U prošlom broju spomenut je popis više stotina osoba koje su nabrojene poimenično i skupno na 24 stranice za koje je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac osobno intervenirao. Popis je najvećim dijelom ipak očuvan unatoč preporuci Službe državne sigurnosti od 5. svibnja 1983. da se uništi, kako mračna i krivotvorena slika o tobožnjoj zločinačkoj nadbiskupovoj djelatnosti ne bi bila dovedena pod upitnik.
Kako bi se što bolje sagledala Stepinčeva zauzetost doslovce za sve ugrožene, potrebite i osuđene u teškim ratnim previranjima, bez obzira na političko uvjerenje, svjetonazor ili nacionalnu pripadnost, dobro je spomenuti još neke istaknute osobe, manje-više poznate hrvatskoj javnosti. Jedan je od njih Slavko Badel, tvorničar i otac Marijana Badela, istaknutoga skojevca i partizana te zapravo, bez pretjerivanja, »zadrtoga« ljevičara, koji je npr. još prije Drugoga svjetskoga rata pomagao međunarodnim postrojbama u španjolskom građanskom ratu.
Na tom se popisu nalazi i glasoviti hrvatski športaš, novinar i športski djelatnik Hrvoje Macanović, za kojega je njegov sin Milivoj svjedočio da je skupa s majkom namjeravao otići u partizane, ali ih je netko »otkucao« i tako su završili u ustaškom zatočeništvu. Da je kasnije u Jugoslaviji bio odani partijski čovjek govori podatak da je po nalogu Partije i beogradskih krugova zahtijevao da se umjesto oblika »šport« u hrvatskom jeziku rabi oblik »sport«. Intervencija za Slovenca dr. Alojza Tavčara, svjetski priznatoga genetičara, predavača na sveučilištima u Cambridgeu, Oxfordu i Manchesteru, člana mnogih akademija znanosti u domovini i u svijetu, rođenoga g. 1895. u Ljubljani, pokazuje da zagrebačkomu nadbiskupu Stepincu nacionalna pripadnost nije bila baš nikakav čimbenik u njegovu zauzimanju za ugrožene.
Za komunističke jugoslavenske vlasti, očekivano, nepoželjan je bio i dokument o nadbiskupovoj zauzetosti za Židove, koji i nema smisla pojašnjavati, nego ga treba imati tek na umu:
»Br. 27/Int.
Zagreb, dne 22. ožujka 1944.
Gospodine glavni ravnatelju
Čast mi se, gospodine glavni ravnatelju, obratiti na Vas u sljedećoj stvari:
Pred neko vrijeme dopremljeno je iz Otočca u Zagreb osamnaest osoba po rasi Židova, koji se sada nalaze u uzama Redarstvene oblasti za Zagreb. Njihova su imena sljedeća:
- Šrenger Hinko soba br. 17/II.
- Šrenger Miroslav ” br. 17/II.
- Kabiljo Salamon ” br. 24/II.
- Kabiljo Avram ” br. 24/II.
- Kraus Julijo ” br. 24/II.
- Sarkić Venecija ” br. 33/III.
- Sarkić Laura ” br. 33/III.
- Sarkić Mija ” br. 33/III.
- Kabiljo Rahela ” br. 35/III.
- Finci Rena ” ”
- Šprenger Berurija ” ”
- Šprenger Elza ” ”
- Kraus Emilija ” ”
- Finci Flora ” ”
- Šprenger Zlata ” ”
- Kraus Edita ” ”
- Kornfein Emilija ” ”
- Demajo Mirjam ” ”
Budući da su to samo ženske osobe i djeca molim Vas, gospodine glavni ravnatelju, da ih se pusti čim prije na slobodu, a garanciju za njih preuzet će Židovska bogoštovna općina. Što se tiče pak djece, ‘Karitas’ Nadbiskupije zagrebačke voljan ih je preuzeti pa ako se ne bi moglo pustiti odrasle, to Vas se umoljava, da barem na slobodu budu puštena djeca i predana ‘Karitasu’.
Nadam se, gospodine glavni ravnatelju, da ćete sa svoje strane poraditi da ovoj molbi bude što prije udovoljeno.
Primite izraze moga dubokog poštovanja
Nadbiskupski tajnik
Šalić
Gospodin
Dr. Milutin Jurčić
Glavni ravnatelj za j.r. i s.
Zagreb
Opatička ul. 1« (kut. 3, omot 42, 009).
Dopis nadbiskupova tajnika Stjepana Lackovića od 4. listopada 1944. koji je, razumije se, uz nadbiskupovu suglasnost poslao onodobnim vlastima NDH, višestruko je vrijedan jer otkriva dosad nepoznate činjenice. Najprije, vodi se evidencija (!?) o, očito srpskoj, djeci u jasenovačkom logoru zatočenoj s roditeljima. To je popriličan problem za službeni broj o 20 101 ubijenom djetetu prema Poimeničnom popisu JUSP-a Jasenovac, kao i podatak da ustaše osnivaju ustanove za skrb o malodobnoj djeci u logorima:
»Popis djece u logoru JASENOVAC
- Bajić Desimir
- Bakić Uroš
- Batinić Miloš
- Bjelotanić Dušan
- Bjelovuk Dragomir
- Borković Miloš
- Cvijanović Rodoljub
- Dobroš Savo
- Desančić Rajko
- Desančić Slavko
- Čikić Svetozar
- Eckhaus Maks
- Gigović Živko
- Gligić Jovan
- Golić Mile
- Hadžić Živko
- Ivanović Ilija
- Ilišević Vasilije
- Katanić Jelenko
- Keco Dušan
- Kljaić Gojko
- Kovačević Vaso
- Lajić Boško
- Janković Savo
- Janjetović Branko
- Mijić Ostoja
- Milešević Milivoj
- Mirić Milutin
- Popović Ostoja
- Popović M. Radovan
- Popović N. Radovan
- Popović Vojislav
- Prelić Boško
- Prelić Dušan
- Prpoš Dušan
- Radošević Janko
- Rakić Uroš
- Stanisavljević Dušan
- Starčević Borislav
- Stojaković Ostoja
- Stojaković Rajko
- Stojaković Slavko
- Stojaković Stanko
- Stokić Dušan
- Subotić Ljubo
- Šinik Milan
- Šuvak Dušan
- Šuvak Rade
- Tešić Mirko
- Turudija Milan
- Turudija Vaso
- Ugrenović Ljubomir
- Vidović Momir
- Vidović Radomir
- Vlainić Milinko
- Vukolić Petar
Djeca većinom od 4 – 14 godina, koja su ovdje popisana nalaze se u Jasenovcu. Neka se dr. Nuk informira kod mjerodavnih ne bi li se mogla prepustiti KARITASU?
Dne 4.X.1944. osobno govorio s pročelnikom Štitićem. U toku je zakonska odredba o osnivanju odgajališta za sve malodobnike u logoru.
Zgb. 4.X.1944. Stj. Lacković« (kut. 3, omot 42, 010).
NASTAVLJA SE
