ODGOJ ZA RADOST U OBITELJI Adventski poticaji koji hrane i uveseljavaju dušu

Foto: Shutterstock

Može li nesretan čovjek odgojiti sretno dijete ili nemoralan osokoliti za moralno ponašanje? Zasigurno ni jedan od te dvojice ne će postići uspjeh jer djela govore više od riječi. Tako je i s odgojem za radost u obitelji. U djeci je nataložen zrak koji su (iz)disali njegovi roditelji. Zbog toga je izvor odgoja za radost unutarnja radost roditelja. Njihova osobna unutarnja sreća i zadovoljstvo vrela su radosti koja se onda dijele i vide.

Izvor kršćanske radosti

Kad je čovjek iznutra radostan, ništa mu nije teško i najveća zaprjeka može se svladati jer se u njoj vidi potencijal i mogućnost. Jednom je Antoine De Saint-Exupery zapisao kako hrpa kamenja prestaje biti hrpa kamenja onoga trenutka kada čovjek počne razmišljati o njoj noseći u sebi sliku katedrale! Radostan čovjek i u tuzi nalazi tračak svjetla koje osvjetljava put za dalje. Što je izvor kršćanske radosti? Kako je gajiti da ostane trajno u čovjeku?

Duša se hrani onim što je veseli, rekao je sv. Augustin. U vrijeme došašća su rorate, jutarnje mise zornice, izvor veselja i hrane za dušu. Ranojutarnje pjevanje, iščekivanje Isusova rođenja pjesmom i molitvom dušu hrane i vesele.

U došašću čovjek traga za Božjom ljubavlju kako bi i sam mogao činiti djela ljubavi, biti radostan i odgajati za radost

Paljenje adventskoga svjetla u vlastitom domu uz obiteljsku večernju molitvu i pjesmu hrane dušu. Djela milosrđa hrane dušu. Tjelesna djela milosrđa prema bližnjemu, strancu, putniku namjerniku, onomu komu baš i ne ide dobro, koji je potrebit skrbi i pomoći hrane dušu. Duhovna su djela milosrđa poslastica i radost za dušu. Oprostiti uvrjedu, strpljivo podnositi nepravdu, žalosnoga utješiti, neuka poučiti, moliti za žive i mrtve djela su koja uveseljavaju i hrane dušu. Ako ih se poreda po važnosti, može se reći da su tjelesna i duhovna djela milosrđa prva po redu koja hrane i uveseljavaju dušu. Njih slijede milosrdne riječi, a njih pak molitva.

Za Božjom ljubavlju

Bazična i neizostavna hrana za dušu unutarnja je molitva. Ona povezuje sva čovjekova djela ljubavi u neraspadljivi buket s kojim će čovjek jednom stići pred prijestolje Božje. Jer jedino je ljubav vječna. Po djelima ljubavi duša živi, od njih se hrani. U došašću čovjek traga za Božjom ljubavlju kako bi i sam mogao činiti djela ljubavi, biti radostan i odgajati za radost.