S motrišta komunističke tajne policije očekivano je bilo dugogodišnje prikrivanje od javnosti ne samo mnoštva pojedinačnih, kratkih i manjih dokumenata, koji su išli u prilog obrani nadbiskupa Stepinca na montiranom sudskom procesu, nego čak i krucijalnih, kao što je to bio govor istaknutoga hrvatskoga odvjetnika dr. Ive Politea, nadbiskupova branitelja. O tome svjedoči SDS-ova zabilješka:
»REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE SRH
SLUŽBA DRŽAVNE SIGURNOSTI – V. ODJEL
Zagreb, 4.V.1983.
Z a b i l j e š k a
Predmet 001-0 redni broj 50/4 ‘Dr. Alojzije Stepinac – tekst obrambenog govora dr. Politea, branioca optuženog Stepinca, na raspravi 8.XI. 1946. (kopija)’. Predmet obuhvaća 32 stranice.
Po svom sadržaju predmet spada u grupu ‘A’ i nije za korištenje izvan službe DS.
Primjedba: Predlaže se izuzimanje čitavog materijala iz predmeta radi oformljenja sudskoga spisa.
Mate Grubić« (kutija 1, omot 4, 002).
Sljedeća zabilješka »glasovitoga« SDS-ova djelatnika Mate Grubića zaslužuje posebnu pozornost jer pokazuje gotovo genetski zločinački karakter komunističkoga sustava u onodobnoj Jugoslaviji, koji je podmetanjem, lažima i krivotvorenjem ne samo eliminirao tisuće »nepodobnih«, u većini slučajeva doslovce – skidajući im glave, nego je pripremao povijesne »materijale« temeljem kojih veliki broj protuhrvatskih »znanstvenika«: antifašističko-komunističkih, velikosrpsko-četničkih, ljevičarsko-liberalnih, pa i židovskih, sve do današnjih dana piše hrvatsku povijest. Samo su se moralni nitkovi i zločinci, bez savjesti i bilo kakvih skrupula, mogli aktivno staviti u službu takva sustava, znajući, dakako, da će im to donijeti zavidni društveni status i materijalnu korist. Jedan od takvih bio je već spominjani Mate Grubić, koji se, zahvaljujući »zaslugama« kod uništenja i krivotvorenja dokumenata iz »Dosjea Stepinac«, smjestio u stan u najstrožem središtu Zagreba, udaljen pješke pet minuta od današnjega Trga bana Josipa Jelačića i tri minute od najljepšega parka – Zrinjevca. On je, očito, uz ostalo, detaljno osmislio krivotvoriteljsku metodologiju, koju je trebalo primijeniti na zaplijenjeni Stepinčev »Dnevnik«, uvjeren kako njegov izvornik nikada više ne će ugledati »svjetlo dana«, nego tek njegovi prijepisi izrađeni po SDS-ovoj »mjeri«:
»REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE SRH
SLUŽBA DRŽAVNE SIGURNOSTI – V. ODJEL
Zagreb, 4.5.1983. godine
Z a b i l j e š k a
Predmet 001-0 broj 50/34 ‘Dr. Alojzije Stepinac – Uputstvo za prijepis dnevnika dr. A. Stepinca da bi se prijepis mogao ovjeriti’. Predmet ima tri strane.
Po svom sadržaju predmet spada u grupu ‘C’.!
Napomena: Predlaže se da se predmet uništi.
Mate Grubić« (kutija 3, mot 34, 004).
Dvije su stranice (2. i 3.) njegovih konkretnih uputa za krivotvorenje uništene, no na svu sreću ostala je barem prva stranica. O kakvoj je pokvarenoj lukavosti riječ govori već početak uputa, u kojima se strogo naređuje pridržavanje izvorniku, dakako, prvotno radi uvjerljivosti u smislu poštivanja prepoznatljiva nadbiskupova stila i rečeničnih konstrukcija, te izbjegavanja samovoljnih »zahvata« pojedinih prepisivača, koji bi doveli u sumnju originalnost tobožnjega izvornika, zapravo prijepisa:
»- 1 –
UPUTE ZA PRIJEPIS DNEVNIKA STEPINCA, RADI OVJEROVLJAVANJA
Kod prepisivanja važi pravilo: prepisivati sve doslovce, a ujedno držati se oblika originala. Brisanje ili ispravljanje nije dozvoljeno.
Naslov:
Za naslov knjige staviti ‘Dr. Alojzije Stepinac, Knjiga I.’ tj. kao što je na koricama knjige ugravirano.
Naslov stranice:
Naslov stranice u prijepisu jeste, ukoliko je dnevnik po autoru numeriran: ‘Strana 23’. Naslov treba stavljati u gornjem desnom uglu. Ukoliko knjiga po autoru nije numerirana, onda se za naslov stavlja klauzula: ‘Da je strana numerirana odgovarala bi strani 23’.
Ispuštanje čitave stranice:
U slučaju da se ispušta čitava strana, staviti na mjestu gdje bi redosljedom započelo prepisivanje strane klauzulu: ‘Strana 23 ispuštena kao nepotrebna’. Na posebnom papiru voditi uredno i čitljivo točne bilješke o ispuštenim stranama, onim redom kako su ispuštene.
U slučaju da se ispušta strana koja po autoru nije numerirana, onda se na mjestu, gdje bi redosljedom započelo prepisivanje strane stavlja klauzula: ‘Da je strana numerirana odgovarala bi broju 23, ispuštena kao nepotrebna’.
Ispuštanje priljepljenih članaka, pisama, bilježaka itd.:
Ukoliko se na jednoj strani ispušta na primjer priljepljeni novinski članak, priljepljeno pismo, bilješka, telegram itd., onda na onom mjestu gdje se takav prilog nalazi u originalu, treba staviti na pr.: ‘Trla baba lan, da joj prođe dan, kao nepotreban ispušten’. Ili: ‘Priljepljeno pismo kao nepotrebno ispušteno’. Ili: ‘Priljepljena bilješka kao nepotrebna ispuštena’. Na istom papiru gdje se vode bilješke o ispuštenim stranama, treba na isti način voditi redosljedom bilješke o navedenim ispuštenim prilozima, svakako navesti stranicu, ili ako po autoru strana nije numerirana, već poznatu klauzulu. Takodjer kod članaka tre-………….« (kutija 3, omot 34, 005).
Sveopća medijska kampanja protiv nadbiskupa Stepinca nije prekinuta do posljednjih dana komunističke Jugoslavije, pa je njezina tajna policija, kao i svih prijašnjih desetljeća, usmjeravala medije nudeći im »materijale« za pisanje, među kojima su i isječci iz Stepinčeva »Dnevnika«, s uobičajenom napomenom »da se predmet uništi«:
»REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE SRH
SLUŽBA DRŽAVNE SIGURNOSTI – V ODJEL
Zagreb, 4.5.1983. godine
Z a b i l j e š k a
Predmet 001-0 redni broj 50/35 ‘Dr. Alojzije Stepinac – kratki pregled materijala iz ‘Dnevnika dr. A. Stepinca’, sastoji se od 5 strana.
Po svom sadržaju spada u grupu ‘C’.
Napomena: Predlaže se da se predmet uništi.
Mate Grubić« (kutija 3, omot 35, 003).
»-1-
Predmet: Kratki pregled materijala iz dnevnika dr. A. Stepinca, koji eventualno dolazi u obzir za korištenje u štampi
Knjiga I.
– strana 21
Kao i kod drugih sličnih razgovora Stepincu je, u razgovoru s kraljem Aleksandrom, glavna tema borba protiv komunizma.
Veoma karakteristična bilješka pisana vlastoručno od Stepinca, koja ukazuje na njega kao na protagonistu kasnijih pokrštavanja Srba. On u vezi svog boravka u Beogradu piše: ‘Da je veća sloboda i dovoljno radnika Srbija bi bila za 20 godina katolička’.
– strana 50
Bilješka o razgovoru sa starokatoličkim svećenicima iz koje izbija Stepinčeva vjerska netolerancija i naročito mržnja prema starokatolicima. Treba se sjetiti kako su za vrijeme okupacije u ustaškim logorima ubijani starokatolički svećenici pa i biskup Donković (Antun, op. a.)!« (kutija 3, omot 35, 004)
– strana 67
Razgovor sa knezom Pavlom takodjer na protukomunističku temu. Stepinac navodi da Pavle u tom pogledu naprosto pogađa njegove misli.« (kutija 3, omot 35, 003).
NASTAVLJA SE
