Američki dokumentarni film »Navaljni« (2022. godina) kanadskoga redatelja Daniela Rohera u središte pozornosti stavlja ruskoga oporbenoga političara Alekseja Navaljnoga i događaje povezane s njegovim trovanjem. Većinski su ga producirali HBO Max (gdje je dostupan s hrvatskim titlovima) i CNN Films, a premijerno je prikazan početkom prošle godine na Sundance Film Festivalu, gdje je dobio pohvale i kritike i publike: osvojio je nagradu publike u konkurenciji dokumentarnih filmova i nagradu žirija »Festival Favorite«. U međuvremenu je, među ostalim, osvojio nagradu BAFTA-e i Oscara za najbolji dokumentarni film na ovogodišnjoj dodjeli nagrada Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti.
Aleksej Navaljni, ruski odvjetnik i antikorupcijski aktivist, u svojoj se političkoj karijeri profilirao kao organizator protuvladinih prosvjeda, a 2018. godine kandidirao se na predsjedničkim izborima s programom promicanja antikorupcijskih reforma u Rusiji kao otvoreni i žestoki protivnik predsjednika Vladimira Putina i njegove vlade. Navaljni je predsjednik stranke Rusija budućnosti i osnivač Antikorupcijske zaklade (FBK), a bio je i član Koordinacijskoga vijeća ruske oporbe. Tijekom cijele svoje aktivističke i političke karijere uvelike se koristi društvenim mrežama (do ožujka ovo godine njegov YouTube-kanal privukao je više od šest milijuna pretplatnika, a njegovi videi više od milijardu i četiristo milijuna pregleda). U radijskom intervjuu 2011. opisao je rusku vladajuću stranku Ujedinjenu Rusiju kao »stranku prevaranata i lopova«, što je postao popularan epitet. Navaljni i njegova Antikorupcijska zaklada objavili su rezultate istrage u kojima su detaljno opisane navodne korupcije visokih ruskih dužnosnika i njihovih suradnika, među kojima je i bivši ruski predsjednik i premijer Dmitrij Medvedev (dokumentarac o Medvedevljevim navodnim korupcijskim aferama pod nazivom »Ne zovite ga ‘Dimon’« dostupan je na YouTube-kanalu Alekseja Navaljnoga).
U srpnju 2013. godine Navaljni je osuđen na uvjetnu kaznu zbog pronevjere, ali unatoč tomu bilo mu je dopušteno kandidirati se na izborima za gradonačelnika Moskve 2013., na kojima je bio drugi, sa 27 posto glasova, nadmašivši očekivanja, a izgubio je od sadašnjega gradonačelnika Sergeja Sobjanina. U prosincu 2014. godine Navaljni je osuđen na još jednu uvjetnu kaznu zbog pronevjere. Oba kaznena slučaja politički su motivirana i cilj im je bio spriječiti njegovu kandidaturu na budućim izborima. Europski sud za ljudska prava (ECHR) kasnije je presudio da su predmeti prekršili njegovo pravo na pošteno suđenje, ali kazne nikada nisu ukinute, što je, s obzirom na trenutačnu razinu građanskih i političkih prava i slobode u Rusiji, očekivano.
Navaljni se nije dao ni zastrašiti ni ušutkati, nego je diljem Rusije organizirao prosvjede i susrete sa svojim podupirateljima i potencijalnim biračima. Na jednom od tih putovanja, 20. kolovoza 2020., u sibirskom gradu Tomsku otrovan je nervnim bojnim otrovom novičokom, ali simptomi trovanja javili su se tek tijekom leta iz Tomska za Moskvu. Nakon prisilnoga slijetanja odveden je u bolnicu u Omsku, gdje je stavljen u induciranu komu. Dva dana kasnije prebačen je u bolnicu Charité u Berlinu u Njemačkoj. Uporabu nervnoga agensa potvrdilo je pet laboratorija certificiranih za analizu kemijskoga oružja (OPCW). Čim se oporavio, Navaljni je okrivio ruskoga predsjednika Vladimira Putina za trovanje, ali Putin i njegova vlada u više navrata negirali su umiješanost. Zanimljivo, tijekom odgovora na novinarska pitanja Putin nikada nije izgovorio Navaljnijevo ime i prezime, pokušavajući mu time umanjiti važnost s ciničnim komentarom: »Da smo ga htjeli ubiti, ubili bismo ga«, što također mnogo govori.
Najzanimljiviji i najnapetiji dio dokumentarca prikazuje način na koji su Navaljni i bugarski novinar Kristo Grozev, u suradnji s Marijom Pevčik, glavnom istražiteljicom Navaljnijeve Antikorupcijske zaklade, otkrili podatke koji su upućivali na umiješanost agenata Savezne sigurnosne služba Ruske Federacije (FSB) u organizaciju i provedbu trovanja novičokom. Najzaslužniji za otkrivanje tih podataka bio je Kristo Grozev, član Bellingcata – istraživačke novinarske skupine sa sjedištem u Nizozemskoj koja je specijalizirana za provjeru činjenica i prikupljanje podataka iz otvorenih izvora (prikrivenih i javno dostupnih izvora). Bellingcat je osnovao britanski novinar i bivši bloger Eliot Higgins u srpnju 2014. godine s ciljem da stvori platformu za objavljivanje nalaza profesionalnih i građanskih novinarskih istraga o ratnim zonama, kršenju ljudskih prava i kriminalnom podzemlju.
Kristo Grozev kao vodeći istražitelj za Rusiju u Bellingcatu usredotočio se na sigurnosne prijetnje, tajne operacije u inozemstvu i informacijsko ratovanje. Njegove istrage o identitetu osumnjičenika uključenih u trovanje Sergeja i Julije Skripal 2018. (koji su također otrovani novičokom) donijele su njemu i njegovu timu nagradu Europske udruge za medije za istraživačko novinarstvo, a njegovo ime spomenuto je i tijekom dodjele Oscara. Važnost njegovih iznašašća potvrđuje neizravno i rusko ministarstvo unutarnjih poslova koje je Grozeva stavilo na popis traženih osoba bez navođenja razloga, a novinske agencije nagađaju da je osumnjičen za »širenje lažnih vijesti«, što je također krajnje cinično s obzirom na činjenicu da je informacijsko ratovanje i širenje lažnih vijesti jedna od specijalnosti trenutačnoga ruskoga režima.
Dokumentarac među ostalim prikazuje i Navaljnijev petomjesečni oporavak u Njemačkoj i povratak u Moskvu 2021., gdje je odmah, u zračnoj luci, priveden. Kasnije je osuđen na dvije i pol godine zatvora, a prošle godine osuđen je i dobio još jednu devetogodišnju zatvorsku kaznu. Vlasti su organizacije koje je Navaljni osnovao označile kao »ekstremističke«, a svatko tko je s njima bio bilo kako povezan također se može suočiti s kaznenim progonom. Lilia Čaniševa, bivša voditeljica jednoga od Navaljnijevih sjedišta, nalazi se iza rešetaka od studenoga 2021., a i mnogi drugi su u zatvoru samo zato što su govorili protiv ruskoga rata u Ukrajini. Njih je važno spomenuti jer nisu poznati i prisutni u medijima kao što je Navaljni, ali njihove sudbine nisu ništa manje važne.
Neki politički analitičari predviđaju da bi Navaljni, ako preživi, mogao biti pušten iz zatvora čim prestane rat u Ukrajini (kako kod završio). Navaljni je u međuvremenu proveo više tjedana u izolaciji u maloj »ćeliji za kažnjavanje«, a nakon toga smješten je u izdvojenu jedinicu na šest mjeseci, gdje mu je uskraćen pristup telefonskim pozivima ili posjet obitelji i prijatelja. Zbog njegova aktivističkoga i političkoga angažmana Amnesty International ga je prepoznao kao zatvorenika savjesti, a dobio je i nagradu »Saharov« za svoj rad na promicanju ljudskih prava. Dokumentarac i nagrade koje je zaslužio također su svojevrsno priznanje i poticaj i za Navaljnoga i za sve druge političare, kao i »obične« ljude, da se ne daju ušutkati i da se nastave boriti za bolju Rusiju i bolji svijet.
