NEUMORNI PIJANIST I PEDAGOG VLADIMIR KRPAN »Ponosan sam što sam svjetskoj publici mogao približiti djela hrvatskih skladatelja«

Vladimir Krpan

Niz potresa i pandemija koronavirusa u mnogih su izazvali traumatična iskustva, no znak ohrabrenja i nade u tim vremenima poneki traže i u glazbi. Iako svjestan da je za mnoge u Petrinji, Glini i Sisku trenutačno primarno pitanje osiguravanje egzistencije, 83-godišnji profesor emeritus na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji Vladimir Krpan kaže da glazba odabrana prema vlastitom ukusu i prioritetima može imati pozitivan i smirujući učinak. »Svjestan sam da će teško stradalima trebati vremena da nađu u svom životu prostora i energije za stvari koje oplemenjuju svakodnevicu na drugi način, kao što to čini glazba«, rekao je.

I glazbenici bolju budućnost traže u inozemstvu

Suosjećajući s bližnjima smrtno stradalih, a onda i kolegama i polaznicima urušene glazbene škole Frana Lhotke u Sisku, prošlogodišnji je dobitnik nagrade za životno djelo »Ivan Filipović« za odgojni rad glazbenik Krpan za Glas Koncila komentirao iz vizure višestruko nagrađivanoga hrvatskoga pijanista i pedagoga niz glazbenih tema, počevši od glazbenoga obrazovanja do glazbe sutrašnjice.

Za glazbenika, potvrdio je Vladimir Krpan svojim primjerom, mirovina nije opcija. »Neprestance radim. Vježbam, održavam kondiciju, a i pedagoški sam još aktivan. Imam dva studenta, koliko kao profesor emeritus mogu imati, i posvećujem im punu pozornost«, kaže 83-godišnji pijanist Krpan

Tumači da se u glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj ulaže sve manje. Smatra da se u općem obrazovanju glazbena umjetnost ne drži dijelom tzv. Škole za život. Pojasnio je kako su udžbenici zbog težnje da opsežno gradivo sažmu sve lošiji. Ipak, u kontekstu profesionalne glazbene naobrazbe, tumači, stvari stoje drukčije. »Pretežno je to stoga što je nastavnicima u glazbenim školama glazba poziv, a ne samo posao kojim se bave kako bi preživjeli. Mnogi od njih izvrsni su stručnjaci i samozatajni učitelji posvećeni poslu i mladima kojima se bave.«

Govoreći o bavljenju ozbiljnom glazbom u inozemstvu nasuprot tuzemnim prilikama, istaknuo je da je usporedba hrvatskoga i svjetskoga »tržišta« gotovo neumjesna. »Svaki manji gradić u Europi održava koncertnu sezonu, a slušanje se kao i odlazak na koncerte podrazumijeva kao dio svakidašnjice. S druge strane Hrvatska se suočava s neadekvatnim prostorima bez potrebnoga instrumentarija i tehnike, a u mnogim mjestima iščeznula je nekoć prisutna navika odlazaka na koncerte. Hrvatski umjetnici jedva održavaju potrebne standarde, a ako uistinu žele nešto postići, odlaze u inozemstvo«, primijetio je laureat državne nagrade za životno djelo.

»Posebno me veseli pedagoška aktivnost«

Vladimir Krpan na Muzičkoj je akademiji diplomirao 1960. godine, a usavršavao se u Italiji u Sieni i Rimu. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je glasovir od 1971. do umirovljenja 2008. godine, a titulu profesora emeritusa stekao je 2010. godine. U karijeri je bio pročelnik Odsjeka za klavir, orgulje i čembalo, a odgojio je zapažene pijaniste i pedagoge, nastupao je u mnogim europskim i azijskim zemljama te u SAD-u. Uz standardni pijanistički repertoar osobitu pozornost posvetio je glazbi hrvatskih autora, od kojih su mu mnogi posvetili svoje skladbe. Brojna djela hrvatskih skladatelja snimio je na nekoliko nosača zvuka.

Proslavu 80. rođendana u Lisinskom svojom su prisutnošću uveličali i Krpanovi nekadašnji studenti, danas uspješni glazbenici

Kako tvrdi, teško mu je iz bogate, ostvarene karijere nakon više desetljeća glazbenoga rada nešto posebno izdvojiti. »Sasvim sigurno ponosan sam što sam u više navrata i na različitim kontinentima uspijevao publici približiti djela hrvatskih skladatelja različitih povijesnih razdoblja. Svirao sam ih uvjeren podjednako u njihovu vrijednost kao i u obvezu svih da promoviraju nacionalno stvaralaštvo. Ponosan sam i na izvedbu i snimku svih 32 sonata Ludwiga van Beethovena«, ipak je istaknuo, rekavši i da upravo ta glazba pruža prave odgovore na njegova pitanja i dileme, a od hrvatskih autora posebno cijeni glazbu za glasovir Stjepana Šuleka.

»Možda mi je ova posljednja Nagrada ‘Ivan Filipović’ za životno djelo na neki način posebna jer se odnosi na moju pedagošku aktivnost, koja me pratila – uz umjetničku – za svih godina rada. I ostavila je trag kroz rad mojih bivših studenata i nasljednika, što je za svakoga pedagoga najvrjednije.«

I popularna i ozbiljna glazba obogaćuju

Budući da je odgojio generacije poznatih pijanista, zanimalo nas je što je ključ izvrsnoga muziciranja. To, kako tvrdi, nije isključivo čovjekova sklonost glazbi, no nju svakako treba prepoznati, usmjeravati i odgajati već od najranijih dana.

»Hrvatska se suočava s neadekvatnim prostorima bez potrebnoga instrumentarija i tehnike, a u mnogim mjestima iščeznula je nekoć prisutna navika odlazaka na koncerte. Hrvatski umjetnici jedva održavaju potrebne standarde«, rekao je Krpan

»Uz određene fiziološke predispozicije ljubav prema glazbi na prvom je mjestu, a uz nju dobra memorija, pokretljivost prstiju, osjećaj za kvalitetu zvuka. I, dakako, rad, rad, rad. Svi se ti elementi tijekom studija postupno razvijaju vodeći posebno računa o osobnosti i značaju pojedinoga studenta; prema njegovim se značajkama i mogućnostima te eventualnim problemima koje valja riješiti bira i literatura koju tijekom godina studira. U individualnoj nastavi velika je odgovornost prema pojedincu, prema njegovoj osobnosti. Mogu sa zadovoljstvom reći da se svi moji najuspješniji studenti međusobno razlikuju. Omogućiti im da stvaraju umjetnost i njome iskazuju svoju osobnost najviši je stupanj individualne nastave u umjetnosti.«

Smatra i da nema protuslovlja između ozbiljne i popularne glazbe: »Sve se to svodi uvijek na pitanje je li glazba dobra ili nije. Popularna glazba – ako je napisana inspirirano i dobro – podjednako može obogatiti, kao što tzv. ozbiljna glazba osiromašuje ako je bez ideje i loše je napisana.« Izrazio je svoje mišljenje o glazbi sutrašnjice: »Svaka generacija izriče neku vrstu sumnje u budućnost glazbe tvrdeći da je sve rečeno što je glazbom moguće iskazati. Unatoč tomu, uvijek se ipak događalo nešto novo, nešto što možda nije skrenulo tijek povijesti glazbe, ali je pridonijelo glazbenoj umjetnosti na nov način.«

Ne boje se prijeći granice

Pojasnio je i odluku da svoj životni put posveti upravo ozbiljnoj glazbi, a komentirao je i razlike između pijanista starije i novije generacije. »U mojoj se obitelji sviralo i cijenila se glazba. Ostalo je došlo samo po sebi. Danas su mladi srećom samouvjereniji, ne boje se prijeći granice kako bi se suočili s nemilosrdnim svijetom estrade. Možda im je više stalo do toga estradnoga uspjeha nego nama, ali imaju i više mogućnosti. I hvala Bogu da je tako.«

Biblijski motiv kao inspiracija
Objasnio je prof. Vladimir Krpan zašto ne postoji sakralna glazba pisana za glasovir. »U doba najvećega procvata skladanja sakralne glazbe glasovir još nije bio dokraja formiran kao glazbalo u današnjem smislu riječi. Postoje, međutim, neke obrade, osobito korali njemačkoga skladatelja Johanna Sebastiana Bacha za glasovir, koje vrlo rado sviram, a postoje i skladbe različitih stilskih razdoblja, čija je inspiracija kakav biblijski motiv, kao što su na primjer neka djela mađarskoga skladatelja Franza Liszta ili francuskoga skladatelja Oliviera Messiaena.« Dodao je da je Lisztova djela često i rado svirao.

IZVORGlas Koncila br. 4/2021.
Prethodni članakDR. ANĐELKO DOMAZET – PRVI PREDAVAČ NA OVOGODIŠNJEM TPT-u O CRKVI U SVIJETU KRIZA I LJUDSKE PATNJE »Bez solidarnosti sloboda je prazna riječ«
Sljedeći članakPrilika br. 1/2021