Na prijelazu u novu 2024. godinu napokon su državne vlasti demografski oporavak Hrvatske snažnije proglasile ne samo godišnjim prioritetom, nego i prioritetom desetljeća. Najavili su iz Vlade Republike Hrvatske niz mjera, poput povećanja imovinskoga praga za primanje dječjega doplatka ili povećanja staža koji će se ženama pribrojiti kad budu išle u mirovinu. No i dalje ostaje okus da mjere više imaju značaj socijalne pomoći nego proaktivne demografske politike koju bi osjetili građani bez obzira na kategoriju kojoj pripadaju. Poprilično je zbunjujuće bilo slušati pozitivnu političku tvrdnju da je obitelj jezgra hrvatskoga društva o kojoj ovisi budućnost brojnih naraštaja, a istodobno tu ugroženu dragocjenost štititi još uvijek slabašnim mjerama – kao kad bi tko dragulj neprocjenjive vrijednosti štitio od krađe umatanjem u prozirnu foliju.
Ne može se reći da se s državne razine dosad baš ništa nije činilo za demografski oporavak, no izostalo je ključno: pokazati u kojoj su mjeri dosadašnji pokušaji uspjeli ublažiti pad u demografski ponor. Demografi su nedavno upozorili da se i nove najave državnih vlasti svode ponajviše na strateške ciljeve, još uvijek s izostankom konkretnijih mjera.
Upravo u kontekstu vrjednovanja dosad učinjenoga dragocjen je pokušaj demografa Nenada Pokosa koji je analizirao što se s demografskim pokazateljima dogodilo kada je naprasito ukinuta mjera u Zagrebu poznata kao mjera »roditelj odgojitelj«.
Iako se s više strana ta mjera proglašavala luksuzom, iako državne vlasti za afirmaciju toga modela na nacionalnoj razini nisu htjeli ni čuti, istina je da je ta mjera bila poprilično skromna jer nije premašivala npr. iznos socijalne pomoći u Austriji s kojom Hrvatska dijeli iste cijene živežnih namirnica.
Demograf Pokos, kako je objavio portal Narod.hr, nizao je podatke koje je doveo u usku vezu s ukidanjem učinkovite mjere: prema službenim podatcima u Gradu Zagrebu ukupan broj živorođene djece između 2019. i 2022. smanjen je za 7,5 posto, a broj treće i više po redu rođenja živorođene djece u istom je razdoblju smanjen čak za 19,4 posto. Podsjetio je i da je Grad Zagreb 2016. počeo poticati rađanja treće i više po redu živorođene djece uvođenjem mjere »roditelj odgojitelj«. Već 2017. udio te djece u Gradu Zagrebu povećan je na 18,1 posto, 2018. iznosio je 20 posto, a 2019. sa 20,4 posto sasvim se približio udjelu ostaloga dijela Hrvatske gdje je te godine rođeno 21 posto treće i više po redu rođenja živorođene djece. Demograf Pokos smatra da se drastičan pad dogodio odmah nakon dolaska na vlast stranke Možemo te da je u padu veliku ulogu imala već i najava ukidanja mjere »roditelj odgojitelj«.
Demografskoga oporavka ne će biti sve dok vlasti, ne samo u Hrvatskoj, nego i drugdje u Europi, ne priznaju porazne plodove višedesetljetne kampanje za smanjenje broja djece s metodama koje ne poštuju ni dostojanstvo žene ni pravo supružnika da odgovorno odluče o broju djece, a pogotovo ako ne poštuju ni pravo na život – što je svojedobno poručio papa Benedikt XVI. On je davno, još kao mlađi teolog, detektirao promašaje suvremenih država koji se danas ogledaju i u demografskoj zimi. Bolno zvuči istinitost njegovih riječi: »Država, koja je načelno agnostička prema Bogu, koja gradi pravo još samo na mišljenju većine, tone iznutra u razbojničku grupu.« Poručio je da nije dovoljno da isključivo država, zagledana u ideologiju napretka, postavlja vrjednote, moralnost, istinitost i pravednost. Upravo je ugroza tih vrjednota često u istraživanjima isticana i kao razlog odlaska brojnih mladih ljudi iz Hrvatske. Jasno je stoga da se demografski oporavak ničim ne može kupiti, ni lijepom riječju, ni obećanjem, ni novcem. Možda nije daleko od istine zaključiti da svaka mjera kojom se, uz kvalitetu života, osnažuje dostojanstvo majki, očeva i obitelji na način da ih se ne proglašava socijalom – donosi obilat rod. Jer poznato je da obitelji nisu izvor problema u društvu, nego njihovo rješenje.
