Suvremeni komunikacijski alati često se smatraju uzrokom mnogih nedostataka u međuljudskim odnosima i društvu općenito. Jedan od njih je i prigovor da su djeca i mladi previše zagledani u ekrane, da komuniciraju uglavnom natipkanim porukama, da su previše usredotočeni na sebe i da nemaju osjećaj za pravu međuljudsku komunikaciju. Okruženje društvenih mreža i popularnih medijskih sadržaja pak favorizira takva ponašanja i samo produbljuje jaz između zdravih i nezdravih odnosa. No razvija li se sposobnost ili nesposobnost za pravu komunikaciju na društvenim mrežama ili ona raste negdje drugdje, negdje dublje? Projekt »Obitelj i mediji« daje argumente za potonje.
Tehnologije ni u kojem pogledu ne smiju postati alibi za nedostatke u odgoju djece jer kada se »pila okrene«, vidimo da alati sami po sebi ne mogu biti krivi, nego su odgovorni oni koji se njima služe. I jučer i danas i sutra – obziran obiteljski odgoj može kompenzirati sve sociokulturne nedostatke komunikacijske stvarnosti u kojoj žive današnji mladi. Naime, zagledanost u ekran može biti posljedica toga da ni mladi odmalena nisu prepoznati kao »drugi«, kao stvarni akter u komunikaciji, pa se u nedostatku samopouzdanja u međuljudskim odnosima radije skrivaju iza tipkovnice. S druge strane mnogi ljudi mogu potvrditi da su posvjedočili govoru mržnje, osudama i uvrjedama na društvenim mrežama, gdje se prema onomu s druge strane ekrana odnosi kao da je nešto virtualno, umjetna inteligencija, a ne stvarna osoba sa stvarnim emocijama, stajalištima, problemima…
Da čovjek treba slušati dvostruko više nego što govori upozorio je još grčki filozof Zenon iz Kitija u 4. st. pr. Kr. Zato je isticanje vrijednosti bliskosti, otvorenosti, suosjećanja i slušanja drugoga, o čemu se najbolje uči upravo u obiteljskom ozračju, najbolji »trening« za zdravo i zrelo ophođenje u okruženju suvremenih komunikacija. Bez tih vrlina i ne može postojati autentična međuljudska komunikacija. Ako mladi te vrijednosti upoznaju u »praktičnoj primjeni« u vlastitoj obitelji, može se govoriti i o izgradnji čvrstih temelja za prihvaćanje i prepoznavanje drugih. Tada ni Facebook, Snapchat ili Instagram, bez obzira koliko veliki i očiti bili njihovi nedostatci, ne mogu degradirati te vrijedne karakterne osobine. (M. E.)
