Ovih dana završavaju predavanja na fakultetima i nastava u školama. To je prilika da se obitelj i prijatelji više druže i zajedno blaguju. Tijekom ljetnih praznika susretat ćemo različite ljude, pa i članove obitelji, razasute po svijetu. Upoznavat ćemo i nove ljude, dijeleći s njima stol, obroke, piće dobrodošlice. Možda i ne razmišljamo o tome kako su gostoljubivost i okrjepa ustvari biblijski motivi preko kojih čovjek susreće Boga.
U Starom se zavjetu susrećemo s motivom okrjepe koju Bog daje čovjeku. To se najbolje vidi u slučaju Sare i Abrahama kada su ugostili tri čovjeka kod hrasta Mamre. Bog dolazi čovjeku u obličju drugoga, stranca i prolaznika. Pušta da ga se pozove i da mu se ukaže gostoljubivost. On je osjetljiv na ljudske potrebe, upućen je u najskrivenije ljudske čežnje, preobražava životne okolnosti i odnose, čak i onda kada po ljudskom više ništa nije moguće, kao u slučaju Sare i Abrahama. Gostoljubivost je u Starom zavjetu kao i u Novom povezana s temom zajedničkoga blagovanja preko kojega Bog dolazi čovjeku da ga spasi. Na Jakovljevu zdencu žena koja žeđa za ljubavlju i naklonošću u vapaju za vodom iskazuje ustvari žeđ za životom, pomirenjem i spasenjem. Isus je navodi da sama zaiska, da pita i traži tu vodu, vodu susreta i spasenja u Bogu.
Gostoljubivost je povezana s temom zajedničkoga blagovanja na više mjesta u Novom zavjetu. Iskazuje se u Božjem doticaju s ljudima kao i u međuljudskoj komunikaciji. Bog poštuje, ozdravljuje i časti oblike ljudske komunikacije kojima se iskazuje naklonost drugomu i zajedništvo s njim, čita se o Božjoj gostoljubivosti, zajedništvu, naklonosti i suosjećanju s čovjekom. Jednom, kada dan bijaše na izmaku, Isus od pet kruhova i dvije ribe umnaža kruh za sve. Isus se pokazuje kao kruh živi koji se daje za jelo, a u tom činu simbolički, ali i stvarno, s obzirom na to da obraća pažnju na ljudske potrebe, taži žeđ za životom. To je mnogo više od mane koja se Izraelcima davala da ne pomru u pustinji.
Unatoč obilnim resursima za okrjepu i danas mnogi oko nas oskudijevaju. Nemaju dovoljno za jelo, nedovoljno komuniciraju, čeznu za prijateljstvom, za jedinstvom, za pažnjom, dobrim međuljudskim odnosima. Mnogi puštaju druge da gladuju za dobrim međuljudskim odnosima ili pak njih drugi puštaju da gladuju. U tom se kontekstu javlja milosrdni Bog, koji dolazi u obliku stranca, drugoga, koji ima sluha za ljudske potrebe, za napuštene, ignorirane, za one koji su tuđom krivicom na rubu bijede.
Među nama ima sve više stranih radnika, tuđinaca, na rubu bijede i osame. I sami smo narod koji ima jako puno iseljenika koji su upućeni na lijepu riječ, gestu, pomoć, gostoprimstvo drugih. Gostoljubivost su ona vrata preko kojih puštamo druge, one koji su u potrebi, da budu vidljivi, prihvaćeni, priznati i primljeni. Ne samo onima koji dolaze svojevoljno u goste, nego i onima koji su slabi i potrebiti, važno je podijeliti svoj stol, pokazati lice milosrđa. U konačnici euharistija kojom se svi krijepimo hrana je za slabe, okrjepa za one potrebite spasenja i otkupljenja.
U Isusovu blagovanju s ljudima kulminira Božja susretljivost. Isus time iskazuje bezuvjetnu Božju naklonost, ljubav prema životu, Božje upozorenje čovjeku da napusti stajališta koja uništavaju i odbijaju život, Božju ponudu za uspostavljanje odnosa, spremnost predanja za čovjeka, Božju preobražavajuću snagu, tamo gdje se čini da ništa više ne ide; i potvrđuje se njegova blizina koja daje smisao zajedništvu u svakom euharistijskom slavlju, odnosno u Crkvi.
