazba koja je u nekim dijelovima, ponovno u mladenačkom duhu, čak i preglasna i previše eklektična pa nije uvijek komplementarna s izgovorenim sadržajem.
U cjelini gledano, čini se da bi dokumentarac funkcionirao bolje da ima manji broj intervjua, osobito s obzirom na to da postoje razlike u kompetenciji i elokventnosti govornika kao i relevantnosti tema o kojima govore. Stoga je moguće da u »Našem svetom Jeronimu« gledatelji ne će dobiti snažan dojam ozbiljnoga biografskoga filma namijenjenoga ciljanoj publici nego bi ga mogli doživjeti kao kolažni niz reportaža u televizijskom informativno-zabavnom programu.
Mnogima će, pod tim vidom, zacijelo u oči upasti segment o izradi kipa sv. Jeronima te otkrivanje i blagoslov kipa u benediktinskoj opatiji na Sionu. Uz dužno poštovanje prema tom događaju, kiparu i predstavnicima crkvene i svjetovne vlasti, ton toga segmenta na trenutke je prikladniji za tematsku emisiju o kandidatima za predstojeće izbore nego za biografski dokumentarac. Pod tim vidom film donekle odražava stanje svijesti u (javnim) medijima u kojima vladajući očekuju da im se povlađuje i drži linija nezamjeranja, što, profesionalno gledano, zasigurno nije mogao biti željeni cilj ekipe koja je stvarala film.
Dokumentarni film »Naš sveti Jeronim« došao je kao nasušno potreban televizijski podsjetnik na važnost sv. Jeronima i njegovih postignuća za Crkvu i cijelu zapadnu civilizaciju kao i povijesne okolnosti zbog kojih se na poseban način štuje u hrvatskom narodu, a posebno u Dalmaciji. Baš zbog toga što postoje prijepori o mjestu rođenja sv. Jeronima, koji su ponegdje dobili mitološki karakter, moglo se u filmu hrabrije suočiti s mitovima i legendama o tom svetcu, to jest staviti ih u ispravan kontekst. Naime, u takvom i sličnim dokumentarcima koji se bave za nacionalni identitet važnim osobama, svakako bi bilo dobro da se kaže barem nešto o tome zašto su mitovi, u slučaju sv. Jeronima ponajprije svojatanja koja mogu poprimiti mitološko značenje, ipak važni i nisu isključivo negativni u kontekstu proučavanja povijesnih osoba.
Joseph Campbell, američki stručnjak za mitologiju, smatrao je da se mitovi kao univerzalni jezik ljudskoga duha mogu naći u svim kulturama svijeta i imaju zajedničke teme i arhetipove. Campbell je mitove definirao kao »priče koje su ispričane i ponovljene mnogo puta, i koje imaju trajnu vrijednost«. Dakle, mitovi nisu samo zabavne priče, nego imaju i dublje značenje i putokazi su za ljudski razvoj i duhovno putovanje. Campbell je identificirao nekoliko zajedničkih tema i arhetipova u mitovima, a jedna od najčešćih jest priča o heroju koji odlazi na putovanje kako bi pronašao sebe i/ili spasio svijet. Druga česta tema jest priča o sukobu između dobra i zla. Jedan od najpoznatijih arhetipova je i mudri starac (kao što je bio i sv. Jeronim), kao i snažni junak koji pobjeđuje neko zlo, tj. moćnoga antagonista. Takav prikaz sv. Jeronima, kao stvarne, povijesne osobe koja nikako nije mit, može pružiti utjehu i nadahnuće ljudima u teškim vremenima. Nije li upravo to jedan od razloga obljubljenosti toga svetca u hrvatskom narodu?
