NOVI MERZOV ORAO IVAN MESAREK Bez prave samodiscipline nema ni pravoga kršćanskoga života

Ivan Mesarek kroz rad u Postulaturi upoznavao je bl. Merza koji ga je sve više oduševljavao
Kako je došlo do toga da je Đakovčanin Ivan Mesarek postao zagrebački župljanin, djelatnik postulature bl. Ivana Merza i pokretač velike kampanje

Ivan Mesarek aktivni je suradnik Postulature bl. Ivana Merza i desna ruka postulatoru isusovcu o. Božidaru Nagyu. Župljanin je župe bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkoj Savici, a vjeru je primio u Đakovu, u kojem je odrastao.

Rođen je 9. svibnja 1991. u Ljubljani. Tamo mu je mama bila na liječenju. Obitelj Mesarek živjela je u Đakovu. Majka Jadranka, djevojački Matić, bila je Đakovčanka, a otac Anton Zagrepčanin koji se doselio u Đakovo. Jadranka je od lani pokojna. Umrla je od karcinoma pluća. Anton je ostao u Đakovu. Živi sam. Uz Ivana blagoslovljeni su Anom, pravnicom, odvjetnicom, koja radi u državnoj službi. Nije udana, ona i Ivan žive skupa. Kuhaju i pospremaju zajedno, zajedno vode svoje domaćinstvo.

Kad obitelj ne zapriječi vjeru

»Bili su dobri roditelji. Otac je ateist, no ništa nam nije branio, poštovao je vjeru i podupirao nas. Vjeru sam zato dobio preko majke. Iz djetinjstva nosim samo lijepe uspomene. U vrtić sam išao kod časnih sestara ‘Sunčev sjaj – Nazaret’. Vjerski je odgoj tamo bio duboko izražen. Sestre su se lijepo brinule za nas«, pripovijeda Ivan.

»Polazio sam Osnovnu školu Vladimira Nazora, gdje sam i tijekom gimnazijskoga obrazovanja igrao košarku. Kao tinejdžeri sestra i ja imali smo jako puno slobode. Mogli smo otvoreno s roditeljima razgovarati o svemu. Mama je bila referentica u jednoj tvrtki, a otac tehnolog. Sa sestrom sam uvijek bio dobar. Sukoba je bilo, ali na misaonoj razini. Testirali smo si granice. I danas smo dobri.

»Unatoč svim intelektualnim traganjima, vjera mi daje smisao za svakodnevno djelovanje«

U četvrtom razredu srednje škole, kada se trebalo odlučiti za profesionalni šport, započeo sam intenzivno čitati i na kraju upisao studij filozofije i religijskih znanosti na današnjem Fakultetu filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu. Najprije sam pročitao knjigu ‘Nasljeduj Krista’, Tomu Kempenca. Pa još jednu knjigu, ‘Iluziju o Bogu’. Treća je bila presudna: ‘Zašto gotovo sigurno ima Boga’. Autor je Keith Ward. Tu knjigu nisam razumio. Autor je filozof i teolog. Problem nije bio u knjizi, nego u meni. Nerazumijevanje filozofskoga leksika utjecalo je na moj izbor fakulteta. U Zagrebu mi je bila baka, tatina mama, pa je prilagodba bila dobra. Bio sam kod nje. Često smo i ranije bili u Zagrebu pa mi je sve bilo poznato. Bio sam rijedak srednjoškolac koji je iz Đakova otišao u humanističke znanosti, ostali su otišli na tehničke fakultete. Zato sam ostao bez prijatelja, krenuo sam iznova. Na faksu mi je bilo dobro. Bio sam očaran filozofskim načinom razmišljanja. Tijekom tri godine studija kod isusovaca posebno sam se zanimao za kršćansku apologetiku. Jako je na mene utjecao prof. Ivan Macan, često smo razgovarali, osobno, izvan nastave, ali i Dalibor Renić, koji mi je bio mentor bakalaureata. Na diplomski sam otišao na Filozofski. Želio sam upoznati misao svjetonazorskih neistomišljenika. Cilj mi je bio bolje razumijevanje povijesnih i materijalističkih društvenih teorija. Nisam pogriješio što sam otišao onamo. Diplomirao sam 2016.«

Rimski zaokret

»Tijekom studija živio sam sakramentalni život, ali se nisam uključivao u crkvene zajednice. Nakon završenoga studija započeo sam sudjelovati kao volonter u raznim kršćanskim inicijativama. Tako sam radi jedne od njih otputovao u Rim volontirati u Domu hrvatskih hodočasnika ‘Dr. Ivan Merz’. U Rimu sam ostao tri mjeseca, tijekom kojih sam kroz pisanu ostavštinu bl. Merza zaključio kako bez prave samodiscipline, koja je u bl. Ivana išla do nezamislivih razina, nema ni pravoga kršćanskoga života. Osim toga, u Rimu sam razgovarao s postulatorom bl. Ivana o. Božidarom Nagyem, koji me pozvao na suradnju u Postulaturu. Rado sam prihvatio. Upoznao sam se s njezinim radom, radom na procesima za kauze svetaca, a i upoznavao sam bl. Ivana koji me sve više oduševljavao. U Postulaturi sam i danas.«

U svrhu širenja radosne vijesti

»Radio sam i kao novinar, radijski urednik i voditelj na Radio-Mariji, a među ostalim izrađujem i dizajniram mrežne stranice. U svijet digitalnoga marketinga i oglašavanja ušao sam s ciljem koji je imao i bl. Ivan: ‘Treba poznavati suvremene metode oglašavanja i tehnologiju barem u mjeri u kojoj je poznaju protivnici vjere.’ Bio sam aktivan u Magisu, isto kod otaca isusovaca. Sva stečena znanja nastojim iskoristiti u svrhu širenja radosne vijesti. U Postulaturi sada radim na više projekata koji se tiču promicanja glasa svetosti, promoviranja još uvijek slabije poznatih duhovnih velikana među Hrvatima kao što je Danica Širola, a sudjelovao sam i na prijevodu knjige ‘Euharistijska čuda’ bl. Karla Acutisa.«

Izazovi Merzovih obljetnica

»Postulatura ima sjedište u Palmotićevoj 33. Ali kako su tamo sada radovi, privremeno smo u Domagojevoj ulici. Pater Nagy i ja. On mi je u ovih šest godina bio mentor. Puno sam naučio od njega, od raspisivanja pozicije, pozicije o herojskih krjepostima, naučio sam mnoge formalne sadržaje, ali i kritički promišljati društvenu stvarnost. Kad bl. Merz bude kanoniziran, bit će prvi proglašeni laik svetac Crkve u Hrvata. Osim što se ove godine navršava 20 godina od njegove beatifikacije, ova je godina važna po tome što se u njoj slavi pet jubilarnih stogodišnjica iz života bl. Merza, i to ovim redom: 100 godina otkako je Ivan Merz na Sveučilištu u Zagrebu obranio svoju doktorsku disertaciju i postigao naslov doktora filozofije (9. svibnja. 1923.), 100 godina otkako je 18. kolovoza 1923. Merz izabran za predsjednika Hrvatskoga katoličkoga omladinskoga saveza, 100 godina otkako je položio vječni zavjet čistoće i postao posvećeni laik u svijetu (8. prosinca 1923.), 100 godina otkako je osnovana katolička odgojna organizacija za mladež Hrvatski orlovski savez kojemu je bl. Merz bio suutemeljitelj (16. prosinca 1923.) i 100 godina otkako je bl. Merz preko orlovstva uveo Katoličku akciju u Hrvatsku (16. prosinca 1923.). Za dostojno obilježavanje tih obljetnica i nastavak priprema njegove kanonizacije potrebna nam je dodatna financijska pomoć. Zato smo se odlučili pokrenuti kampanju (grupno financiranje) koja je počela 1. svibnja, na blagdan svetoga Josipa radnika. Novčani prilog moguće je uplatiti preko međunarodne platforme za grupno financiranje (crowdfunding) ‘Bona Fides Invest’ koja je dio Franjine ekonomije, međunarodnoga pokreta koji ima pokroviteljstvo pape Franje (https://bonafidesinvest.eu/hr/campaign/blessed-ivan-merz/).«

Vjera i dalekovidnost

»Živim na Savici sa sestrom. U župi bl. Alojzija Stepinca župnik mi je Antun Vukmanić. Krasan je to čovjek. Jako mi je drag. Bez crkve smo još uvijek. Što znači da borba za crkvu na Savici i dalje traje. Tamo idem na misu i primam sakramente. Neke dugoročne planove nemam. Tu i tamo odem u Đakovo, ali tata više dođe k nama u Zagreb. Nemam curu ni zaručnicu, rado u šali kažem da mi je pater Nagy sve na svijetu. Unatoč svim intelektualnim traganjima, vjera mi daje smisao za svakodnevno djelovanje i daje mi pogled u daljinu. Vjera mi daje dalekovidnost.«

Duhovna utjeha i aktivizam
U znatnoga dijela vjernika primjećujem da teže duhovnoj utjesi po sakramentima, ali bez odluke za aktivnim sudjelovanjem u crkvenom životu. Ipak smatram da buđenje aktivnih laika polako počinje rasti jer je sve jasnije da se ne će pojaviti nitko da odgovori i društveno djeluje umjesto nas samih. Često postoji nedovoljno razvijen osjećaj i nedostatak potpore crkvene hijerarhije za materijalne potrebe aktivnih laika i u tome ima puno prostora za napredak.