NOVI SUBOTIČKI BISKUP SLAVKO VEČERIN »Nemojte zaboraviti da vjernika Hrvata ima i u Srbiji«

Subotički biskup Slavko Večerin

Novi subotički biskup Slavko Večerin, čije je imenovanje objavljeno u utorak 8. rujna, treći je biskup Subotičke biskupije, koju je papa Pavao VI. ustanovio 25. siječnja 1968. na području dotadašnje Bačke apostolske administrature. Prvi je subotički biskup bio Matija Zvekanović, kojega je 16. svibnja 1989. naslijedio Ivan Penzeš. Kad je 19. prosinca 1996. papa Ivan Pavao II. osnovao Beogradsku crkvenu pokrajinu, tj. metropoliju, u nju je sa Zrenjaninskom biskupijom ušla kao sufraganska Subotička biskupija.

O sadašnjoj slici biskupije: broju vjernika, župa, svećenika, bogoslova, redovnika i redovnica, pastoralnom radu u višejezičnoj multietničkoj sredini te o odnosima s državnim vlastima i drugim tamošnjim kršćanskim Crkvama i zajednicama, kao i suradnji s Hrvatskom biskupskom konferencijom i hrvatskim udrugama, rado je na razgovor za Glas Koncila pristao mons. Večerin.

»Ponajprije želim pozdraviti sve cijenjene čitatelje Glasa Koncila te im, kao i uredništvu našega glasila, želim obilje Božjega blagoslova. Ujedno želim zahvaliti što mi se na ovaj način omogućilo da se obratim cijenjenomu čitateljstvu.«

Liturgija na četiri jezika

Mons. Večerin potom je rekao: »Drago mi je da mogu predstaviti biskupiju koju mi je papa Franjo povjerio. Teritorij Subotičke biskupije podudara se s teritorijem Bačke koja je dio Autonomne pokrajine Vojvodine. Ona obuhvaća područje između rijeka Dunava i Tise površine 8042 km2. Prema zadnjem popisu Republike Srbije u općinama koje pripadaju Subotičkoj biskupiji katolicima se izjasnilo 260 464 stanovnika. No taj statistički podatak nije potpun jer zajednički su ubrojeni katolici zapadnoga i istočnoga obreda, tj. grkokatolici. Budući da Rusina i Ukrajinaca na teritoriju Vojvodine prema navedenom zadnjem popisu ima nešto više od 18 000, to znači da bi broj rimokatolika u biskupiji trebalo umanjiti za nekih 15 000. Tako bi se došlo do broja od 240 000, ali treba reći da je on danas i manji zbog iseljavanja vjernika iz Subotičke biskupije. Tako je najvjerojatniji broj vjernika Subotičke biskupije oko 200 000. Ona danas službeno ima 114 župa, no od toga broja treba oduzeti broj tzv. pasivnih župa – onih iz kojih se pučanstvo iselilo nakon II. svjetskoga rata. Dakle, realno gledajući, Subotička biskupija danas ima 80-ak župa. Broj svećenika u biskupiji je 112, od toga se šest svećenika nalazi na pastoralnom radu u inozemstvu, a 11 ih je u mirovini, tako da je pastoralno angažirano na različitim službama u biskupiji 95 svećenika.

»Ono što mi se čini važnim, a što sam i kao župnik pokušao raditi, to je obiteljski pastoral. Obitelj je temeljna stanica Crkve i društva i bez dobrih obitelji teško možemo i razmišljati o nekoj boljoj budućnosti.«

Na hrvatskom se jeziku obredi slave u 15 župa, na mađarskom jeziku u 50 župa, na slovačkom jeziku liturgijski jezik je u jednoj župi, a u dvije župe kao liturgijski jezik rabi se i njemački. U 18 župa naše biskupije ne slavi se redovito bogoslužje, nego samo u prigodama, a u ostalim se župama slavi na mađarskom i hrvatskom jeziku.

Naša biskupija ima i devet trajnih đakona koji pomažu svećenicima, župnicima, a jedan od njih vodi župu. Nažalost zadnjih se godina broj bogoslova veoma smanjio, tako da sada imamo samo dva bogoslova. Naime, naši bogoslovi studiraju na učilištima iz kojega naroda dolaze, pa tako Hrvati studiraju u Hrvatskoj, a Mađari u Mađarskoj. Istina je da su jedno vrijeme naši bogoslovi studirali i u Sarajevu. U dječačkom sjemeništu ove godine imamo 18 đaka.«

Nastavlja se trend iseljavanja

»Kada je riječ o redovničkim zajednicama, nekada je u Subotičkoj biskupiji djelovao priličan broj, kako muških tako i ženskih. Nažalost ratne devedesete dovele su do toga da su pojedine redovničke zajednice zatvarale svoje kuće i napuštale našu biskupiju. No pojedine su zajednice svoje kuće zatvarale i zbog pomanjkanja broja zvanja, a i starosti svojih članova. Tako danas u Subotičkoj biskupiji djeluju samo tri muške redovničke zajednice: franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, karmelićani Hrvatske provincije sv. oca Josipa i Braća Dobroga Pastira. Franjevci imaju svoje samostane u Subotici, Novom Sadu i Baču, karmelićani u Somboru te Braća Dobroga Pastira u Kanjiži, općini na sjeveru Vojvodine s velikom većinom mađarskoga stanovništva. Od ženskih redovničkih zajednica na području biskupije djeluje Družba sestara Naše Gospe Bačke, Družba sestara Naše Gospe sa sjedištem u Zagrebu, sestre Kćeri Milosrđa, kao i dominikanke.

Nažalost još postoji trend odlaska mladih katoličkih vjernika iz naše biskupije, Mađara u Mađarsku, Hrvata u Hrvatsku, ali i jednih i drugih u treće zemlje. Istaknuo bih i to da se mnogi mladi, koji odlaze na studije bilo u Hrvatsku bilo u Mađarsku, nažalost, nakon završenih studija ne vraćaju, nego ostaju u zemljama studiranja.«

Odnosi s hrvatskim udrugama više nego korektni

»Ekumenski odnosi s drugim Crkvama i vjerskim zajednicama po mom su mišljenju korektni, no, jasno, uvijek ima prostora i mogućnosti da oni budu još bolji. Isto bih rekao i za odnose s državnim i lokalnim vlastima jer oni mogu biti još bolji kako bismo zajednički djelovali na dobrobit svih ljudi dobre volje. Ne samo da su korektni odnosi s našim hrvatskim udrugama, nego s njima ostvarujemo niz zajedničkih projekata na korist Crkve i hrvatskoga naroda.«

Potpora Hrvatske biskupske konferencije

»Trebao sam, vjerojatno, i ranije spomenuti Hrvatsku biskupsku konferenciju, koja je veoma naklonjena i otvorena svim vjernicima naše biskupije i ona, u okviru svojih mogućnosti, podupire neke pothvate koji se ostvaruju baš zahvaljujući njezinoj potpori. Ovom prilikom posebno želim na tome zahvaliti svim članovima HBK-a i preporučiti se i nadalje njihovoj skrbi.«

Na upit o prioritetima svoje biskupske službe odgovorio je: »Teško mi je reći što bi bili prioriteti u mom biskupskom služenju jer ih ima puno i svi su mi podjednako na srcu, ali ono što mi se čini važnim, što sam i kao župnik pokušao raditi, to je rad i pastoral obitelji. Obitelj je temeljna stanica Crkve i društva i bez dobrih obitelji teško možemo i razmišljati o nekoj boljoj budućnosti. Vjerojatno mnoge zanima i ‘priča’ o povratu crkvene imovine u Republici Srbiji, pa i u našoj biskupiji. Nju bi trebalo dovršiti. Istina, ona ima svoj tijek i slijed, ali ne bi bilo loše toj ‘priči’ dati novi zamah i doći do njezina kraja na zadovoljstvo svih aktera. Na kraju, nemojte zaboraviti da vjernika Hrvata ima i u Srbiji, te još jednom hvala svima, i svim djelatnicima Glasa Koncila, svim čitateljima, kao i svim vjernicima diljem Hrvatske, kojima želim obilje Božjega blagoslova. Sve neka vas čuva i blagoslovi dobri Bog.«