Da bi se odgojem došlo do financijske neovisnosti, treba biti svjestan nekoliko stvari. U kupnju ne bi trebalo ići bez popisa. Ako se nešto ne nalazi na popisu, ne kupuje se. To pomaže da se izbjegne i drži pod kontrolom impulzivna kupnja. Također je jasnije djeci da se ne će kupovati ništa što nije na popisu.
Treba se držati dalje od odjela s igračkama i slatkišima osim ako te stvari nisu na popisu. To štedi vrijeme, a i djeca ne dobivaju razne ideje o tome što bi htjeli, kao ni odrasli.
Djeca, kao i neki odrasli, trebali bi naučiti vrijednost novca. Kada je dijete dovoljno odraslo da se koristi novcem, roditelji mu mogu dati mali, skroman džeparac. Ako je cilj dijete naučiti da cijeni novac, može mu se dati svaka dva tjedna ili mjesečno manji iznos kako bi moralo pričekati da bi moglo trošiti. Ne treba davati djeci novac unaprijed. To je kao da odrasli uzmu kredit. Dobro je djetetu davati džeparac u manjim novčanicama kako bi uvidjelo kako se brzo te novčanice troše.
Dijete treba poticati na štednju te da razmišlja pažljivo kako će potrošiti novac, kao i da bude velikodušno u darivanju ili kupnji malih darova za braću, sestre i ostale članove obitelji. Sve to može se primijeniti i na odrasle.
Treba znati da je manje – više. Puno je bolje djeci dati nekoliko visokokvalitetnih edukacijskih igračaka nego zatrpati njihovu sobu jeftinim igračkama koje se brzo slome i za koje djeca brzo gube interes. Što manje igračaka dijete ima, više će ih cijeniti. Također ako dijete ima manje igračaka, više će ih dijeliti s drugima. Što je manje igračaka, više je prostora za igru. I što manje igračaka roditelji kupuju djeci, više se novca štedi za obrazovanje. To vrijedi i za odrasle za kupnju posuđa, alata, odjeće, knjiga itd.
Oduprijeti se pritisku vršnjaka i okoline nije lako. Jedan od najčešćih i najuvjerljivijih argumenata kojima se djeca koriste kad žele neku skupu ili besmislenu igračku je: »Svi u školi je imaju. Ja ću biti jedini koji je nemam.« To je dobra prilika da dijete izgradi otpor prema pritisku vršnjaka. No prvo odrasli moraju vježbati svoje mišiće u odupiranju pritisku okoline. Roditelji trebaju biti spremni da će primati kritike drugih roditelja, prijatelja, pa čak i članova obitelji. Roditelji trebaju reći djeci razloge zašto ne žele kupiti igračku koja je popularna, kao i objasniti djeci da ih odgajaju u skladu s vlastitim standardima i vjerovanjima, a ne u skladu s vrijednostima drugih.
