Baš u danima kada su priopćeni rezultati upisa učenika u srednje škole objavljen je članak u jednim dnevnim novinama koji o vjerskim, pa tako i najbrojnijim katoličkim školama u Hrvatskoj piše isključio kao o trošku države i teretu za državni proračun te na njih gleda isključivo iz financijske perspektive, ostavljajući po strani sve načine na koje takve škole obogaćuju hrvatski obrazovni sustav. Iako je veza između Crkve i obrazovanja višestoljetna, možda je diskontinuitet koji se dogodio tijekom 45 godina komunističke ideologije u zaborav stavio činjenicu da se osnivanja prvih škola na hrvatskim prostorima vežu uz samostane, pa su tako još 852. godine benediktinci otvorili prvu školu u Rižinicama kod Solina.
Dogodila se obnova odgojne i obrazovne uloge Crkve u društvu nakon uspostave demokracije, zasigurno vodeći se i podatcima koji govore da je katoličkih škola u svijetu više od 220 tisuća te ih pohađa 60 milijuna učenika. Svoju »kap« tomu daje doprinos i katoličkih škola u Hrvatskoj – 12 osnovnih i 12 srednjih škola s nešto više od 4500 učenika.
Stoga kada se ističe da »vjerskim školama država daje 41 posto više novca nego 2015. godine«, treba pogledati i koliki je broj učenika danas.
»Od 2015. do danas katoličke škole nisu počele dobivati veće prihode, nego se zbog rasta broja škola i razrednih odjela povećao broj učitelja«, rekli su nam u Nacionalnom uredu za katoličke škole Hrvatske biskupske konferencije, koji vode detaljnu statistiku. Tako se može doznati da je u školskoj godini 2014./2015. djelovalo pet katoličkih osnovnih škola koje je pohađalo 724 učenika, a do danas je otvoreno još sedam novih škola te se broj osnovnoškolaca u katoličkim školama povećao za 300 posto – sada je 2202 učenika. Stanje u srednjoškolskom dijelu obrazovanja ostalo je nepromijenjeno po broju škola. I dalje ih je 12, a smanjio se broj učenika za oko 350. Tako danas katoličke škole pohađa nešto više od 4500 učenika te prema riječima tajnika Nacionalnoga ureda za katoličke škole HBK-a Danijela Holeša u katoličkim osnovnim školama uvijek se traži mjesto više, a katoličke srednje škole uvijek popune svoje kvote.
Neobično je da se u novinarskom tekstu, kojemu je temelj jedan znanstveni rad iz veljače ove godine, ističe tek jedna skupina privatnih škola – vjerskih škola s pravom javnosti. Jer, kako je to propisano ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske, »učitelji i nastavnici, odgojitelji i drugi djelatnici, jednako kao i učenici i odgojenici, uživat će ista prava i dužnosti kao i oni u državnim školama i imat će pravo na primanje novčane potpore«. To znači da ne postoji nikakva povlastica za katoličke škole, kako neki od vremena do vremena žele sugerirati, jer isto pravo imaju i škole koje osnivaju druge priznate vjerske zajednice.
Kada je o troškovima riječ, financiranje katoličkih škola jednostavno je i transparentno određeno: plaće djelatnika i druga materijalna prava radnika ugovorena kolektivnih ugovorom u katoličkim osnovnim i srednjim školama financiraju se iz državnoga proračuna, a sve ostale troškove djelovanja škola (režije, tekuće troškove, opremanje i gradnja škole te održavanje školske zgrade) snosi vjerska zajednica koja je osnivač škole. Na upit nadležnomu Ministarstvu postoji li inicijativa za redefiniranjem sustava financiranja vjerskim škola jasno nam je odgovoreno da trenutačno takva inicijativa za promjenom ne postoji.
To da velika sredstva za funkcioniranje katoličkih škola izdvajaju osnivači – bilo to (nad)biskupije, redovničke zajednice ili katoličke udruge – potvrdili su nam u Nacionalnom uredu za katoličke škole HBK-a, rekavši da točan podatak koliki je to iznos nemaju jer su oni različiti. »Izdatci osnivača za svaku su školu jedinstveni jer oni ovise o cijenama energenata (struja, voda, plin), načinu grijanja, broju učitelja u produženom boravku (u nekim školama sve plaća osnivač, a u nekima pomaže lokalna zajednica), obnovi škola…« rekao je tajnik Holeš.
Često se postavlja pitanje i zapošljavanja u katoličkim školama pa treba reći da u njima rade stručne osobe koje su primljene u radni odnos preko natječaja provedenoga u skladu sa zakonima Republike Hrvatske i ugovorima sa Svetom Stolicom.
Premda je znanstveni rad koji je bio temelj članku u dnevnim novinama iznio trošak katoličkih škola uspoređujući broj zaposlenih djelatnika i broj učenika te je došao do podatka da je prosječno isplaćeno oko 16,6 tisuća kuna po učeniku katoličkih škola, taj je izračun manjkav i neusporediv s javnim školama. Kada smo upitali Ministarstvo koliko u prosjeku »košta« jedan učenik u javnoj školi, rekli su nam da ne raspolažu takvim podatkom jer bi za takav izračun ključan bio podatak o broju učenika u razrednom odjeljenju, a taj podatak poprilično varira od škole do škole.
Nadalje, osnivanje škola nije privatna stvar, nego se ono dogovara s Ministarstvom u skladu sa zakonima i potrebama. Tako prije osnivanja školske ustanove treba pribaviti mišljenje Ministarstva o opravdanosti osnivanja, uzimajući u obzir programsku opravdanost, zahtjeve dostupnosti, racionalnosti. »U tom smislu Ministarstvo ne radi nikakvu razliku u pogledu osnivanja novih škola s obzirom na osnivača i vlasnika škola«, rekli su nam u Ministarstvu.
