Današnji brzi ritam života i različiti negativni utjecaji, među kojima su i neodgovorni mediji i društvene mreže, sve više oblikuju psihu pojedinca. Osobito su na takve pojavnosti ranjive mlađe generacije. Kako se pojedinac može psihološki osnažiti pred takvim nemalim izazovima u svakidašnjici, za Glas Koncila govori psihijatar prof. dr. Darko Marčinko.
Nezaobilazna duhovna dimenzija
»Tempo života u zapadnoj civilizaciji takav je da u njemu često nema psihološkoga vremena za proradu prethodnih iskustava, čak ni intelektualno, a još manje emocionalno. Paralelno događanje više stvari u jednom trenutku sve češće je pravilo i cijena uspjeha. Nažalost ljudi zaboravljaju da tzv. multitasking ima i nuspojave, od kojih bih izdvojio površnost«, upozorava sugovornik i dodaje primjer iz svoje profesije: »Čovjek danas često ima probleme nepotpunih, nedovršenih žalovanja nekih prethodnih i bitnih životnih situacija.«
Nekoliko je osnovnih dimenzija ljudske egzistencije, od tjelesne, psihološke i socijalne sve do one duhovne. »Duhovna dimenzija, blisko vezana s religioznim porukama, implicira pitanja dubljega smisla i tu poruke Crkve mogu u velikoj mjeri pomoći tako da čovjek može bolje razumjeti subjektivni doživljaj sebe i drugih. Bolje razumijevanje tih dimenzija dovodi do boljega stupnja psihičke ravnoteže i unutarnjega smirenja«, smatra zagrebački psihijatar.
Zamah narcisoidne kulture i života bez mjere
»Istraživanja pokazuju da zapadna civilizacija ima sve više elemenata tzv. narcisoidne kulture koja se zasniva na nezdravu samoljublju i nedostatku empatije prema drugima, s ciljem postizanja što boljega formalnoga uspjeha. Takav uspjeh u narcisoidnom okruženju često je praćen smanjenjem autentičnih sadržaja i gubitkom mjere«, upozorava prof. dr. Marčinko te napominje: »Upravo mjera, koju tradicija nudi kao nešto dobro, treba biti temelj dobrih odnosa i ispunjenoga života.
Kao psihijatar smatram da je važno da se ljudima istakne važnost dobrih odnosa s drugima, a da bismo imali dobre odnose s drugima, trebamo biti koliko-toliko cjeloviti i zadovoljni sobom. Dobri odnosi mogu pojačati i pozitivan subjektivni doživljaj koji je esencija čovjeka kao osobe. Empatija i uživljavanje u unutarnji svijet druge osobe može nam pomoći da manje moraliziramo i osuđujemo, a više razumijemo druge i sebe.«
Ne može se izostaviti činjenica da su suvremeni mediji dio problema kada je riječ o psihičkoj dobrobiti ljudi. Davanje važnosti crnoj kronici mnogima nerijetko daje sliku u kojoj je baš sve u svakidašnjici loše. »Poruke medija trebaju biti koliko je moguće cjelovite. Suprotnost cjelovitosti jest fragmentiranost, dakle kada se kao relevantno iznosi samo dio činjenica. U vremenu brzih vanjskih promjena dio medija sugerira tzv. ideologiju brzoga postizanja sreće i potrebu za što bržim postizanjem ugode. Navedeno je po meni nerealno, a i neostvarivo te nespojivo s temeljnim narativom života koji uključuje lijepe trenutke, ali i bol i patnju. Zato je bitno da poruke medija budu više u skladu s realnijim narativom života«, napominje sugovornik.
Pandemija pomodnih dijagnoza
Negativnim utjecajima medija osobito su izloženi mladi, što je vidljivo odnedavno jer se među mladima u zapadnim društvima događa i svojevrsna pandemija psihičkih problema povezanih sa seksualnošću. Primjer može biti i tzv. transrodnost. O tome prof. dr. Marčinko kaže: »Mladima koji vode bitku s vlastitim prirodnim turbulencijama nije lako prepoznati što je suštinska istina u njima, a posebno kada postoje tzv. pomodne dijagnoze poput transrodnosti. Dijagnoza transrodnosti postoji u medicinskoj klasifikaciji, a postavljanje dijagnoze nije u domeni društvenih mreža, nego stručnjaka jer se radi o dijagnozi koja nosi niz tjelesnih, psihičkih i životnih implikacija. Digitalni mediji mladima nude mnoštvo informacija, od znanstveno točnih do pseudoistina.«
Važnost sklada dvaju polova ljudske psihe
Ključ zrele osobnosti
Na tragu ranjivosti mladih razgovor je došao i do pitanja odgoja zdrave osobnosti. »Osobnost čovjeka formira se u ranom razvoju. Dva su glavna ‘podsistema’ osobnosti: temperament i karakter. Temperament je više biološki (genetski) određen, a karakter se formira pod utjecajem faktora okoline, najviše obiteljskih odnosa i atmosfere. Zrelije osobe imaju realniju sliku sebe i drugih, a nezreli često funkcioniraju na razini crno-bijeloga viđenja, pri čemu sebe vide krajnje idealizirano ili kao žrtve, a drugoga isto tako doživljaju u krajnostima«, pojašnjava prof. dr. Marčinko.
Nasilje kao odraz nemoći
Osobito od pojave rata u Ukrajini i na Bliskom istoku nasilje je postalo svakidašnja tema u javnosti. No postoji čitav koloplet nasilja, agresija i isključivosti koji su, premda uglavnom ostaju na verbalnoj razini, neka vrsta »novoga normalnoga« u društvu. O uzrocima tih pojava prof. dr. Marčinko nudi slojevit odgovor: »Psihodinamički gledano, nasilje je odraz unutarnjega osjećaja nemoći i inferiornosti, a ne velike moći kako neki misle. Činjenica da se nad drugim radi nasilje odraz je destruktivnoga nagona agresije. U psihi svakoga čovjeka postoji koegzistencija dvaju nagona, pozitivnih ili libidnih te negativnih ili agresivnih. Ravnoteža tih nagona dovodi do psihičke stabilnosti, a neravnoteža ili dominacija agresivnih nagona u formi destrukcije dovodi do nasilja.«
No postoji i nekoliko zanemarenih »ispušnih ventila«. »Psihološkim mehanizmom obrane koji se zove sublimacija negativni aspekti agresije pretvaraju se u društveno prihvatljiva i korisna ponašanja. Primjer za to je bavljenje športom. Dakle, kada bi društvo davalo više smirujuće poruke, kao i obitelj, bilo bi manje vanjskih poticaja za nasilje«, zaključuje sugovornik.
