Tko su redovnice u zelenom kao turistički vodiči u Vatikanu?
Za nedavna posjeta Rimu u bazilici sv. Petra i Vatikanskim muzejima naišao sam na turističku vodičicu koja je izgledala kao časna sestra. Bila je odjevena u zelenu haljinu s koprenom. Jesu li to uopće redovnice i kojemu redu pripadaju?
A. S.
Tragom Vašega pitanja posegnuli smo za vatikanskim dnevnikom »L’Osservatore Romano« od 5. siječnja ove godine u kojem novinarka Elisa Calessi u članku »’Zelene’ redovnice iz Rima koje propovijedaju umjetnost – Misionarke u crkvama i muzejima« razgovara s poglavaricom Misionarki Božje objave s. Rebeccom Nazzaro. Poglavarica je objasnila da redovnice iz njezina reda žele svima pokazati neizmjerno umjetničko, povijesno i vjersko bogatstvo koje je često nepoznato, jer prema njezinim riječima »umjetnost vidljivim čini ono što je nevidljivo«, te dopustiti da Bog preko genijalnosti umjetnika dodirne srca posjetitelja. Dobro ste primijetili da su odjevene u zelenu redovničku odoru, a riječ je o zaista maloj redovničkoj zajednici u kojoj ih je samo 19. Možete ih vidjeti, kao što pišete, i u bazilici sv. Petra i u Vatikanskim muzejima jer su tamo službene vodičice. No susrest ćete ih u na ostalim sakralnim mjestima Vječnoga Grada.
Njihovo je poslanje »formiranje Božjega naroda za kršćanski život« i pri tome se služe svim sredstvima, od kateheza do molitvenih grupa, a neke su specijalizirane za vođenje. Organiziraju posjete za odrasle, djecu, svećenike, hodočasničke grupe i turiste, ali se njihovo objašnjenje umjetničkih djela i zdanja ne zaustavlja samo na kulturnom ili povijesnom objašnjenju, nego tumače kako su umjetnici kao dar Božji uspjeli ostvariti – nešto neizrecivo. Njihova je utemeljiteljica majka Prisca, zavjetovana laikinja, koja je gajila posebnu pobožnost prema Djevici od Božje Objave koja se tako naziva od njezina čudesnoga ukazanja 12. travnja 1947. na mjestu gdje se sada nalazi svetište Tri fontane. Ukazala se vozaču tramvaja Bruni Cornacchioliju koji je bio odbacio Crkvu, a kako ga je majka Prisca poznavala, s njim je pokrenula katehetsko udruženje. Tek po njezinoj smrti 2001. to se udruženje pretvorilo u redovničku žensku zajednicu koju je priznala Crkva.
Kako redovnici dobivaju ime?
Uz nedavno proslavljen Dan redovništva javilo mi se pitanje biraju li si redovnici ili redovnice sami svoje redovničko ime ili im to određuju poglavari.
Luka K.
Na slično smo pitanje odgovorili i u siječnju prošle godine i tada smo istaknuli da se redovnička imena vrlo često razlikuju od krsnih imena te da danas redovnice i redovnici svoja redovnička imena većinom mogu odabrati u dogovoru sa svojim poglavaricama i poglavarima. Često su ona vezana uz njima dragoga svetca, što znači da imaju i neku osobnu poveznicu s njim, ali nije uvijek (bilo) tako. Povijesno gledano, nekada su poglavarice i poglavari birali imena, a danas se o promjeni imena u nekim zajednicama dogovore tako da pojedina redovnica ili redovnik predloži koje bi redovničko ime izabrao, pa i više njih, a onda poglavar odabere. Kod drugih redova o tome odlučuje redovnica ili redovnik, a neki i ne promijene svoje krsno ime.
No mislimo da je dobro istaknuti dvije stvari. Prvo, promjenom imena želi se simbolički progovoriti i o promjeni života jer je velika odluka ući u redovničku zajednicu. Drugo, ključ izbora redovničkoga imena nije samo ponizno prihvaćanje odluke poglavarice i poglavara, nego je ime važno zbog uzora svetosti onoga čije će ime dobiti neka redovnica ili redovnik. Vjerojatno zbog toga neki i zadržavaju svoje krsno ime – jer riječ je o kontinuitetu i vezanosti uz neku sveticu ili svetca, koji je toj redovnici ili redovniku oduvijek uzor, a kod nekih ženskih i muških redova svi dobivaju (ili biraju) i ime Marija uz svoje redovničko ime.
Koliko se kumova može imati na krštenju?
Pozdrav. Imali smo neugodnu situaciju na krštenju. Svojemu smo djetetu za kumove odabrali obiteljske prijatelje, a župnik je rekao da mu kanoni crkvenoga zakonika ne odobravaju da upiše više od jednoga kuma. Prijašnja su nam djeca imala više kumova pa smo bili zbunjeni.
Čitatelji iz Zagreba
Zakonik kanonskoga prava iz 1983. godine u kanonu 873 određuje: »Neka se uzme samo jedan kum ili jedna kuma, ili i kum i kuma«, iz čega je jasno da je određeno da krštenik ima jednoga kuma, ali se dopušta da mogu biti dvoje: kum i kuma. Nigdje ne piše da se mogu predvidjeti dva kuma ili dvije kume pa vam je župnik vjerojatno to tako i objasnio jer se pridržavao crkvenoga propisa i ne vjerujemo da mu je nakana bila zbuniti vas u tako lijepu trenutku za vas, vaše dijete i vaše bližnje.
