O DAROVIMA I PAPINSKOM RUHU Kad bi svi čelnici bili tek skromni redovnici

Foto: Siciliani-Gennari/SIR | Susret »Blagoslov dugoga života« s papom Franjom na Trgu svetoga Petra
Talenti i njihova važnost

Dobro je što se u današnje vrijeme razgovara i raspravlja o vjerskim i općeljudskim temama. Sve što je u svezi s katoličkom vjerom, Božjim naukom, dobro je za čovjeka. Što su talenti, kako ih prepoznati, razvijati i primijeniti u svakodnevnom životu? Molim Vaše tumačenje i pravi odgovor.

Jure Kesedžić, München

O talentima se može govoriti s raznih aspekata, a mi nemamo toliko prostora da bismo Vam ponudili sveobuhvatan odgovor. U biblijskom je govoru i s Isusovom prispodobom o talentima jasno da nije riječ tek o tadašnjem novcu koji je gospodar dao trojici slugu. Ne ćemo sada prepričavati prispodobu koju je zapisao evanđelist Matej (Mt 25, 14-30) jer je poznata. Dr. Ivan Bodrožić ističe da je riječ o Božjim darovima koji se »ne daju svakomu na jednak način, jer Bog daje nekima više nekima manje«, a i ljudi se prema njima ne odnose na jednak način. No govor o talentima i Isusova prispodoba mora nam biti poticaj da talente – koji su Božji darovi, kako naravni tako i nadnaravni – prihvaćamo s odgovornošću, a ne da ih lijeno i neodgovorno »zakopamo«. »Svaka lijenost i neodgovornost prema vlastitomu duhovnomu dobru i Božjim darovima umrežuje se s ohološću te nas odvodi dalje od Boga«, piše dr. Bodrožić i napominje da se moramo oduprijeti prvoj napasti da sebe i svoj dar ne prepoznamo kao Božji dar, a »druga je da darovano ne znamo upotrijebiti za vječne, nego samo vremenite vrijednosti«. Zato se moramo otvoriti Božjim darovima – talentima – i u radosti i odgovornosti ih dijeliti s drugima, kako bismo umnožili što imamo i zaslužili vječnu nagradu na nebu.

Zašto papa nosi bijelo?

Zašto Papa nosi bijelu boju reverende? Čuo sam više teorija pa bih molio Vaš odgovor… Da ta tradicija postoji od jednoga pape dominikanca, druga da se time želi pokazati papina nepogrješivost i čistoća u pitanjima nauka, do toga da je to naslijeđeno iz svjetovne simbolike, vremena cara Konstantina. Je li ijedan navod utemeljen?

Svećenik

I sami znate da se svećenici u prvoj Crkvi odjećom – pa onda i bojom odjeće – nisu razlikovali od ljudi svoga vremena, a naš liturgičar biskup dr. Ivan Šaško piše da »odjeća uvijek šalje poruku i izražava nešto što se tiče nutarnjosti, uloge i poslanja«. »Nije bez razloga ni činjenica da u Svetom pismu odijelo postaje jednim od najvažnijih simbola za izražavanje upravo nutarnjosti i poslanja neke osobe«, a u svakoj postojećoj kulturi na zemlji »odjeća nastoji izraziti nutarnju zbilju, ali ona teži očitovati i ulogu, poslanje koje neki imaju u odnosu prema drugima«. »To je sociološka danost i društvena konvencija koju nitko ne može posve zanemariti u odnosu među ljudima.« Mons. Šaško ističe da je tek u 6. stoljeću došlo do važnijih promjena u svjetovnoj modi, što dovodi do jasna razlikovanja građanske od crkvene odjeće, a njihovoj se boji i izgledu kasnije pripisuju simbolička značenja, na što i sami upućujete u svom pitanju. Tako je talar koji nosi papa, a naziva se i reverenda, kod svjetovnih svećenika (dijecezanskih, biskupijskih) crne boje, biskup nosi ljubičasti, kardinali crkveni, a papa bijeli. No nije u početku bilo tako sve do pontifikata Pija V. koji je počeo nositi bijelo odijelo slično današnjoj papinoj bijeloj reverendi. A kako je bio dominikanac, proširila se »priča« da je zamijenio papinu odjeću za dominikansku, što su kasniji pape prihvatili. A zapravo je odlučio odjenuti bijeli dominikanski talar ispod papinske odjeće kako bi na taj način pokazao svoj unutarnji stav – i dalje je bio skromni redovnik koji je postao papa. No još od predavignonskoga razdoblja poznato je da su se pape odijevali u bijelu i crvenu boju, o čemu je pisao dominikanac Guglielmo Durando (1286.), kao i kasniji izvori prema kojima je papina odjeća bijeli talar, bijela roketa i crvena moceta. Simbolika je bijele boje, posebno u liturgijskom ruhu, označavanje veselja i nevinosti, a preporučujemo da pročitate i članak što ga je napisao papinski ceremonijar Stefano Sanchirico za »L’Osservatore Romano« (14. srpnja 2010.) naslovljen »Pape u bijelom i crvenom«. Zaključno, bijeli talar odjeća je koju rimski prvosvećenik odijeva u takozvanoj »Sobi plača« (Stanza del pianto, sakristiji Sikstinske kapele) prije nego što dođe do središnje lođe bazilike sv. Petra kako bi podijelio svoj prvi blagoslov urbi et orbi, a kroz povijest se nije puno mijenjao jer ga se spominje još u doba pape Urbana VIII. (1623. – 1644.), a još od doba Klementa VIII. (1592. – 1605.) i Pavla V. (1605. – 1621.) govorilo se da bijela boja čisti i tijelo i um pa zato svako papino odijelo, bilo kod kuće bilo u javnosti, ne smije biti drugačije nego bijelo, pa i lanena odjeća koja se zove roketa mora uvijek biti potpuno bijela.