Život bez tehnike postao je nezamisliv. Stanovi su puni neophodnih aparata. Svaki od njih olakšava život. Kad su se pojavili mobiteli i osobna računala, smatrani su novotarijama bez kojih se još i može. Danas je čovjek bez pametnoga mobitela prava rijetkost. Čak je i prizor zamišljenoga lica koje s prijenosnim računalom u ruci prelazi cestu postao sasvim uobičajen. Život ide svojim smjerom, obveze su narasle, nemoguće ih je ispuniti a da se ne rabe ti aparati. Suvremeni je život postao pravi »život na aparatima«. Čini se da bi i prestao kad bi ih netko isključio. Doduše, možda bi se tek tada shvatilo da život ne izvire iz njih niti se temelji na njima. Ipak, dok se takvo što ne dogodi, valja nabavljati nove aparate i priželjkivati da što dulje traju.
A rokovi trajanja sve kraći. Što nabaviti? Stručniji kažu da je gotovo svejedno jer i nekoć pouzdane robne marke nisu više ono što su bile. Kvaliteta je važna samo na početku, da se postane ime i stekne povjerenje kupaca, a onda se ponuda može srozati. Tako je s većinom reklama. Na svakom koraku obećavaju se čuda, a kad im se povjeruje, onda slijedi realnost.
Nije to čak ni nešto novo. Nije li ravnatelj stola na svadbi u Kani Galilejskoj, kad je nakon lošega doneseno dobro vino, poučavao mladoženju da je obrnuo stvari jer svatko na stol najprije iznese dobro vino, a kad se ljudi ponapiju, onda donosi loše. A ravnatelj stola morao je biti osoba od ugleda, netko velikoga životnoga iskustva. Čovjek koji je sažeo svu logiku zemaljsku.
Logika zemaljska? Svjesno ide na podvalu: započinje dobrom pa razočara. Kako je drukčija logika božanska! Ona kreće od poteškoća, a završi dobrom. Baš kao i svadba u Kani. Započela je lošijim vinom, onda ga posve nestalo, da bi na kraju Isus od vode načinio vrhunsko vino. Bilo je potrebno od Krista zatražiti pomoć i činiti ono što On kaže.
Ljudi bi danas od Krista i tražili pomoć, ali činiti ono što On kaže…, pa u tome i ustrajati…
Ne vole ljudi poteškoće, kao da ih se može izbjeći; pomirili se i s podvalama, kao da će trajati do u beskraj. Čak i žrtve podvala prionule uz logiku zemaljsku i kažu: »Tako se to radi, pa i mi bismo na njihovu mjestu.« Pokolebali se i neki kršćani, a nipošto ne bi smjeli.
Ravnatelj je onako govorio jer nije znao odakle je vrhunsko vino stiglo na stol.
Mi znamo!
