»NEPOŽELJNI« DOKUMENTI IZ »DOSJEA STEPINAC« (16) Uništiti 24 stranice nadbiskupovih intervencija

Preporuka SDS-a da se unište 24 str. nadbiskupovih intervencija
Nizanka donosi dokumente pohranjene u Hrvatskom državnom arhivu o djelatnosti zagrebačkoga nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca u doba NDH, koji su po odluci Udbe/SDS-a bili zabranjeni za širu javnost ili su trebali biti uništeni.

Nisu samo pojedinačna svjedočanstva svećenika u korist nadbiskupa Stepinca bila nepoželjna i na montiranom sudskom procesu zabranjena, kako je to pokazano u posljednja dva nastavka, nego posebice i njihovi zajednički dopisi, kao što je to bila »Izjava« zagrebačkih svećenika i redovnika iz rujna 1946.

Hrabrost i odanost zagrebačkih svećenika

»I Z J A V A

Povodom lišenja slobode preuzv. g. Nadbiskupa Dr. Alojzija Stepinca i povodom raznih optužbi protiv njegove osobe, mi potpisani zagrebački svećenici i redovnici

I z j a v l j u j e m o

1. Nikad nije preuzv. g. Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac nikome od nas davao nikakove ni pismene ni usmene direktive ili poticaje za bilo kakvu ilegalnu ili terorističku političku djelatnost, niti smo ikada ikakav povod za takovo djelovanje zapazili ili našli u njegovu radu.

2. Naprotiv ističemo, da je preuzv. g. Nadbiskup trajno naglašavao svojim svećenicima, da se čuvaju svake političke djelatnosti i da u smislu crkvenih propisa ograniče svoj rad jedino na čisto vjersko područje. Kao dokaz tome navodimo na pr. Okružnice.

3. Ako se je koji svećenik usprkos jasnih odredaba svoga Nadbiskupa bavio kakovim ilegalnim radom, to on zato sam snosi potpunu odgovornost, te čini tešku nepravdu, kad odgovornost za svoju krivnju hoće prenijeti na svoga crkvenog poglavara.

U Zagrebu, dne 24. rujna 1946.« (kutija 3, omot 41, 016).

Čini se da u arhivu SDS-a nisu očuvane stranice toga dokumenta s potpisima svećenika i redovnika, nego je samo rukom dopisano: »Slijeva potpisi 150 svećenika«. Ta je izjava u onodobno poratno vrijeme, u kojem je, i zbog najmanjega protivljenja novoustoličenim vlastima, svakodnevno likvidirano mnoštvo »narodnih neprijatelja«, bila ne samo čin iznimne hrabrosti nego i odanosti velikoga dijela katoličkoga klera svomu nadbiskupu.

Popis s pedantno razrađenim rubrikama

»REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE SRHSvi oni koji uopće ne žele smireno raspravljati i prihvatiti stvarne povijesne činjenice o ulozi nadbiskupa Stepinca u spašavanju, nije pretjerano reći, silnoga mnoštva ugroženih, potrebitih, zatočenih i osuđenih, moraju se zapitati na temelju kojih su dokumenata stvorili takav neupitan, često i apriorni zaključak jer mnogi od tih dokumenata bili su, ili su trebali biti, jednostavno uništeni, o čemu tako jasno govori sljedeća »Zabilješka« SDS-a:

SLUŽBA DRŽAVNE SIGURNOSTI – V. ODJEL
Zagreb, 5.5.1983.

Z a b i l j e š k a

Predmet 001-0 redni broj 50/42 ‘Dr. Alojzije Stepinac – popis lica za koje je Stepinac intervenirao kod policije NDH – popis dostavio NDS (očito je riječ o tiskarskoj pogrješci jer najvjerojatnije treba biti – SDS, op. a.).’ Predmet obuhvaća 24 stranice.

Po svom sadržaju predmet spada u grupu ‘A’ i nije za korištenje izvan službe DS.

Napomena: Predlaže se da se predmet uništi.

 Mate Grubić« (kutija 3, omot 42, 002).

»Nikad nije preuzv. g. Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac nikome od nas davao nikakove ni pismene ni usmene direktive ili poticaje za bilo kakvu ilegalnu ili terorističku političku djelatnost, niti smo ikada ikakav povod za takovo djelovanje zapazili ili našli u njegovu radu.«

Ne treba uložiti preveliki intelektualni napor da se dođe do zaključka kako je popis s imenima i prezimenima nekoliko stotina osoba za koje je nadbiskup osobno intervenirao trebalo zauvijek pretvoriti »u prah i pepeo« jer su na njemu osobe različitih nacionalnosti, svjetonazora, političkih uvjerenja, funkcija, pripadnici vojnih postrojba, vjerskih organizacija, dobi i sl. Tako je komunistička poslijeratna zloglasna Služba državne sigurnosti, nekadašnja Ozna i Udba, poimence popisala temeljem zaplijenjenih ustaških arhiva, otuđenoga arhiva Nadbiskupskoga duhovnoga stola i nadbiskupove osobne pismohrane brojne znane i potpuno anonimne: Židove, Srbe, Hrvate, Slovence, Poljake, Ukrajince, komuniste, partizane, seljake, učenike, ustaše, učitelje, svećenike, pravoslavce, redovnice, muslimane, sveučilišne profesore, veleposjednike, državne službenike, gospodarstvenike, umjetnike, novinare, katehete, skojevce i brojne druge. Nije posve jasno, kao i u nekim drugim dosad spomenutim slučajevima, kako je dio tog dokumenta ostao netaknut za razliku od nekih stranica (npr. str. 11.) kojih nema.

Popis je rađen po rubrikama: »Tekući broj«, »Prezime i ime«, »Zanimanje«, »Dob«, »Kazna«, »Intervenirao, tko i kada«, »Uspjeh« i »Opaska«, koje nisu ispunjene svim traženim podatcima nego samo onima, razumije se, koji su bili poznati:

»- 1 –
1943.

  1. Čajavec Dragutin, smrt, 1942. pomilov.
  2. Maričić Rudolf, zatvor, Novi Vinodolski
  3. Petrov Slava, zatvor,
  4. Papo Jakov, Židov, zatvor, negat.
  5. Krstnić Ante
  6. Krstnić Kuzma
  7. Draušnik, braća i majka, logor
  8. Magdić Milan, Njem. negat.
  9. Holjac Viktor, novinar, zatvor
  10. Hrvoje Macanović, novinar, zatvor, negat.
  11. Gabron Stevo, tkalac, zatvor, pušten
  12. Trifunović Branko, časnik, logor, umro u logoru
  13. Galić Vladimir, dom. pukovnik, zatvor,
  14. Bakota Petar, dom. dopuk., zatvor, negat.
  15. Kukić Vladislav, mlinar
  16. Bašić Jure, adv. pripr.
  17. Dryak Vlasta, glumica
  18. 20 gradjana i gki iz Požege, Niemci ih zatv.
  19. Badel Slavko, tvorničar, pušten
  20. Tudjen Juraj, bravar
  21. Kerešević Vojislav
  22. Kerešević Stojanka, supr., pušteni
  23. Rutica Derl Marija
  24. Lovrić Ivan, uč. 8 raz., logor
  25. Pavić Ivan, veleposj. zatvor, pušten
  26. Fabijanić Stjepan, seljak
  27. Šolaja Josip, želj. č., strijeljan« (kutija 3, omot 42, 003).

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 24/2019.
Prethodni članakUZ AKTUALNI MEDIJSKI PROTAGONIZAM Medijsko stvaranje »predsjedničkih kandidata«
Sljedeći članakMOJ PRIJATELJ »V18-0013« Kako krasti uspomene na djetinjstvo