OD PRIČESTI DO POSTA Jesu li »ljevičari« jedini zaštitnici okoliša?

Snimio: B. Čović
Smije li se išta dirati nakon pričesti?

Primijetio sam da župnik u mojoj crkvi nakon obreda podizanja u nastavku mise ništa ne dodiruje palcem i kažiprstom, čak ni kalež. Postoji li takav liturgijski propis? Znači li to da i mi vjernici koji se pričešćujemo na ruku ne bismo smjeli ništa dodirivati nakon primanja hostije?

Zoran

»Budući da je u oltarskom sakramentu prisutan sam Krist, treba ga častiti poklonstvenim štovanjem«, piše Katekizam Katoličke Crkve (1418), a Vaš župnik vjerojatno to čini, svjestan da je tijekom pretvorbe palcem i kažiprstom držao hostiju, jer drugi razlog, osim opreza, za to ne vidimo, niti smo ga pronašli u »Općoj uredbi« Rimskoga misala. Riječ je najvjerojatnije o njegovu duboku poštovanju prema činu pretvorbe, ali liturgijski propisi na to ne obvezuju, kao što Vas kao vjernika – a i sve ostale vjernike – ne obvezuje liturgijski propis da poslije pričesti ništa ne dirate rukama, vodeći računa o činu pričešćivanja i vlastitoj pobožnosti.

Jesu li trudnice obvezne postiti?

Svakoga petka moja obitelj trudi se ne jesti meso, ali zanima me obvezuje li post i trudnice jer imamo jednu u obitelji?

Ružica N.

Post za trudnice, djecu mlađu od 18 godina i starije od 60 godina, bolesne (posebno kronične bolesnike) i druge kategorije ranjivih Crkva nije propisala. Čak ni na dva zapovjedna posta i nemrsa – na Čistu srijedu (Pepelnicu) i Veliki petak, premda znamo da mnogi vjernici još uvijek drže tradiciju posta i utorkom i petkom jer imaju svoje posebne molitvene nakane i zagovore. No dragovoljno mogu postiti svi koji žele. No što se posta tiče, čitali smo jedno zanimljivo razmišljanje američkih biskupa koji trudnicama poručuju da ne poste jer hrane drugi život, drugo živo biće. I pri tome su mislili na post od (mesne) hrane, ali su dodali da se postiti može i na druge načine, kojima se i trudnica u Vašoj obitelji koju spominjete može priključiti Vašem obiteljskom postu: može se odreći mobitela i društvenih mreža, može se odreći kave ili kolača taj dan, može izmoliti jednu krunicu više ili učiniti neko dobro djelo. Crkveni zakonik za nemrs kaže da on obvezuje osobe koje su navršile 14. godinu, »osim ako je u petak svetkovina«, ali i tu mogu postojati iznimke – ako radite kao terenski radnik, ako ste student, a u menzi nemate izbora, ako ste u bolnici … – onda se može jesti i meso, ali opet podsjećamo da se treba odreći nečega drugoga ili učiniti neko dobro djelo.

Je li zaštita okoliša samo stvar ljevice?

Molim Vas da mi odgovorite na pitanje koje mi se javilo uz aktualne izbore. Imam dojam da su u Hrvatskoj zaštita i briga za okoliš te zelene politike u domeni radikalne ljevice. Je li tako i u svijetu? Jer mislim da bi kršćanska zadaća bila također ustrajati na zauzimanju za ta pitanja.

Lovorka

Ako biste pratili samo medije, one srednjostrujaške koji ionako ignoriraju cijeli niz društveno relevantnih tema, skupina i pokreta (a među njima vjerničke skupine vrlo često), mogli biste doista steći dojam o kojem pišete. No ako pratite djelovanje mnogih vjerničkih pokreta i udruga, kako u svijetu tako i u nas, i u našem tjedniku i u drugim katoličkim medijima, onda i sami vidite da su vjernici – neki i u udrugama koje Vi nazivate »radikalnom ljevicom« – pozorni i brinu se o okolišu i našem planetu. Ne čine to zbog ideologije, nego iz uvjerenja. Naime, na to ih potiču ne samo inicijative koje sve češće promiče Sveta Stolica, pa i sam papa Franjo (upravo završava godina »Laudato si’«), nego i dokumenti Katoličke Crkve, posebno oni koji se bave socijalnim naukom Crkve, čijim je sastavnim dijelom i briga za stvoreno, za stvorenje i za naš okoliš. A ti dokumenti nisu od jučer! I u Hrvatskoj postoje skupine mladih i starijih vjernika koji daju svoj doprinos, a mnogi od njih u tom svom plemenitom djelovanju u prvi plan ne stavljaju da to čine prije svega kao vjernici, premda bi i to ponekad bilo dobro, kako bi i drugi saznali za sve plemenite akcije očuvanja prirode, životinja i okoliša koje organiziraju i provode vjerničke udruge ili skupine. I kako bi bili poticaj drugima, jer nas je Bog pozvao da se brinemo za sve stvoreno.

IZVORGlas Koncila br. 21/2021.
Prethodni članakNOVOIMENOVANI HVARSKI BISKUP RANKO VIDOVIĆ IZNOSI ŽIVOTNO SVJEDOČANSTVO I PREDSTAVLJA PROGRAM »DUHOVNOGA ULJARSTVA« I svećenik i biskup moraju imati »veliko uho«
Sljedeći članakMALA KONSPIRACIJA U obranu rukovanja