OBNOVA IZVORNE ČOVJEKOVE SLIKE Božji restauratorski zavod

Snimio: B. Čović | Obred pepeljenja na Čistu srijedu u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj

U rječniku stranih riječi stoji da restauracija znači obnavljanje, obnova, vraćanje na stari oblik. Ona označava popravak oštećena umjetničkoga djela (slike, kipa) u namjeri da se restaurirano očuva od daljnjega propadanja i oštećenja.

Pojam restauracije ima veze i sa skorašnjim ulaskom čovjeka u korizmeno vrijeme. Čitajući prve stranice Svetoga pisma, uočavamo da je čovjek stvoren na Božju sliku. Budući da mu je dana slobodna volja, čovjek može odlučivati o tome hoće li prionuti uz dobro ili zlo. Tako je čovjek pokleknuo, pao i oštetio onu sliku na koju je stvoren. Iako Bog protjeruje čovjeka iz rajskoga stanja, on, kao brižni Otac, ne zaboravlja čovjeka, ne prepušta ga samomu sebi na milost i nemilost, nego se za čitava čovjekova vijeka brine za njega i udjeljuje mu svoju pomoć.

Prepoznajemo li u tome Boga kao restauratora? Kao onoga tko s toliko ljubavi i nježnosti po svom Sinu obnavlja oštećenu sliku u čovjeku na koju je stvoren? Stoga je korizmeno vrijeme pravi trenutak ulaska u Božji restauratorski zavod dajući mu svoje srce da bi ga obnovio, odnosno kako bi ga učinio po svom Srcu. Proces je to koji ne traje samo četrdeset dana, nego čitav život. To je vrijeme kada se čovjek suobličuje slici na koju je stvoren i unatoč svojim nesavršenostima, svojim padovima, susreće Boga koji pokazuje svoje milosrđe i opraštanje. Time je upućen poziv da čovjek u korizmenom vremenu bude odsjaj ili bolje rečeno slika njegova milosrđa i praštanja da bi u punini doživio bogatstvo vazmenoga otajstva.

Kao što u restauratorskom zavodu klijent iznosi stručnjacima ono što bi htio da učine, jednako tako vjernik smije i u Božjem restauratorskom zavodu zatražiti ono što mu je potrebno imajući na umu da su u većini slučajeva restauratori ipak stručnjaci koji će sami odrediti na koji način nešto oblikovati. Treba svoje putove prepustiti Gospodinu kako bi on oblikovao čovjeka. Na tom putu svakako mogu biti od velike pomoći razni oblici korizmene pokore i odricanja: post, molitva i milostinja. Tako se dolazi do svoga »Restauratora«, kojemu čovjek može predati cijeloga sebe da bi ga pozlatio vraćajući mu prvotni izgled, onu iskonsku sliku na koju je stvoren.