Poštovani. Je li preporučljivo u euharistijskoj molitvi tijekom mise dok nema dijecezanskoga biskupa govoriti ime apostolskoga upravitelja biskupije? I, zašto se biskup uopće spominje u euharistijskoj molitvi?
Čitatelj
Krist je na posljednjoj večeri ustanovio žrtvu svoga tijela i krvi i Crkvi zapovjedio da to čini njemu na spomen. To je općepoznato crkveno učenje o euharistiji ili misi kojemu treba pridodati i važnost i nezamjenjivu ulogu ministerijalnoga svećeništva, to jest činjenicu da biskupi i svećenici (prezbiteri) imaju tu posebnu ulogu jer »u Kristovoj osobi prinose žrtvu i predsjedaju skupu svetoga naroda«, pa se zato i u samom slavljenju treba jasno vidjeti njihova uloga i kompetencije, piše naš liturgičar dr. Zvonko Pažin, a Opća uredba Rimskog misala (OURM) ističe ključnu ulogu biskupa u bogoslužju, zbog čega ga se i spominje u euharistijskoj molitvi: »Temeljno je, naime, poslanje biskupa kao apostolskih nasljednika upravo naviještanje evanđelja i slavljenje Gospodnjih otajstava. Stoga Uredba veli da je biskup ‘prvi djelitelj Božjih otajstava u partikularnoj Crkvi koja mu je povjerena, moderator, promicatelj i čuvar cjelokupnog liturgijskog života’. Naglašava se, dakle, vodeća uloga biskupa, što u isto vrijeme znači da svi oni koji sudjeluju u bogoslužnim činima (zaređeni i nezaređeni službenici, kao i ostali članovi Božjeg puka) trebaju slaviti liturgiju u skladu s odredbama Crkve i dijecezanskog biskupa«, ističe dr. Pažin, a Opća uredba Rimskoga misala u br. 92 navodi: »Svakim zakonitim euharistijskim slavljem ravna biskup, bilo sam bilo preko prezbitera, svojih pomoćnika. Kada je na misi kod koje je okupljen narod prisutan biskup, osobito dolikuje da on slavi euharistiju i da u svetom činu sebi pridruži prezbitere kao suslavitelje. To biva ne da bi se uvećala vanjska svečanost obreda, nego da bi se jasnije označilo otajstvo Crkve, ‘sakramenta jedinstva’.« To se jedinstvo još jednom ističe u broju 149 OURM-a: »Svećenik nastavlja euharistijsku molitvu prema rubrikama koje se nalaze uz pojedine molitve. Ako je slavitelj biskup, u euharistijskim molitvama poslije riječi zajedno s papom našim I., nadoda: i sa mnom, tvojim nevrijednim slugom, odnosno nakon riječi pape našega I, kaže: mene, tvoga nevrijednoga sluge. Ako pak biskup slavi misu izvan svoje biskupije, nakon riječi zajedno s papom našim I., nadoda: sa mnom, tvojim nevrijednim slugom i bratom mojim I., biskupom ove Crkve I., odnosno nakon riječi pape našega I., kaže: mene, tvoga nevrijednoga sluge i brata moga I., biskupa ove Crkve I. Dijecezanskoga biskupa, odnosno onoga koji mu je u pravu izjednačen, treba imenom spomenuti ovim obrascem: zajedno sa slugom tvojim papom našim I. i biskupom (ili: vikarom, prelatom, prefektom, opatom) našim I. Biskupa koadjutora i pomoćne biskupe slobodno je imenom spomenuti u euharistijskoj molitvi, ali ne i druge biskupe koji su možda nazočni. Kad treba spomenuti više njih, govori se opći obrazac: biskupom našim I. i njegovim pomoćnim biskupima. U svakoj pojedinoj euharistijskoj molitvi valja gornje obrasce prilagoditi prema gramatičkim pravilima.« Sam pak dijecezanski biskup mora biti »poput velikoga svećenika svoga stada, od kojega proizlazi i zavisi život njegovih vjernika u Kristu, mora promicati liturgijski život u svojoj biskupiji, njime ravnati i nad njime bdjeti«. »Njemu se u ovoj Uredbi povjerava da ravna praksom koncelebracije (usp. br. 202, 374 ), da donosi odredbe o posluživanju svećeniku kod oltara (usp. br. 107), o dijeljenju svete pričesti pod objema prilikama (usp. br. 283), o gradnji i uređenju crkava (usp. br. 291). No njemu ponajprije pripada gajiti duh svete liturgije u prezbiterima, đakonima i vjernicima« (OURM, br. 387). Mogli bismo zaključiti da na temelju svih tih tekstova koji navode ključnu ulogu biskupa u euharistiji nije sporno spominjanje imena apostolskoga upravitelja jer je on biskup sa svim ovlastima koje mu pripadaju.
