»Predijagnosticiranje« je postalo fenomen u suvremenoj medicini. Ljudima bez tegoba ili većih tegoba dijagnosticira se »poremećaj« iako im on ne će stvoriti nikakve smetnje niti će od njega prije umrijeti

Često se u medijima mogu čuti pozivi građanima za kontrolu zdravstvenoga stanja, kontrolu šećera u krvi, krvnoga tlaka, pretrage za rano otkrivanje raka, sistematske preglede te općenito redoviti odlazak k liječniku. Činjenica je da svaka osoba ima odgovornost prema vlastitomu zdravlju i životu te da je odlazak k liječniku iz preventivnih razloga ili tegoba normalni civilizacijski postupak. No praksa pokazuje da postoje izražene dvije krajnosti – dok s jedne strane postoje oni koji zanemaruju svoje zdravlje i liječničku pomoć zatraže kad je već organizam znatno oštećen, s druge strane postoje oni koji za najmanji simptom potraže pomoć liječnika. Ordinacije opće medicine stoga često budu pretrpane, a pacijenti nerijetko traže daljnje pretrage zbog svojih tegoba. Sve se to reflektira ne samo na potrošnju u zdravstvenom sustavu nego i na pretjerano dijagnosticiranje, tzv. »predijagnosticiranje«, odnosno na fenomen u suvremenoj medicini kada se ljudima bez tegoba ili većih tegoba dijagnosticira »poremećaj« iako im on ne će stvoriti nikakve smetnje niti će od njega prije umrijeti. Posljedice su brojne. Među ostalim, one dovode do povećanoga propisivanja lijekova i ostalih oblika liječenja kao što su kirurški i drugi terapijski zahvati. Sve to može imati »više štete nego koristi« ne samo u zdravstvenom nego i u psihološkom, socio-kulturnom i ekonomskom aspektu.

U članku »Predijagnosticiranje – novi fenomen moderne medicine« dr. Lidija Gajski citira predavanje profesora Stevena Woloshina iz Instituta Dartmouth u Hanoveru, koji se duhovito osvrnuo na fenomen predijagnosticiranja: »Ako ste budni – imate insomniju, ako ste pospani – sindrom pretjerane dnevne pospanosti (…), a ako ste pozorni – opsesivno-kompulzivni poremećaj. Imate li imalo kolesterola u krvi, to je hiperlipidemija; ako vam je tlak normalan, riječ je o prehipertenziji. Imate li kosti, vjerojatna je osteopenija, a imate li kožu, u rizičnoj ste skupini za melanom.« Iako riječi profesora karikiraju dijagnosticiranje bolesti, činjenica je da se svakim pretraživanjem organizma uvijek može naići na odstupanja od preporučenih parametara, no oni ne znače nužno rizik za zdravlje ili bolesno stanje.

oko 30%
nalaza pacijenti nikad ne podignu.
Osim toga, nepoznato je koliko podignutih nalaza
pacijenti nikada ne odnesu svojemu liječniku
Svjedoci nepotrebna liječenja

Da prenagljeni odlazak liječniku često dovodi do nepotrebnih pretraga, svjedoče i procjene da oko 30 % nalaza pacijenti nikad ne podignu. Osim toga, nepoznato je koliko podignutih nalaza pacijenti nikada ne odnesu svojemu liječniku. Jedan od primjera jest i istraživanje »Koliko laboratorijskih nalaza se nikad ne podigne i koliki je to trošak?«, koje je provedeno od 1. rujna 2013. do 1. ožujka 2014. na Odjelu za biokemiju i hematologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb i objavljeno u zborniku radova simpozija Hrvatskoga društva za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu i Abbott Laboratories 2015. U radu je prikazana analiza podizanja laboratorijskih nalaza izvanbolničkih pacijenata tijekom 6 mjeseci. Utvrđeno je da u tom razdoblju 537 laboratorijskih nalaza nije podignuto, što iznosi 13 % od ukupnoga broja vanjskih pacijenata, a utrošeni novac za te pretrage iznosi 239.412,70 kn. To je samo jedan dijagnostički odjel jedne ustanove, a velik broj zdravstvenih ustanova upozorava na problem nepodignutih nalaza. Na osnovi toga moguće je zaključiti koliki su nepotrebni financijski izdatci u zdravstvu, odnosno nepotrebni odlasci k liječniku. Može se pretpostaviti da pacijenti traže liječničku pomoć iz straha da je riječ o težoj bolesti, no kada prođu dan ili dva, koliko je potrebno za dobivanje nalaza, tegobe se smanje ili nestanu te pacijent zaboravi na nalaze i odlazak k liječniku. Sve to upućuje na to da je potrebna odgovornost u korištenju zdravstvenih usluga jer one koje su nepotrebne u prvom redu osiromašuju zdravstvo, a dovode i pacijenta u rizik predijagnosticiranja i nepotrebnoga liječenja.

iz straha
pacijenti traže liječničku pomoć sumnjajući da je riječ o težoj bolesti,
no kada prođu dan ili dva, koliko je potrebno za dobivanje nalaza,
tegobe se smanje ili nestanu te pacijent zaboravi na nalaze i odlazak k liječniku
Prvi je potez na osobi, a tek onda na liječniku
Činjenica je da ljudi često odlaze k liječniku zbog tegoba koje su mogli pokušati riješiti sami, a liječnik je nerijetko u situaciji traženja pretraga u cilju isključivanja ili potvrde moguće bolesti. Jedan je od primjera traženja liječničke pomoći nesanica koja je često posljedica »neuredna« života, gledanja televizije do kasno u noć, kasnih obroka, pretjerana drijemanja poslijepodne, slušanja ili čitanja negativnih vijesti i slično. Prije traženja liječničke pomoći trebalo bi analizirati način života te pokušati pratiti stanje i pomoći si prirodnim lijekovima kao što su čajevi, optimalne temperature prostorije… Nadalje, jedan su od čestih primjera i bolovi u leđima zbog dugotrajnoga sjedenja i neaktivnosti. Ni jedan lijek ni fizikalna terapija ne može učiniti »čudo« bez aktivnosti same osobe koja naučene vježbe treba provoditi kontinuirano kod kuće, a ne samo u zdravstvenoj ustanovi, primjenjivati zaštitne položaje prilikom dizanja tereta i, ono što je najvažnije, kretati se. Sličnih primjera ima mnoštvo i prije odlaska k liječniku treba se zapitati je li učinjeno sve u svakodnevnim postupcima da bi se zdravstvena situacija poboljšala. Ponekad takvi postupci zahtijevaju odricanje od nekih naoko ugodnih navika i načina života, no oni su nužni jer odlazak k liječniku ne će riješiti uzrok problema koji ovisi o onom što u prvom redu mora učiniti sama osoba.

IZVORPrilika 165/2019.
Prethodni članakKRŠĆANSKIM JE ODNOSIMA TEMELJ LJUBAV Duša osjeća breme tijela
Sljedeći članakANTON ĐOK, TRENER HRVATSKE JUNIORSKE HRVAČKE REPREZENTACIJE »Ako ne živim evanđelje, športaše mogu navesti na krivi put«