»NEPOŽELJNI« DOKUMENTI IZ »DOSJEA STEPINAC« (18) Intervencija za otca Marijana Badela, pradjeda dr. Nevena Budaka…

Nizanka donosi dokumente pohranjene u Hrvatskom državnom arhivu o djelatnosti zagrebačkoga nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca u doba NDH, koji su po odluci Udbe/SDS-a bili zabranjeni za širu javnost ili su trebali biti uništeni.

U prošlom broju spomenut je popis više stotina osoba koje su nabrojene poimenično i skupno na 24 stranice za koje je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac osobno intervenirao. Popis je najvećim dijelom ipak očuvan unatoč preporuci Službe državne sigurnosti od 5. svibnja 1983. da se uništi, kako mračna i krivotvorena slika o tobožnjoj zločinačkoj nadbiskupovoj djelatnosti ne bi bila dovedena pod upitnik.

Nacionalna pripadnost i Stepinčeva zauzetost

Kako bi se što bolje sagledala Stepinčeva zauzetost doslovce za sve ugrožene, potrebite i osuđene u teškim ratnim previranjima, bez obzira na političko uvjerenje, svjetonazor ili nacionalnu pripadnost, dobro je spomenuti još neke istaknute osobe, manje-više poznate hrvatskoj javnosti. Jedan je od njih Slavko Badel, tvorničar i otac Marijana Badela, istaknutoga skojevca i partizana te zapravo, bez pretjerivanja, »zadrtoga« ljevičara, koji je npr. još prije Drugoga svjetskoga rata pomagao međunarodnim postrojbama u španjolskom građanskom ratu.

Intervencija za Slovenca dr. Alojza Tavčara, svjetski priznatoga genetičara, predavača na sveučilištima u Cambridgeu, Oxfordu i Manchesteru, pokazuje kako zagrebački nadbiskup Stepinac uopće nije mario za nacionalnu pripadnost ugroženih.

Na tom se popisu nalazi i glasoviti hrvatski športaš, novinar i športski djelatnik Hrvoje Macanović, za kojega je njegov sin Milivoj svjedočio da je skupa s majkom namjeravao otići u partizane, ali ih je netko »otkucao« i tako su završili u ustaškom zatočeništvu. Da je kasnije u Jugoslaviji bio odani partijski čovjek govori podatak da je po nalogu Partije i beogradskih krugova zahtijevao da se umjesto oblika »šport« u hrvatskom jeziku rabi oblik »sport«. Intervencija za Slovenca dr. Alojza Tavčara, svjetski priznatoga genetičara, predavača na sveučilištima u Cambridgeu, Oxfordu i Manchesteru, člana mnogih akademija znanosti u domovini i u svijetu, rođenoga g. 1895. u Ljubljani, pokazuje da zagrebačkomu nadbiskupu Stepincu nacionalna pripadnost nije bila baš nikakav čimbenik u njegovu zauzimanju za ugrožene.

»Molim Vas da ih se pusti na slobodu«!

Za komunističke jugoslavenske vlasti, očekivano, nepoželjan je bio i dokument o nadbiskupovoj zauzetosti za Židove, koji i nema smisla pojašnjavati, nego ga treba imati tek na umu:

»Br. 27/Int.
Zagreb, dne 22. ožujka 1944.
Gospodine glavni ravnatelju

Čast mi se, gospodine glavni ravnatelju, obratiti na Vas u sljedećoj stvari:

Pred neko vrijeme dopremljeno je iz Otočca u Zagreb osamnaest osoba po rasi Židova, koji se sada nalaze u uzama Redarstvene oblasti za Zagreb. Njihova su imena sljedeća:

  1. Šrenger Hinko soba br. 17/II.
  2. Šrenger Miroslav ” br. 17/II.
  3. Kabiljo Salamon ” br. 24/II.
  4. Kabiljo Avram ” br. 24/II.
  5. Kraus Julijo ” br. 24/II.
  6. Sarkić Venecija ” br. 33/III.
  7. Sarkić Laura ” br. 33/III.
  8. Sarkić Mija ” br. 33/III.
  9. Kabiljo Rahela ” br. 35/III.
  10. Finci Rena ” ”
  11. Šprenger Berurija ” ”
  12. Šprenger Elza ” ”
  13. Kraus Emilija ” ”
  14. Finci Flora ” ”
  15. Šprenger Zlata ” ”
  16. Kraus Edita ” ”
  17. Kornfein Emilija ” ”
  18. Demajo Mirjam ” ”

Budući da su to samo ženske osobe i djeca molim Vas, gospodine glavni ravnatelju, da ih se pusti čim prije na slobodu, a garanciju za njih preuzet će Židovska bogoštovna općina. Što se tiče pak djece, ‘Karitas’ Nadbiskupije zagrebačke voljan ih je preuzeti pa ako se ne bi moglo pustiti odrasle, to Vas se umoljava, da barem na slobodu budu puštena djeca i predana ‘Karitasu’.

Nadam se, gospodine glavni ravnatelju, da ćete sa svoje strane poraditi da ovoj molbi bude što prije udovoljeno.

Primite izraze moga dubokog poštovanja
Nadbiskupski tajnik
Šalić
Gospodin
Dr. Milutin Jurčić
Glavni ravnatelj za j.r. i s.
Zagreb
Opatička ul. 1« (kut. 3, omot 42, 009).

Ustaše u skrbi za djecu u logorima

Dopis nadbiskupova tajnika Stjepana Lackovića od 4. listopada 1944. koji je, razumije se, uz nadbiskupovu suglasnost poslao onodobnim vlastima NDH, višestruko je vrijedan jer otkriva dosad nepoznate činjenice. Najprije, vodi se evidencija (!?) o, očito srpskoj, djeci u jasenovačkom logoru zatočenoj s roditeljima. To je popriličan problem za službeni broj o 20 101 ubijenom djetetu prema Poimeničnom popisu JUSP-a Jasenovac, kao i podatak da ustaše osnivaju ustanove za skrb o malodobnoj djeci u logorima:

»Popis djece u logoru JASENOVAC

  1. Bajić Desimir
  2. Bakić Uroš
  3. Batinić Miloš
  4. Bjelotanić Dušan
  5. Bjelovuk Dragomir
  6. Borković Miloš
  7. Cvijanović Rodoljub
  8. Dobroš Savo
  9. Desančić Rajko
  10. Desančić Slavko
  11. Čikić Svetozar
  12. Eckhaus Maks
  13. Gigović Živko
  14. Gligić Jovan
  15. Golić Mile
  16. Hadžić Živko
  17. Ivanović Ilija
  18. Ilišević Vasilije
  19. Katanić Jelenko
  20. Keco Dušan
  21. Kljaić Gojko
  22. Kovačević Vaso
  23. Lajić Boško
  24. Janković Savo
  25. Janjetović Branko
  26. Mijić Ostoja
  27. Milešević Milivoj
  28. Mirić Milutin
  29. Popović Ostoja
  30. Popović M. Radovan
  31. Popović N. Radovan
  32. Popović Vojislav
  33. Prelić Boško
  34. Prelić Dušan
  35. Prpoš Dušan
  36. Radošević Janko
  37. Rakić Uroš
  38. Stanisavljević Dušan
  39. Starčević Borislav
  40. Stojaković Ostoja
  41. Stojaković Rajko
  42. Stojaković Slavko
  43. Stojaković Stanko
  44. Stokić Dušan
  45. Subotić Ljubo
  46. Šinik Milan
  47. Šuvak Dušan
  48. Šuvak Rade
  49. Tešić Mirko
  50. Turudija Milan
  51. Turudija Vaso
  52. Ugrenović Ljubomir
  53. Vidović Momir
  54. Vidović Radomir
  55. Vlainić Milinko
  56. Vukolić Petar

Djeca većinom od 4 – 14 godina, koja su ovdje popisana nalaze se u Jasenovcu. Neka se dr. Nuk informira kod mjerodavnih ne bi li se mogla prepustiti KARITASU?

Dne 4.X.1944. osobno govorio s pročelnikom Štitićem. U toku je zakonska odredba o osnivanju odgajališta za sve malodobnike u logoru.

Zgb. 4.X.1944. Stj. Lacković« (kut. 3, omot 42, 010).

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 26/2019.
Prethodni članakEU SE KONAČNO SUOČAVA S IZUMIRANJEM Političari i izumiranje naroda
Sljedeći članak»LIPANJSKI VEZOVI« S neradnim danima… do srpnja?