Starosna mirovina stalan je predmet najavljenih reforma svih dosadašnjih vladajućih struktura, počevši od 1999. godine. Svrha je zastrašivanje skorašnjih umirovljenika kako bi ih se što brže otjeralo iz svijeta rada, a poslije ih se zbog toga optuživalo. Zajedničko svim predlagačima je povećanje uvjeta starosti uz istodobno umanjenje visine mirovine.
Podsjećamo na uvjete koji su bili propisani po bivšem zakonu primjenjivanim do 1999. g. i uspoređujemo ih s današnjim uvjetima. Prema odredbama bivšega zakona pravo na prijevremenu starosnu mirovinu mogao je ostvariti muškarac kad navrši 55 godina i ima 35 godina mirovinskoga staža, odnosno žena kad navrši 50 godina i ima 30 godina mirovinskoga staža. Ta se prijevremena mirovina umanjivala za 1,33 posto za svaku godinu ranijega odlaska u mirovinu prije doživljenja propisanih godina: za muškarce 60, za žene 55 godina. Najveće moguće umanjenje za prijevremeni odlazak u mirovinu bilo je 6,65 posto za pet godina ranijega odlaska u mirovinu. S navršenjem propisanih godina za starosnu mirovinu prestajala su ta umanjenja pa je muškarcima odnosno ženama isplaćivana mirovina bez umanjenja. Osiguranici su bez panike odlazili u prijevremene mirovine iz raznih razloga jer su znali da će im se umanjenja brisati kad navrše godine propisane za starosne mirovine.
Danas, prema reformiranom Zakonu o mirovinskom osiguranju, pravo na prijevremenu starosnu mirovinu stječe muškarac kad navrši 60 godina i ima 35 godina mirovinskoga staža. Za žene je zbog neopravdane odluke o izjednačavanju s muškarcima propisano prijelazno razdoblje. U tom prijelaznom razdoblju do 2029. godine žene ostvaruju pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema nešto povoljnijim uvjetima, s nižom starosnom dobi, pa pravo na prijevremenu starosnu mirovinu može ostvariti tijekom 2018. godine žena kada doživi 57 godina i ima 32 godine mirovinskoga staža. U 2019. godini žena će moći ostvariti prijevremenu starosnu mirovinu tek s doživljenih 57 godina i tri mjeseca ako ima najmanje 32 godine i tri mjeseca staža. Uvjeti starosti i staža povećavat će se postupno svake godine sve do 2030. godine, kada će biti potrebni isti uvjeti starosti i staža za muškarce i žene (60 godina života i 35 godina staža).
Osim toga, za razliku od bivšega zakona, umanjenja za prijevremeni odlazak u mirovinu znatno su veća. Tako novi reformirani zakon počevši od 1. 1. 1999. uvodi veća umanjenja, ali ih prikazuje u drugoj formi. Naime, uvodi se umanjenje od 0,3 posto za svaki mjesec ranijega odlaska u mirovinu. To umanjenje, preračunato u godine, iznosi 3,6 posto za jednu godinu, odnosno za pet godina iznosi 18 posto. Dodatna je otežavajuća okolnost i u tome da ta umanjenja ostaju. Dakle novi Zakon ne dopušta ukidanje tih umanjenja nakon doživljenja godina propisanih za redovitu starosnu mirovinu.
Nažalost, ni to veće i trajno umanjenje nije bilo dovoljno našim zakonodavcima. Tako su »uvaženi zastupnici« već krajem 2002. g. povećali to umanjenje na 0,34 posto mjesečno, što preračunato za jednu godinu iznosi 4,08 posto, odnosno za pet godina iznosi 20,4 posto. Nakon toga uslijedilo je »predizborno« ublažavanje toga smanjivanja pa je počevši od 1. 1. 2008. g. uvedeno smanjenje od 0,15 posto za svaki mjesec ranijega odlaska u mirovinu. Dakle za jednu godinu ranijega odlaska smanjenje je iznosilo 1,8 posto, odnosno za pet godina 9 posto. Takvo bježanje od nekih dobrih rješenja socijalne sigurnosti bivšega poretka, a na štetu osiguranika, nije potrebno.
Ako bi se ostvarile takve ambicije za promjenama stopa umanjivanja, koje prema idejama aktualnih političkih vlasti nude daljnja povećanja smanjenja za svaku godinu ranijega odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu, ukupno bi smanjenje iznosilo 25 posto, a možda i više, i to trajno. Kada bi se to ostvarilo, prijevremene starosne mirovine bile bi znatno niže pa bi se umjesto njih većini korisnika trebale isplaćivati najniže mirovine. Aktivni osiguranici, a posebice radnici, ne odlaze u prijevremene mirovine iz obijesti, nego najčešće zbog prijetnje gubitka posla ili činjenice da ne dobivaju redovito plaću ili je uopće ne dobivaju neko dulje vrijeme (primjer brodogradilište »Uljanik«). Osim toga oni koji ostaju bez posla, a imaju uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu, nemaju pravo na naknadu za nezaposlenost, što je dodatna otežavajuća okolnost.
Nažalost našim tobožnjim »reformatorima« nikada nije dosta uskraćivanja mirovinskih prava. Tako za razdoblje od 1. siječnja 2031. do 31. prosinca 2037. Zakon propisuje da će se uvjet starosne dobi povećavati i dalje, i to za tri mjeseca svake godine, a od 1. siječnja 2038. pravo na prijevremenu starosnu mirovinu imao bi osiguranik kad navrši 62 godine i ima 35 godina mirovinskoga staža, bez obzira na spol. Ako se s takvim mirovinsko-socijalnim restrikcijama i dalje nastavi, malo će ljudi doživjeti mirovine jer će prije poumirati, a mlađi će se iseliti.
Zakonskim kompliciranjima prikazivanja raznih umanjenja po svakom mjesecu za ranije odlaske u prijevremenu mirovinu ili ovisno o mirovinskom stažu pokušava se mirovinski sustav učiniti što nejasnijim i nerazumljivijim običnim ljudima. Radi ilustracije dajemo dio izvatka iz teksta prijelazne odredbe sadašnjega Zakona:
»Visina prijevremene starosne mirovine trajno se smanjuje za svaki mjesec ranijeg ostvarivanja prava na mirovinu prije navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, i to: s navršenih 35 godina mirovinskog staža – za 0,34 % po mjesecu; s navršenih 36 godina mirovinskog staža – za 0,32 % po mjesecu; s navršenih 37 godina mirovinskog staža – za 0,30 % po mjesecu; s navršenih 38 godina mirovinskog staža – za 0,25 % po mjesecu; s navršenih 39 godina mirovinskog staža – za 0,15 % po mjesecu; s navršenih 40 godina mirovinskog staža – za 0,10 % po mjesecu.
U razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2030., ženi koja stječe pravo na prijevremenu starosnu mirovinu polazni faktor za određivanje mirovine u 2018. godini iznosi: s navršenih do i 33 godine mirovinskog staža: 0,34 % po mjesecu; s navršenih 34 godine mirovinskog staža: 0,32 % po mjesecu; s navršenih 35 godina mirovinskog staža: 0,30 % po mjesecu; s navršenih 37 godina mirovinskog staža: 0,25 % po mjesecu; s navršenih 38 godina mirovinskog staža: 0,15 % po mjesecu; s navršenih 39 godina mirovinskog staža: 0,10 % po mjesecu«.
Naravno da to prosječan građanin ne razumije, ali zato on i njegova obitelj osjete konačno umanjenje prijevremene mirovine, unatoč kamufliranju kompliciranom matematikom. Život se ne smije svesti samo na isplativost i matematiku. Treba to zaustaviti!
