Na mjestu gdje je objavljeno imenovanje novoga subotičkoga biskupa Franje Fazekaša, u kapelici subotičkoga sjemeništa »Paulinum«, počela je prije točno pedeset godina, ujesen 1973., njegova svećenička formacija kao 15-godišnjega dječaka iz Bečeja. Novoimenovani subotički biskup, kojega će na Martinje, 11. studenoga, za biskupa zarediti zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, uz suzareditelje sisačkoga biskupa Vladu Košića i kalačko-kečkemetskoga nadbiskupa Bábela Balázsa, rado je za Glas Koncila govorio o svojoj novoj službi i položaju Hrvata katolika u njegovoj biskupiji, ali i spomenuo da mu slobodno ime prilagodimo hrvatskome jeziku – iz Ferenca u Franjo. Uz poziv čitateljima da vjernike Subotičke biskupije i njega osobno prate u molitvi, rekao je da Glas Koncila i on dijele isti datum rođenja – 29. rujna.
»Nisam se nadao biskupskomu imenovanju, bilo je to i za mene veliko iznenađenje. No kada mi je apostolski nuncij priopćio Papinu odluku, spomenuo je da imenovanje trebam čitati i kao Božju volju. A čovjek ne može reći ‘ne’ volji Božjoj. Jer znam da kad god sam u životu nešto pokušavao više vlastitim snagama, učiniti po svojem nahođenju, bilo je neuspješno. Svjestan sam da biti biskup nije laka zadaća, da je to veoma teška i zahtjevna služba te da mi jedino Božja milost u tome može pomoći. Uzdajući se u Božju pomoć i blagoslov, doživljavam to imenovanje kao utvrđivanje i osvježenje u svojem svećeničkom pozivu. Drago mi je da me Isus pozvao za svojega suradnika i apostola. I dalje želim služiti Kristu i narodu Božjemu, kako me još Gospodin za mladenačkih dana pozvao na to. Ipak, sada se treba još više zauzeti za Božju stvar, za svjedočenje vjere«, rekao je novoimenovani 65-godišnji subotički biskup, kojega su za biskupstvo zasigurno pripremale već i ranije službe jer je prijašnjemu biskupu Slavku Večerinu bio generalni vikar.
U dosadašnjoj svećeničkoj službi bio je i u raznim drugim biskupijskim vijećima i odborima, tako da je upoznat sa stanjem Subotičke biskupije koja ima stotinjak svećenika, devedesetak župa i četvoricu bogoslova, a po broju vjernika katolika najbrojnija je u Srbiji. Suočena je i ta biskupija s činjenicom da je na posljednjem popisu stanovništva u Srbiji broj katolika pao na 3,9 posto, što je za jedan postotni bod manje u odnosu na 2011. godinu i oko 90 tisuća katolika manje. Dok je još prije desetak godina bio župnik u Topoli, mons. Fazekaš svjedočio je velikomu iseljavanju mladih i obitelji te posvjedočio kako su mnoge kuće ostajale prazne, kao i da je bio primjetan manji broj vjernika u crkvi. Sve to utječe i na život župa i pastoralni rad u Subotičkoj biskupiji te će zasigurno neke župe trebati ujedinjavati.
Imenovanje biskupom mons. Fazekaša dočekalo je na službi župnika u dvojezičnoj mađarsko-hrvatskoj župi sv. Jurja u Subotici, a upravo je to jedna od posebnosti Subotičke biskupije. Koliko je izazovno voditi biskupiju koja nosi u sebi veliku raznolikost: u naciji, govoru, kulturi? »Sigurno to nije lako, treba se truditi da se ne uvrijedi ni jedan narod, da se prema svakomu narodu bude otvoren i susretljiv. Trudimo se da ih očuvamo u vjeri i njihovu identitetu, da ne bude omalovažavanja. Sve ljude treba voljeli kakvi jesu, u njihovu identitetu i bivstvovanju. Svakoga treba poštovati. No ponajprije osobno se identificiram kao katolik, a potom govorim o običajima i narodnim posebnostima, kulturama i baštinama. Doista sam se kao svećenik trudio da volim sve: i Hrvate, i Mađare, i Slovake, i Nijemce, i Bunjevce«, kaže mons. Fazekaš.
Da je zaista jedna od tema crkvenoga života u Srbiji pitanje slavlja liturgije na materinskom jeziku, pokazuju i nedavne izjave pojedinih biskupa u Srbiji, pa mons. Fazekaša pitamo kako iz perspektive konkretnoga rada na župi, ali i kao budući biskup, gleda na pitanje afirmiranja i očuvanja hrvatskoga jezika na bogoslužjima. »Studirao sam u Zagrebu, trudim se govoriti književnim hrvatskim jezikom pa želim i da narod čuje naše poruke na svojem jeziku. Jedino u Crkvi ostaje taj autentični hrvatski jezik jer se u društvu već pomalo izgubio, jer i sami Hrvati katolici više govore srpski u svakodnevnom životu. Mi se trudimo i trudit ćemo se i dalje da se očuva i jezik i identitet bilo kojega naroda. Moramo se držati liturgijskih knjiga i na hrvatskom jeziku slaviti mise i predvoditi obrede. I naši se svećenici trude da svakoj osobi svake narodnosti na liturgiji pristupaju na njihovu jeziku. Uglavnom većina naših svećenika zna dva jezika pa mogu služiti i jednima i drugima.«
Kada je riječ o jeziku, nije moglo proći neprimijećeno da je na svečanosti objave imenovanja biskupom mons. Fazekaš prvo govorio na hrvatskom jeziku, a tek potom na mađarskom, te da će dvojica od trojice (nad)biskupa (su)zareditelja biti iz Hrvatske. Kako je hrvatski dobio prednost pred materinskim jezikom? »I hrvatski smatram svojim materinskim jezikom, kao svoj drugi materinski jezik, iako nekada ‘fulam’ i na mađarskom i na hrvatskom. U obitelji smo govorili mađarski, a hrvatski sam naučio u ‘Paulinumu’.«
Predstavljajući se hrvatskoj crkvenoj javnosti, novoimenovani subotički biskup rekao je da je rodom iz Bečeja i da dolazi iz katoličke, pobožne obitelji u kojoj se zajedno molilo. Volio je ići u crkvu, gdje je ministrirao. Uvijek ga je privlačila vjera, duhovno štivo, a onda je u sedmom razredu osjetio i Božji poziv te je postao sjemeništarac u »Paulinumu« u Subotici. »U to se vrijeme u društvu na vjeru nije gledalo baš najbolje, i u školi su bili nastavnici koji su govorili protiv Krista i naše vjere. Hvala Bogu da je to prošlo, no treba znati da je naša vjera uvijek rasla pod palmom mučeništva, pod pritiskom. Zahvalan sam svojim roditeljima koji su sestri i meni bili dobar primjer u vjeri, nisu se pokolebali«, napominje mons. Fazekaš, koji je onda studij teologije i filozofije pohađao u Zagrebu.
Iz toga je vremena povezan i sa sadašnjim sisačkim biskupom Vladom Košićem s kojim je bio sakristan, a bratskim duhom opisuje atmosferu u to vrijeme u zagrebačkoj bogosloviji. »Zagreb mi je ostao u lijepu sjećanju. Tamo sam rastao u vjeri, u svojem se zvanju oblikovao, a puno su mi u tome pomogli odgojitelji i profesori fakulteta. Zato i kao moja zahvala Zagrebu jest poziv sadašnjemu zagrebačkomu nadbiskupu Draženu Kutleši da bude moj zareditelj«, kaže mons. Fazekaš.
Iako je kršćanstvo na području Bačke bilo prisutno još u 5. stoljeću, ove se godine navršava 55. obljetnica uspostave Subotičke biskupije. Govoreći o tome koliko su danas snažni katolički temelji u Vojvodini i Bačkoj, istaknuo je da u Subotici i Topoli još u većini žive katolici, kao i da je katolički vjeronauk u školama omogućen i na području biskupije gdje su katolici manjina budući da vlasti uzimaju u obzir da ima katolika i poštuju slobodu ispovijedanja vjere. »Katolici su u Srbiji manjina, ali ipak imamo dobre zajednice i posebno su vidljivi na području Vojvodine i Bačke te svojim svjedočenjem i životom mogu utjecati da kršćanski duh zavlada u društvu.«
No nije jedino to razlog zabrinutosti jer kaže da su vjernici u Subotičkoj biskupiji, ali i drugdje, u velikim iskušenjima i da je danas teško ostati pravi kršćanin. »Nije lako našim vjernicima u svijetu jer društvo predstavlja vrijednosti i ideje koje su suprotne kršćanstvu, nastoje se promicati drugačiji putovi. Često se govori da se vjera ne mora ozbiljno shvaćati, da se može ponekad prihvatiti i korupcija. No hvala Bogu da još ima vjernika koji ostaju čvrsti u svojoj vjeri i znaju svoj život tako usmjeriti da bude u kršćanskom duhu.«
