Ovih dana i u obliku knjige objavljene su »Izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije«, dokument koji sabire i čini kanonskopravno valjanim i obvezujućim plodove nadbiskupijske sinode Crkve Zagrebačke, u skladu sa Zakonikom kanonskoga prava koji u kan. 466. kaže: »Jedini je zakonodavac na sinodi dijecezanski biskup, dok drugi članovi sinode imaju samo savjetodavni glas; samo on potpisuje sinodske izjave i odluke i one se mogu objaviti samo s njegovim ovlaštenjem.« Dekret kojim je »odobrio, proglasio i odredio da se objavi« knjiga Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije zagrebački je nadbiskup kardinal Josip Bozanić potpisao na spomendan sv. Male Terezije 1. listopada prošle godine. U dekretu je kardinal Bozanić podsjetio na čitav prethodni nadbiskupijski sinodski hod koji je najavio na Stepinčevo 2002. godine, a 16 godina kasnije, također svečanom misom na svetkovinu bl. Alojzija Stepinca, završila su sinodska zasjedanja.
Sadržajno gledano, knjiga započinje predgovorom kardinala Bozanića, a potom donosi uvodni tekst »Slavlje sinode je slavlje Crkve«. Riječ je o svojevrsnom ključu za razumijevanje sinode kao čina Crkve, shvaćene u onom njezinu najdubljem, sakramentalnom značenju zajednice koja nije samo ljudska, nego i božanska. Sličnim tekstom, koji smješta Sinodu zagrebačke Crkve u sinodski hod opće Crkve, završava knjiga s izjavama i odlukama. Četiri poglavlja knjige odnose se na četiri područja crkvenoga djelovanja koja je svojim radom obuhvatila Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije. Naslovi poglavlja glase: »Crkva zagrebačka u djelu evangelizacije«, »Crkva zagrebačka u slavljenju Kristova otajstva«, »Crkva zagrebačka u zajedništvu svojega poziva i poslanja« te »Crkva zagrebačka u hrvatskome društvu«. Osim toga temeljnoga sadržaja, knjiga u dodatku donosi i Papine poruke na početku i završetku zasjedanja Sinode, četiri homilije zagrebačkoga nadbiskupa održane u važnim trenutcima slavlja Sinode, povijesne preglede hoda Zagrebačke nadbiskupije od prve svoje sinode 1925. godine do danas, same Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije te zagrebačkih sinoda kroz povijest.
Pomoć u pristupu novim smjerokazima za život Crkve u Zagrebačkoj nadbiskupiji, koji zacijelo mogu biti poticajni i za druge mjesne Crkve u Hrvatskoj, Glas Koncila je zatražio od tajnika Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije i člana radne skupine koja je priredila »Izjave i odluke« dr. Denisa Barića. U razgovoru s dr. Barićem vrlo je brzo postalo jasno da ključ za čitanje jednim dijelom uključuje zahvalni pogled unazad, ali još više pogled pouzdanja, otvorenosti i spremnosti okrenut k budućnosti, budućnosti koja iz dana u dan postaje sadašnjost.
»Izjave i odluke« nastale su na temelju »uvida koji su dobiveni od članova Sinode za vrijeme njezina održavanja«. »Ponajprije je riječ o prijedlozima (‘propositiones’) koji su izglasani tijekom sinodskih zasjedanja i koji su predani nadbiskupu na zaključenju sinodskih zasjedanja. Ti su prijedlozi, mogli bismo reći, glas nadbiskupova savjetodavnoga tijela budući da je svrha Sinode pomoći biskupu u vršenju službe koja mu je vlastita, a to je voditi kršćansku zajednicu. Na temelju tih prijedloga nastale su ‘Izjave i odluke’ Sinode koje su sada za vjernike Zagrebačke nadbiskupije smjerodavna i zakonodavna knjiga«, rekao je sugovornik. No zahvalni pogled ide mnogo dalje unazad, u vrijeme prije zasjedanja. »Prisjećajući se prije deset godina rada na ‘Radnom dokumentu Sinode’, koji se temeljio na predsinodskim raspravama koje su se vodile u zajednicama vjernika, uvidio sam da se vjernici uistinu trude poznavati Crkvu, da su uključeni u život Crkve i da im je stalo do određenih poticaja od Crkve za njihovo djelovanje u Crkvi i društvu. To poznavanje Crkve i želju za davanjem osobnoga doprinosa rastu Crkve uvidio sam potom tijekom sinodskih zasjedanja, na kojima se… upravo na temelju njihova poznavanja crkvene stvarnosti često čuo glas: ‘Možete računati na nas… Tu smo… Možemo to učiniti zajedno… To je naša Crkva’«, kaže dr. Barić.
Ipak, novi dokument nije »’komemoriranje’ jednoga događaja koji se dogodio u određenom povijesnom trenutku, nego one stavljaju pred nas određene zadaće kako bismo izvršili poslanje u današnjem vremenu – ‘biti sol zemlje i svjetlo svijeta’ (usp. Mt 5, 13-14)«, kaže sugovornik. I pojašnjava: »A naše je poslanje u svim stvarnostima u kojima danas čovjek živi i djeluje: župna zajednica, obitelj, škola, društvo, radno mjesto, ulica, susjedstvo… Stoga su svi vjernici Zagrebačke nadbiskupije pozvani zaključke Sinode unositi u sve pore Nadbiskupije i hrvatskoga društva i tako biti kvasac koji će ih oblikovati i pridonijeti njihovu napretku u skladu s ljudskim i kršćanskim vrijednostima. U tom smislu, budući da su Izjave i odluke smjerodavni i zakonodavni tekst Zagrebačke nadbiskupije, pozvani su ga čitati svi vjernici Zagrebačke nadbiskupije. On će biti ‘vademecum’ za život Zagrebačke nadbiskupije u vremenu pred nama«, kaže dr. Barić, istaknuvši da se planira održavanje niza susreta na kojima će se »Izjave i odluke« predstavljati »svećenicima, trajnim đakonima, redovnicama, vjeroučiteljima, župnim pastoralnim vijećnicima, župnim ekonomskim vijećnicima, predstavnicima župnih Caritasa te drugim skupinama vjernika koji su živi dionici crkvenoga života«.
U formalnom pogledu nadbiskupovim proglašavanjem i objavljivanjem Izjava i odluka Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije je kao vremenski i strukturalno zadani proces zaokružena, zaključena, gotova. No može li se za Sinodu uistinu reći da je »gotova«? »Kad se govori o tome je li nadbiskupijska Sinoda ‘gotova’ proglašenjem sinodskih izjava i odluka, uvijek valja biti svjestan činjenice da je Sinoda proces koji vodi Duh Sveti koji sve čini novim. A Duh Sveti, koji vodi Crkvu, trajno nas poziva da se pitamo što nam Bog želi reći u ovom vremenu, danas, i o smjeru kojim nas želi voditi. U tom nas smislu završetak sinodskih zasjedanja i objavljivanje sinodskih izjava i odluka obvezuje voditi se trajnim nadahnućima Duha Svetoga. To je, po meni, jamstvo uspjeha Sinode Zagrebačke nadbiskupije«, kaže sugovornik. Osim svakako prisutne pravne dimenzije, u »Izjavama i odlukama« iščitava se i »pastoralna i duhovna dimenzija«, tj. u dokumentu dolazi do izražaja »bogata pastoralna i duhovna stvarnost Zagrebačke nadbiskupije koja je zahvaljujući darovima i karizmama mnogih osoba, župnih zajednica i institucija danas polazište i temelj za nove iskorake«. »Ti potrebni iskoraci, pod vodstvom Duha Svetoga, pokazatelj su da Sinoda nije ‘gotova’, nego da ona poziva na ‘trajnost’ hoda u Crkvi, i to življenjem sinodskih izjava i odluka u vremenu i prostoru, oslobađajući nas okamenjenosti, neplodnosti i zatvorenosti pred novim i drugačijim«, zaključuje dr. Barić.
Taj se trajni hod Crkve zagrebačke ostvaruje kako u zajedništvu hoda čitave Crkve tako i unutar sadašnjega povijesnoga trenutka Hrvatske i njezina društva. »Stoga su u Izjavama i odlukama Sinode svoje mjesto pronašle teme vezane uz migrante i imigrante, uz iseljavanje hrvatskoga stanovništva, uz demografiju, uz odgoj i obrazovanje, uz nezaposlenost, uz život siromašnih i obespravljenih te niz drugih tema koje upućuju na potrebu crkvenoga djelovanja, ali još više na potrebnu sinergiju Crkve i društvenih struktura u ublažavanju rana onih koji su potrebiti ljubavi bližnjih«, kaže dr. Barić.
Zamoljen da u »Izjavama i odlukama Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije« istakne neki naglasak koji bi se mogao smatrati prepoznatljivim ili novim, dr. Barić odgovara: »Nema u Crkvi stvarnosti koja ne zahtijeva djelovanje i ne postoje izazovi na koje Crkva u tom smislu nije pozvana upozoriti. Katkad se neke stvari podrazumijevaju, no potrebno je u samom djelovanju učiniti ‘prvi korak’. Katkad smo odviše opterećeni time tko će to učiniti, tko je najpozvaniji, kako to učiniti i sl., pri čemu se nerijetko stvara ozračje inertnosti, a trpi samo kršćansko djelovanje. U tom smislu dokument upućuje na određene stvarnosti organiziranoga i institucionalnoga kršćanskoga djelovanja na razini nadbiskupije i župnih zajednica, donoseći pritom određene smjernice i upute. Pritom je velik naglasak stavljen na potrebnu formaciju i na programe formacije koje će Zagrebačka nadbiskupija ponuditi, uz pomoć postojećih institucija te stručnih i kompetentnih ljudi, a s obzirom i na iskazan interes pojedinaca i potrebe pojedinih vjerničkih zajednica. To mi se čini vrlo važnim naglaskom u Izjavama i odlukama Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije – ‘ulaganje u ljude’ posredovanjem različitih oblika formacije, kako bi ljudi bili spremni preuzeti odgovornost za različite zadaće u Zagrebačkoj nadbiskupiji koja će po njihovoj zauzetosti biti prepoznata kao živa zajednica koji vrši poslanje u suvremenom svijetu.«
