Postoji u ljudima nerijetko želja da imaju moć kojom mogu promijeniti svijet. No postoji i popis novogodišnjih odluka kojima čovjek može, ako baš ne spasiti svijet, a onda barem umanjiti osobni utjecaj na planet Zemlju. Mnogi ljudi, naime, u novu godinu ulaze s nekim popisom osobnih odluka ili ciljeva koje žele ispuniti u sljedećih 365, nekad i 366 dana. Tako se na popisu uobičajenih novogodišnjih odluka nalaze one vezane uz promjenu životnoga stila glede zdravijih hranidbenih navika ili povećanja količine kretanja/smanjenja vremena provedenoga sjedilački i posljedično tomu gubitka tjelesne mase, zatim one vezane uz povećanje financijske odgovornosti i štednje te napredovanje u karijeri ili ulaganje u vlastito znanje kroz neku edukaciju, ali i provođenje više vremena s obitelji i prijateljima umjesto višenja po društvenim mrežama. Koliko god bi njihovo ostvarenje donijelo pozitivne promjene, potreban žar za provedbu tih novogodišnjih odluka obično splasne već s prvim danima siječnja. I tako dok rezultati sistematskoga pregleda pozivaju na promjenu životnih navika odmah, isto kao i minusi na tekućem računu, pa bi očekivati bilo da su dovoljno motivirajući za potreban životni zaokret, iz nekoga razloga mnogima to ne će biti dovoljno da bi promijenili ponašanje.

No povezujući svoje osobne odluke i ciljeve s time na koji način one mogu pridonijeti većemu dobru, možda bi se ljudi mogli dovoljno jako motivirati da ne bi posustali već na prvim zaprjekama koje se neizbježno ispriječe na putu ostvarivanja zadanih ciljeva. Naime, promjene životnih navika zbog kojih je moguće biti zdraviji, aktivniji, društveniji i imućniji također mogu pridonijeti i opstanku planeta. Čini se nevjerojatno? Ne baš. Sve čovjekove osobne odluke o tome da će zdravije živjeti, hraniti se i biti aktivan, više štedjeti te se posvetiti drugima ne mijenjaju samo osobnu razinu, nego pridonose i većemu dobru u svijetu, i to vrlo konkretno. A ako je dobro za čovjeka osobno, i još k tomu donosi dobro i drugima, zar to nije dovoljan razlog za jaču motivaciju i ostvarivanje tih novogodišnjih odluka? 

1. Zdravije se hraniti

I vrapci na grani znaju da je zdravo jesti povrće i voće, po mogućnosti iz ekološkoga, odnosno organskoga uzgoja, što dokazuje certifikat. S obzirom na to da se u ekološkoj poljoprivredi ne upotrebljavaju kemijska zaštitna sredstva, tako proizvedena hrana nema ostataka pesticida te je time blagotvornija za ljudsko zdravlje, a takav je uzgoj i daleko povoljniji za okoliš i očuvanje bioraznolikosti. Kupnjom sezonskih namirnica od lokalnih proizvođača čini se dobro na nekoliko razina: sebi jer se time mogu dobiti svježe namirnice, ali i planetu Zemlji zbog manjih emisija stakleničkih plinova s obzirom na to da se za njihov transport ne troši toliko fosilnoga goriva kao na, primjerice, dopremu čileanskih trešanja u siječnju. Kupnjom lokalnih ekoproizvoda ujedno se podupiru ekološki poljoprivrednici u proizvodnji hrane koja je zdravija i čija proizvodnja čuva okoliš te se ujedno potiče razvoj ruralnih prostora i samodostatnost vlastite zemlje u proizvodnji kvalitetne hrane.

Pretrpavanje visokoprocesuiranom hranom siromašnom nutritivnim vrijednostima, ali zato prepunom zasićenih masti, šećera i soli, te nalijevanje gaziranim pićima, osim što škodi zdravlju, ni okolišu ne čini dobro. Tako će gazirani sokovi, uz puste kalorije u organizmu, iza sebe ostaviti i otpad u obliku plastičnih boca koje treba odložiti na pravilan način jer nemarno odbačene u prirodi razgrađuju se stotinama godina. Upravo je plastični otpad sve veći problem jer mikroplastika počinje prodirati i u hranidbeni lanac, a time se povećava mogućnost da hrana začinjena plastikom završi i na čovjekovu tanjuru. Dakle, i osobni odnos prema odlaganju otpada, to jest odlaže li ga se na pravilan način, odvaja li ga se prema vrstama i reciklira, u konačnici može utjecati na svačije zdravlje jer će, ako nije adekvatno odložen, završiti u vodi i nekako već naći put do hrane. Naravno, uvijek je bolje smanjiti količinu otpada, a tim se vodi i EU te je tako s prvim danom 2019. godine u Hrvatskoj otpočela naplata svih uobičajenih plastičnih vrećica za nošenje (15 do 50 mikrona) koje su dosad bile besplatne, osim onih najtanjih. I dok se svi slažu da je zdravo jesti povrće i voće, o mesu takvoga suglasja nema, no ne će se dogoditi pogrješka ako se barem jedan dan u tjednu s menija izbaci meso. Takav jelovnik sigurno će pogodovati smanjivanju emisija stakleničkih plinova jer su uzgoj stoke i mesna industrija veliki onečišćivači s obzirom na to da troše velike količine energije, ispuštaju znatne emisije stakleničkih plinova te onečišćuju vodu, a k tomu se još zbog proizvodnje hrane za farmske životinje krče prašume i tako uništavaju pluća planeta. Riba je naravno zdravija varijanta mesnoga obroka, međutim ne bilo koja ako čovjek želi da mora i oceani ostanu zaliha hrane i izvor prihoda milijunima ljudi, uglavnom naseljenih u siromašnim zemljama svijeta. Riba koja dolazi iz održivoga ribarstva, po mogućnosti certificirana, pravi je izbor za one koji se brinu ne samo o svom zdravlju, nego i zdravlju Zemlje. Tako se već kod novogodišnje odluke o zdravijem režimu prehrane može učiniti izbor koji je dobar za svakoga osobno, ali i za Zemlju.

2. Više se kretati

Uz trčanje ili naporan (plaćeni) trening u teretani, zašto u poželjno povećanje tjelesne aktivnosti ne dodati i bicikliranje – na posao, u školu ili na fakultet… Može i pješačenje. Izbjegavanje vožnje automobilom i time više kretanja ne samo da će koristiti tijelu, nego će i smanjivanjem emisija stakleničkih plinova koje nastaju zbog sagorijevanja fosilnih goriva pridonijeti boljemu stanju atmosfere. Naime, Pariškim sporazumom države svijeta (to znači i njihovi građani), pa tako i Hrvatska, obvezale su se na smanjivanje emisija stakleničkih plinova odgovornih za globalno zatopljenje i s njim povezanim klimatskim promjenama. Novogodišnja odluka da će se manje voziti automobil, a više bicikl ili pješačiti svakako će pomoći i Hrvatskoj da ispuni svoje obveze u pogledu smanjivanja emisija stakleničkih plinova. Naposljetku to pridonosi i usporavanju klimatskih promjena zbog kojih stanovnici malih otočnih država već sada traže novi dom jer njihovim otočićima zbog podizanja razine mora i ekstremnih vremenskih događaja prijeti potop.

3. Financijska odgovornost

Povećati štednju i napokon se riješiti minusa na računu? Na prvi se pogled čini lako, međutim konzumerizam je pošast suvremenoga doba i mnogi pokleknu pred napastima koje vrebaju u trgovinama jer marketinški su alati sve sofisticiraniji u tome da pobude žudnju za nepotrebnim stvarima. Zato je potrebna čvrsta volja i ustrajnost u suzdržavanju od kupnje nepotrebnih stvari. Neumjerena potrošnja pogoduje i odbacivanju još upotrebljivih predmeta koji često završe kao otpad unatoč tomu što bi se netko još mogao njima koristiti. Ormari prepuni odjeće zbog ubrzana smjenjivanja modnih trendova generiraju sve veći problem otpadnoga tekstila. Slično je i s mobilnim telefonima jer jedan model zamjenjuje drugi, a riječ je o elektroničkom otpadu koji se smatra opasnim te ga treba adekvatno odložiti, pri čemu bacanje u kantu za smeće nije dopustivo. Ustraje li tko pak u odluci da ne će za svoj novac kupovati nepotrebne stvari, a valja podsjetiti da je u zaradu toga novca koji se često olako troši uloženo vlastito neprocjenjivo životno vrijeme, ne samo da će poboljšati stanje na svojem računu, nego će ujedno smanjiti količinu otpada koji čovjek proizvodi. Provođenjem pak mjera energetske učinkovitosti moguće je smanjiti račune za grijanje, ali isto tako izravno utjecati na smanjenje emisija stakleničkih plinova. Oni koji imaju mogućnost ugradnje mogli bi razmisliti i o povećanju vlastite energetske neovisnosti uporabom nekoga od obnovljivih izvora energije (sunca, vjetra ili geotermalne energije). Planira li tko obnovu voznoga parka, možda je došlo vrijeme za nabavu električnoga automobila ili hibrida, tim više što se za kupnju takvih vozila može dobiti i subvencija.

4. Briga za druge

Kad se govori o bližnjima, često se misli baš na one »najbliže«, no bližnji su i oni kilometrima udaljeni. Upravo takvi dalji bližnji, ali ne toliko udaljeni da čovjek ne bi utjecao životnim stilom na njihov život, jesu i stanovnici malih otočnih država, poput primjerice turističkoga bisera Maldiva. Naime, najviši vrh Maldiva nalazi se samo 1,3 metra iznad površine mora te se procjenjuje da bi za nekoliko desetaka godina zbog podizanja razine mora i ekstremnih klimatskih događaja povezanih s klimatskim promjenama mogli nestati pod morem. Koliko je to ozbiljna prijetnja pokazuje i plan tamošnjih vlasti o kupnji zemljišta na koje bi mogli preseliti 400 000 stanovnika. Stoga bi se provođenjem navedenih odluka ostvarila i odluka o brizi za bližnje – posebice u odnosu na stanovnike malih otočnih država, poput Sejšela, Maldiva, Kiribatija ili Tuvalua.

IZVORPrilika 134/2019.
Prethodni članakKAKO SE BOG VJENČAO? S Isusom počinje razdoblje »dobroga vina«
Sljedeći članakDA SE DJECI ZAVRTI U GLAVI Tko su »helikopter-roditelji«?