Životopisi svetaca popularnoga stila i religiozna umjetnost, osobito barokna, pridonijeli su precjenjivanju mističnih fenomena, što se duboko usjeklo u kolektivnu svijest, tvrdi Karl Deuringer. U vrijeme sv. Ivana od Križa (16. st.) vladala je velika pomama i neznanje u vezi s tim pojavama. To neznanje bilo je prisutno ne samo kod običnih vjernika, nego dijelom i kod osoba čija je zadaća usmjeravati i voditi duše na putovima Duha. Kako bi izišao u susret i jednima i drugima, tj. i vjernicima i nekim duhovnicima i ispovjednicima, sv. Ivan se osjećao ponukanim poučiti u toj materiji. Ipak, više od pouke njemu je cilj »voditi« i »usmjeravati«.
U vođenju nekih osoba Bog se služi tim pojavama, ali one su potpuno sporedne i prolazne stvarnosti, i veoma je opasno čeznuti za njima budući da se time lako otvara prostor đavolskomu manipuliranju. Trierski mistik Hieronymus Jaegen (1841. – 1919.) veli da se »većinom ljudi drže boljim negoli jesu«. »Mnogi koji još ne stupaju ni putem čišćenja tvrde da već žarko ljube Boga pa stoga očekuju od njega osobitu naklonost. Takvi lako mogu privući pažnju sotone koji rado prilazi duši kao anđeo svjetla da je zavede lažnim rasvjetljenjima i nagovorima. Ako takvi imaju još osobitu naklonost prema neobičnim milostima, oni upravo izazivaju đavla da oponaša Božje milosti.« Da bi se izbjeglo sličnim zamkama, Ivan od Križa poziva na oprez i zahtijeva odricanje i distanciranost. U biti, dva su razloga zbog kojih on to traži: prvo, »jer Bog proizvodi u duši njihov učinak, a da ga duša nije kadra spriječiti«, bez obzira prihvaća li ih ili ne; a drugi je razlog »da oslobodi osobu napora i opasnosti« što se susreću kod razlučivanja autentičnih od lažnih fenomena (2 U 17, 7).
Viđenja, objave i druge slične pojave mogu imati određenu vrijednost i korist za duhovni život, ali istodobno u sebi kriju i veliku opasnost. U čemu se sastoji korist, a u čemu opasnost za duhovni život od izvanrednih fenomena?
Korist od viđenja, unutarnjih govora i drugih izvanrednih pojava jest u tome što su one kadre osloboditi osobu od svjetovnih navezanosti i osposobiti duh za Boga, za viši stupanj komuniciranja s Bogom pod uvjetom da se osoba ne vezuje uz njih, nego ih prima s distanciranošću i poniznošću ne gajeći želju i čežnju za njima.
Opasnosti koje izvanredni fenomeni nose sa sobom jesu navezanost i mogućnost prijevare, bilo da je riječ o samoobmani ili đavolskoj manipulaciji, što može imati za posljedicu zaustavljanje ili skretanja s puta vjere, sve do gubitka vjere.
