Veliki upitnici pratili su apostolsko putovanje pape Franje u Mađarsku. Tjednima uoči dolaska Svetoga Oca u mađarsku prijestolnicu svjetski su mediji nagađali o motivima njegova pohoda. Zašto Sveti Otac »opet« dolazi u Budimpeštu nakon što je ondje bio prije nepune dvije godine, na zaključku Euharistijskoga kongresa 2021.? Hoće li, nakon što je u travnju proveo nekoliko dana u bolnici, uopće pohoditi Budimpeštu? Je li Budimpešta odskočna daska za Papin posjet Moskvi ili Kijivu? Događa li se na marginama pohoda tiha diplomatska misija glede rata u Ukrajini? Hoće li Papa u Mađarskoj govoriti o migrantima? Hoće li njegov posjet biti »sukob« između dviju vizija kršćanske Europe – »zatvorene«, »konzervativne« i »otvorene«, »progresivne«, kako to vole uokviriti mediji?
U užurbanom gradu, u kojem živi gotovo dva milijuna ljudi, uz tisuće turista koji se sa svih kontinenata svijeta dolaze diviti povijesnim znamenitostima, posljednja tri travanjska dana zavladala je posebna vreva. Čak i napetost. I vjernici i oni koji se takvima ne izjašnjavaju naguravali su se pred ogradama na središnjim budimpeštanskim mostovima i avenijama u trenutku kada bi njima prolazio Sveti Otac. Svi su se trudili biti u prvom redu iz kojega su mogli snimiti Svetoga Oca kako maše i pozdravlja mnoštvo iz svojega bijeloga Fiata. Slični prizori naguranih ljudi mogli su se vidjeti i u uličicama i na trgovima nedaleko od lokacija u gradu koje je posjetio papa Franjo, kao što su velebna bazilika sv. Stjepana i crkva sv. Elizabete u središtu Pešte.
Bilo je pomalo nezahvalno – u novinarskom smislu – pratiti pohod Svetoga Oca samo s »lokalnom« novinarskom akreditacijom. Naime, to je značilo i da su neka događanja na kojima je sudjelovao papa Franjo dostupna samo krugu novinara s vatikanskim akreditacijama i koji su zajedno s Papom doputovali iz Rima. Ipak, izravno su se mogla pratiti dva velika događaja – susret pape Franje s mladima u subotu 29. travnja u športskoj dvorani »Laszlo Papp« i misa na Trgu Lajosa Kossutha.
U športsku dvoranu »Laszlo Papp« pristigli smo otprilike dva sata prije dolaska pape Franje. Dvorana, koja je po svojim kapacitetima usporediva sa zagrebačkom Arenom, bila je već tada napola ispunjena. Iz »visina« novinarske lože moglo se promatrati kako mladi Mađari kroz različite ulaze pristupaju svojim sjedalima, iz minute u minutu dvorana je postajala tješnja, bučnija, zagušljivija. Čeznuli smo upoznati ih – pitati ih kakvi se dojmovi isprepliću u njima uoči susreta s papom Franjom, osjetiti bilo mlade mađarske Crkve… I pokazalo se providonosnim što smo se upravo dva sata prije Papina dolaska progurali u redove ispred glavne pozornice. »Ne biste trebali biti ovdje, ali možete proći zasad, samo nakratko«, rekao je na »klimavu« engleskom zaštitar koji se smilovao i propustio nas u sektor dvorane kroz koji je trebao proći Sveti Otac. U »zabranjenom« sektoru vidjeli smo trku, veselje i smijeh. Šarene boje majica. Svilene šalove oko vrata u vatikanskim bijelo-žutim kombinacijama. Kako se primicalo vrijeme Papina dolaska, iz »partera« dvorane »Laszlo Papp« širila se atmosfera koja je sve više nalikovala golemoj košnici.
U jednom trenutku prigušila su se sva svjetla. Počinjao je koncert, svojevrsni mađarski »Progledaj srcem«. Bila je to dojmljiva »izložba« mađarske duhovne glazbe. Barem ako je suditi prema vizualnim i tonskim elementima. Jer ni riječi mađarskoga nismo razumjeli. I baš u tom ozračju shvatili smo »težinu« šale pape Franje na račun mađarskoga – da je to vjerojatno jezik kojim se govori u raju jer je potrebna čitava vječnost da bi se naučio! Međutim, koncert je omogućio novinarsku povlasticu: ostati uz glavnu pozornicu.
Bio je to uvod u prvi »slučajni« susret sa Svetim Ocem u Budimpešti. Nakon koncerta glazba je postajala tiša, prevladavao je žamor i buka. Na rubu »našega« sektora pojavili su se ljudi u tamnim odijelima i s kravatama. Nekoliko su puta najprije međusobno kimnuli glavama. Bili su to Papini tjelohranitelji. Veliki crni zastor podigao se, a pred nama se ukazao – papa Franjo!
Kotač električnoga »minipapamobila« gotovo nam je prešao preko nogu. U nekoliko sekunda oko pape Franje na ulazu su se u dvoranu na metar udaljenosti našli njegova »švicarska garda« u tamnim odijelima, njegov osobni fotograf, vatikanska televizijska kamera i Glas Koncila! Papin »defile« dvoranom »Laszlo Papp« pratio je gromoglasni pljesak mladih, graja, fijukanje koje je nadglasalo glazbenu pozadinu. Svi su se gurali uz veliku željeznu ogradu. Neki su uspjeli dodirnuti bijelu halju Svetoga Oca, a neki čak i pružiti mu ruku. Papin je protokol vjerojatno zamislio da se Sveti Otac »provoza« kroz dvoranu i da se nakon toga izravno uspne na glavnu pozornicu. No Papa je prekršio protokol kada je u prvim redovima ugledao djecu s invaliditetom i posebnim potrebama. Nekoliko je puta lupnuo po volanu svoga vozača u »minipapamobilu«. Ustao je, tražio je štap. A Glas Koncila u tom se silnom »neprotokolarnom« metežu opet našao na metar od Svetoga Oca. Papa Franjo je, poput oca potrebitih i poniznoga pastira, oslanjajući se na štap, hodao između djece s posebnim potrebama, svakomu je pružio ruku i porazgovarao s njihovim obiteljima. Nekim je roditeljima na čelu učinio znak križa.
Zasigurno će dugo mladi koji su prisustvovali susretu u dvorani »Laszlo Papp« pamtiti riječi koje im je uputio Papa. »Isus ne želi da budemo lijeni i poltroni, ne želi nas šutljive i sramežljive, želi nas žive, aktivne, protagoniste povijesti«, rekao je papa Franjo i dodao: »Upamtite da nitko ne može zauzeti vaše mjesto u povijesti svijeta, u povijesti Crkve… Šutnja ne znači prilijepiti se za mobitel i društvene mreže. Ne, molim vas: život je stvaran, nije virtualan, ne događa se na ekranu, život se događa u svijetu! Molim vas, nemojte virtualizirati život!« nizao je »bijeli influencer« s pozornice dvorane »Laszlo Papp«. Papine riječi mladi su više puta prekidali gromoglasnim pljeskom. A dugim su i glasnim pljeskom mladi i ispratili Svetoga Oca. I učas je velika športska dvorana utihnula. Na glavnoj se pozornici pojavio »improvizirani« oltar. Postavljeno je Presveto. Započelo je bdjenje mladih.
Ljudskim je očima bilo teško očekivati da će se sutradan, u nedjelju 30. travnja, na Trgu Lajosa Kossutha ponoviti »ekskluziva« bliskoga susreta s papom Franjom. Početna pozicija bila je gotovo ista kao na televizijskom ekranu. Novinarska loža na prostranom trgu uz zgradu mađarskoga parlamenta bila je udaljena četiristotinjak metara od glavne pozornice na kojoj je Sveti Otac predvodio misno slavlje. Idealna pozicija za fotografe i snimatelje velikih svjetskih agencija i televizijskih kuća. No nezahvalno mjesto za tiskovne novinare, koji su se tako našli u neobranu grožđu – u središtu događaja, a opet daleko od prave vreve, od uzbuđenja. Jake »snage sigurnosti« – mađarski zaštitari – stajale su na izlazu iz novinarske lože. Pristup »nenovinarskim« sektorima bio je strogo zatvoren.
Petnaestak minuta prije službenoga početka misnoga slavlja papa Franjo prošao je trgom u bijelom papamobilu. Oko osamdeset tisuća ljudi sudjelovalo je u misi na otvorenom na Trgu Lajosa Kossutha. Između »rute« kojom je prolazio Sveti Otac i novinarske lože bilo je možda tridesetak metara zračne udaljenosti. Blizu Papi i vjerničkomu mnoštvu na trgu, a opet dovoljno daleko. Kako je papa Franjo prolazio trgom, škljocali su silni fotoaparati. Televizijski su se novinari uoči i za vrijeme mise javljali uživo… Naime, s velikom se napetošću osluškivala homilija pape Franje. Ranije je tijekom svojega pohoda Budimpešti o »najvrućoj temi« – ratu u Ukrajini – govorio uglavnom neizravno. Nije išao ni u izravnu »konfrontaciju« s mađarskim pogledima na pitanje migracija. Ali bilo je teško u Papinoj propovijedi – koju je izrekao na talijanskom – ne čuti višestruko ponavljanje imenica kao što su »amore« (ljubav), »cuore« (srce), »porta« (vrata) ili pak ponavljanje glagola poput »aprire« (otvoriti) i »entrare« (ulaziti). U nagovoru uz molitvu Kraljici neba na zaključku misnoga slavlja papa Franjo izrekao je riječi koje su se danima »odvagivale« u svjetskoj javnosti: »Sveta Djevice, pogledaj na narode koji trpe. Pogledaj prije svega na susjedni napaćeni ukrajinski narod i na ruski narod, tebi posvećen. Ti si Kraljica mira, usadi u srca ljudi i vođa naroda želju za izgradnjom mira.«
Molitve vjernika na Trgu Lajosa Kossutha bile su izrečene, osim na mađarskom, i na jezicima nacionalnih manjina koje žive u Mađarskoj. Tako je iz šarolikoga mozaika na velikom budimpeštanskom trgu »iskočio« i hrvatski jezik. Hrvatska manjina stoljećima živi u Mađarskoj, a prema mađarskim popisima stanovništva Hrvatima se izjašnjava dvadesetak tisuća ljudi. Procjenjuje se da barem još toliko »vuče« hrvatske korijene. Predstavnik hrvatskih biskupa na misi s papom Franjom bio je generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Krunoslav Novak.
Kako su odzvanjale riječi Papina nagovora, tako smo se polako i »isključivali« s Trga Lajosa Kossutha. Papini koncelebranti s oltara upravo su se išli presvući. A odmah iza ugla bio je parkiran papamobil i bijeli Fiat. Svakoga časa iz improvizirane »sakristije« trebao se pojaviti i papa Franjo. I nije trebalo dugo čekati »bijeloga hodočasnika« – nakon nekoliko minuta papa Franjo ukrcao se u bijeli Fiat i zaputio prema štićenoj koloni tamnih vozila. Međutim, kolona se nije odmah pokrenula. S otprilike metar udaljenosti moglo se »okinuti« i nekoliko dobrih fotografija pape Franje. A kada je bilo moguće doći tako blizu Svetomu Ocu, zašto ga i ne pozdraviti? »Santo Padre, saluti dalla Croazia (Sveti Oče, pozdravi iz Hrvatske)«, viknuli smo kada smo se našli »jedan na jedan« s papom Franjom. A vidno izmoreni Papa – bio mu je to zadnji dan napornoga rasporeda cjelodnevnih aktivnosti – uzvratio nam je »lajkom« i velikim osmijehom. Tako je još jednim »slučajnim« susretom bila okrunjena budimpeštanska »misija« Glasa Koncila.