Brojni blagdani u katoličkom kalendaru posvećeni su Blaženoj Djevici Mariji, a njezino ime nose i brojni gradovi, kapelice, crkve i katedrale. Istodobno vrlo se često spominju i njezina ukazanja i štuje ju se na brojnim mjestima kao Gospu ili Majku. No bilo gdje i bilo o čemu da je riječ, uvijek ju se časti kao majčinsku figuru koja uvijek ponosno nosi svoje vrline. Uznesena na nebo, krepka, štovana, sveta, blažena, neokaljana, ponizna, svake hvale dostojna, milostiva… Popis njezinih atributa nema kraja pa smo stoga u ovom broju rubrike »Mladi mladima«, ususret blagdanu Majke Božje na nebo uznesene ili Velike Gospe, odlučili pisati o Mariji, o našoj Majci i njezinim vrlinama. U ovom broju možete čitati o blagdanu Velike Gospe i njegovim početcima, nazivima, o tom »najljepšem marijanskom blagdanu«, kao i o specifičnim marijanskim svetištima u Hrvatskoj. Pišemo vam i o Marijinoj savršenoj poniznosti zbog koje je kao »najmanja i neznatna« postala i ostala Magna – velika, najveća, a upravo toj osobini brojni su umjetnici u raznim izričajima podarili svoj oblik. Još jedna od vrlina koje smo odlučili dublje istražiti Marijina je majčinska uloga pa se s vama pitamo: Kakvo je to breme ona za nas nosila, odabravši začeti po Duhu Svetom i roditi našega Spasitelja? Obradili smo i neke druge zazive Mariji iz Lauretanskih litanija, one koji zazivaju njezino suosjećanje i pomoć, a sve vas pozivaju da pročitate naše tekstove i da zajedno s pobožnim hrvatskim pukom zapjevate: »Čuj nas, Majko, nado naša!«
Vremena u kojima živimo u najmanju ruku možemo nazvati nesigurnima, kako za ljudski razum tako i za njegovu dušu. Čvrste, provjerene, neoborive i tradicionalne vrijednosti nalaze se pod konstantnim pritiskom neprovjerenih informacija i lažnih vijesti čiji je jedini cilj diskreditacija onih koji ne prihvaćaju »savitljivost« etike i morala, ispravnoga i neispravnoga, dobroga i lošega.
Brojni znanstvenici na gotovo svim područjima svakodnevno se susreću s tim salvama dezinformacija koje se plasiraju u javnost, prijeteći uništenju svega onoga što je društvo gradilo tisućljećima. Redovito se u medijima raspravljaju teme o (ne)štetnosti cjepiva koja spašavaju nebrojene živote, o obliku planeta Zemlje, brojne teorije zavjere koje negiraju evoluciju, razvoj i rast čovjeka, pa čak i brojne rasprave koje prelaze granicu morala poput legaliziranja i financiranja prekida života iz novca svih poreznih obveznika, zanemarujući pritom priziv savjesti i slične svakomu vjerniku neupitne koncepte. U tim trenutcima nije loše okrenuti se našim vrijednostima, za koje više od dvije tisuće godina znamo da su istinite, utemeljene na naravnom i Božjem zakonu, da funkcioniraju, da su ispravne, i da će nas kroz život voditi ispravnim putom. Uzor u tome može nam biti Marija, Majka Crkve i Majka sviju nas jer su njezina predanost, ustrajnost i vjera one koje su oblikovale bezbrojne žene i muškarce kroz povijest da uvijek učine onu ispravnu stvar. Ovomu svijetu potrebno je usmjerenje, potrebno je ono za što molimo upravo nju – potreban nam je mir, da se ratni sukobi prekinu, da pronađemo način za normalan suživot, ali i naš duševni mir; potrebna nam je zaštita od dezinformacija, ideologija i nametnutih neznanstvenih istina. A potrebna nam je i njezina zaštita. I molitva nam je potrebna, da pronađemo sebe, a u sebi i u bližnjima Boga, da prihvatimo sebe i drugoga jer svi smo slika i prilika Boga koji nam se po utjelovljenju objavio – zahvaljujući našoj Majci Mariji. Stoga ustrajmo i molimo – molimo da nebeska Majka isprosi naše oproštenje, naš mir, učvršćenje naše vjere i pročišćenje razuma.
Blažena Djevica Marija oduvijek je bila bliska ljudima jer je kroz život i sama iskusila i pretrpjela sve nedaće i boli koje čovjek podnosi u životu. To je jasno vidljivo i iz Lauretanskih litanija, posebno u zazivima: »Zdravlje bolesnih – moli za nas! Utočište grješnika, moli za nas! Utjeho žalosnih, moli za nas! Pomoćnice kršćana, moli za nas!« Iz njih nije teško iščitati koliko i na koji način Blažena Djevica Marija suosjeća sa svim ljudima, svima koji se nalaze u teškoj, možda naizgled i bezizlaznoj situaciji. Ona je uvijek tu da nam pruži utjehu, a kroz ove riječi daje nam do znanja da nas razumije, da je uz nas i pruža nam oslonac.
»Zdravlje bolesnih, moli za nas!« zaziv je koji možemo moliti svi, bili zdravi ili bolesni, nadali se ozdravljenju ili zahvaljivali Bogu na dobru zdravlju. Univerzalne su to riječi koje bolesniku daju nadu, a zdravu čovjeku služe kao izvor zahvalnosti ili molitva za pomoć bližnjemu komu je ona potrebnija.
»Utočište grješnika, moli za nas!« riječi su koje vraćaju nadu svima koji su na svom putu zastranili, odlutali i udaljili se, manje ili više, od Spasitelja. Jednom grješnik ne ostaje nužno uvijek grješnik, nego se ispovijeđu i pokajanjem vraća ponovno Bogu, zahvaljujući njegovoj milosti. U takvim situacijama potrebno je moliti Djevicu Mariju da nam pomogne, da nas usmjeri i zagovara kod Boga za naše spasenje. Ona nam je najbolji »saveznik«, pružajući nam usput i utjehu i nadu. Svi u životu imaju teške trenutke, one u kojima su neutješni, ali i tu Marija svojim riječima pruža prijeko potrebnu pomoć. A uvijek trebamo imati na umu i riječi: »Utjeho žalosnih, moli za nas!«
Djevica Marija često se naziva i Marija Pomoćnica, pa se stoga i moli: »Pomoćnice kršćana, moli za nas!« Taj zaziv na neki način sjedinjuje sve ostale, koji daju sintezu svega za što se inače molimo te pokazuju koliko je Marija uvijek puna suosjećanja i brige za sve nas.
Poniznost je vrlina koja krasi svakoga istinskoga vjernika, a pravi uzor poniznosti satkan je u liku Blažene Djevice Marije. Marijina poniznost vjekovima je vjernicima bila putokaz i primjer nasljedovanja Krista te prihvaćanja Božjega svetoga djela u našim životima. O važnosti poniznosti u vjerničkom životu svjedoči i sv. Augustin: »Ako me pitate koji je osnovni element učenja i ćudoređa Isusa Krista, odgovorit ću vam: prvo je poniznost, drugo je poniznost i treće je poniznost.«
Čitajući evanđelje, možemo zaključiti da je tek nešto više od nekoliko redaka posvećeno Djevici Mariji. Ipak, i ono malo zapisa o njoj dovoljno nam govori o njezinoj veličini. Marijina poniznost najuočljivija je u njezinu hvalospjevu »Veliča« (Magnificat) u kojem se Marija, usprkos činjenici da će roditi Božjega Sina i tako postati majka svih nas, naziva »neznatnom službenicom«. O Marijinoj poniznosti svjedoče nam i Lauretanske litanije koje često izgovaramo ne razmišljajući o njihovu značenju, ali zamislimo li se dublje nad tim litanijama, otkriva nam se sva veličanstvenost Blažene Djevice Marije. Litanije tako Mariju nazivaju premudrom Djevicom jer samo mudar čovjek spoznaje da je poniznost pravi put prema svetosti. Marija je i »Djevica milostiva« jer je svojom poniznošću znala i mogla isprositi Božje milosrđe. Mariju rado nazivamo i onom koja je »časna« i »svake hvale dostojna« jer su je mnogi smatrali najponiznijom osobom u kršćanskoj povijesti, a upravo poniznu čovjeku treba dati hvalu. Dakako, Marijina je poniznost savršena i teško dostižna, ali je svakako primjer koji trebamo slijediti kako bismo istinski živjeli ono čemu nas poučavaju Sveto pismo i Crkva.
Osim litanija i Marijina »Veliča«, brojni su umjetnici uspjeli na savršen način vizualno predočiti Marijinu osobnost. Danas tako hodočastimo u brojna marijanska svetišta i zaustavljamo se pred prikazima i kipovima Djevice Marije. Promatrajući ta umjetnička ostvarenja, vidimo Marijin blag pogled i ponizan stav, a opet tako velik i uzvišen. Tada nam ne preostaje ništa drugo negoli pokloniti se pred tim poniznim savršenstvom.
Svetkovina Velike Gospe, odnosno Uznesenja Marijina na nebo, kao najljepši marijanski blagdan 15. kolovoza u slavlju i molitvi okuplja vjernike ne samo u Hrvatskoj, nego u čitavu svijetu, koji pune crkve, bazilike, kapele i prošteništa.
Katolička teologija tumači da je Marija uznesena na nebo dušom i tijelom. Ona je božanski preobražena osoba, osoba koja je u potpunosti ostvarila Kristov spasenjski događaj, tumači Ured za mlade HBK-a. Iako je dogmu o Marijinu uznesenju na nebo papa Pio XII. proglasio 1. studenoga 1950. u buli Munificentissiumus Deus, tradicija štovanja njezina uznesenja duga je oko 16 stoljeća. Buli Munificentissimus Deus prethodili su sveti Epifanije (4. st.) koji je prvi istočni otac koji je govorio izričito o Marijinu uznesenju na nebo, potom sveti Grgur Turonski (kraj 6. st.), prvi zapadni crkveni otac koji čini isto, a na tom popisu znamenitih kršćanskih otaca posebno treba istaknuti Ivana Damašćanskoga (8. st.). On ostavlja tri govora o usnuću B. D. Marije (Dormito Mariae), koja su pod dogmatskim vidom veoma važna te je njima snažno izrazio vjeru svoga vremena u Marijino uznesenje te uvelike utjecao na teologe koji su poslije njega razmišljali o toj tajni Djevičina života.
Marijino uznesenje na nebo, iako je njezina povlastica, nije događaj koji se odnosi na nju samu kao bezgrješnu Bogorodicu, nego je od sudbonosne važnosti i za čitavu Crkvu i Božji narod, objašnjava glasnik sv. Antuna Padovanskoga »Veritas«. Taj događaj treba promatrati u najdubljoj svezi općeg otajstva Crkve i Krista s otajstvom Marijinim, što naglašava papa Pavao VI. u enciklici Marialis cultus: »Svetkovina 15. kolovoza proslavljuje slavno Marijino uznesenje na nebo: to je blagdan njezine punine i blaženstva za koje je bila određena, proslava njezine neokaljane duše i njezina djevičanskoga tijela, njezina savršenoga upriličenja Kristu uskrišenu od mrtvih«, piše »Veritas« i dodaje riječi svetoga pape Pavla VI.: »To je blagdan koji pred Crkvu i pred čovječanstvo stavlja utješljivu sliku i dokaz ostvarenja konačne nade: takva cjelovita proslava ustvari jest određenje svih onih koje je Krist učinio svojom braćom, imajući s njime zajedništvo tijela i krvi (Hebr 2, 14).«
Isus Krist i njegovo otajstvo muke, smrti i uskrsnuća središte su kršćanske vjere. A budući da je Blažena Djevica Marija prihvatila biti majkom Sinu Božjemu te tako sudjeluje u djelu spasenja, i njoj katolički vjernici iskazuju posebno štovanje.
Drugi Vatikanski koncil (1962. – 1965.) potiče i opominje članove Crkve da promiču štovanje Blažene Djevice Marije, osobito liturgijsko odnosno ono koje joj se iskazuje javnom hvalom Bogu zbog velikih djela koje nam je po njoj učinio. Ono je skladno raspoređeno tijekom liturgijske godine, čime je predstavljeno Marijino sudjelovanje u otajstvu spasenja koje je Bog ostvario po Kristu. U godišnjem krugu otajstva, od utjelovljena do slavnoga dolaska na kraju vremena, Crkva slavi nekoliko marijanskih blagdana, koji se prema stupnju liturgijskoga slavlja nazivaju svetkovine, blagdani i spomendani.
Svetkovina koja je u središtu kolovoza jest Uznesenje Blažene Djevice Marije kada u marijanskim svetištima katolici izražavaju posebno štovanje Majci Božjoj. U 5. stoljeću ta se svetkovina slavila u Jeruzalemu, u 6. stoljeću proširila se na istok, a u 7. stoljeću u Rim. Lik Majke Božje posebno se štuje i u Hrvatskoj, što dokazuju brojni zavjeti i hodočašćenja u neka od poznatih mjesta gdje se njen lik posebno štuje. Pod ugarskim utjecajem u hrvatskom se narodu uvriježio naziv »Velika Gospa«, ali možemo čuti i nazive poput »Vela Gospa« ili »Gospojina«, ovisno u koji kraj dolazite proslaviti tu veliku svetkovinu.
U Hrvatskoj je mnogo marijanskih svetišta, a među najpoznatija spadaju svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, svetište Gospe Sinjske u Sinju, svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, svetište Gospe od Zečeva u Ninu, crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama, svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu, svetište Majke Naših Stradanja u Gori pokraj Petrinje, svetište Majke Božje Jeruzalemske na Trškom vrhu ponad Krapine ili svetište Majke Božje Gorske iznad Lobora.
Vjerujemo da vas privlače i ova i neka druga, vama poznata svetišta naše nebeske Majke. No koje god da svetište posjetite, ne sumnjamo da ćete tu veliku svetkovinu proslaviti svetom misom kao znakom zahvale našoj Majci za svu brigu i molitve za nas, kao i za zagovor kod svoga Sina.
Na ovaj smo svijet došli Božjom voljom i na njemu imamo svoje posebno mjesto. No za naš dolazak u borbu za vječni život posebne zasluge ima i naša »roditeljica«, odnosno majka u čijoj smo utrobi »nastajali« od začeća pa sve do rođenja. Naše su nas majke donijele na svijet i imale veliku ulogu u formiranju svoje djece i pripremanju za život, a naša je nebeska Majka imala nešto veću ulogu. Osim što je začela po Duhu Svetom i na svijet donijela Božjega Sina, sudjelovala je u njegovu odgoju, u odrastanju Mesije, a kasnije u nastajanju i oblikovanju prve kršćanske zajednice, odnosno Crkve. Ne zovemo li ju zato u litanijama Majkom Crkve?
Sveta Bogorodica bez pogovora je prihvatila na svoja leđa veliko breme. Ne događa se baš svaki dan da ti se anđeo pojavi u sobi i navijesti ti da ćeš roditi Božjega Sina. Tako je ona postala ne samo Božja Majka, nego i Majka svih ljudi. Majka Kristova pripremala je Krista za život, a nije se mogla pripremiti za ono najteže – gledati kako joj dijete umire pred očima, a ona ne može ništa. Isus joj je tad dao Ivana za sina, odnosno time nam je Marija postala Majka koja je zajedno s apostolima – da tako kažemo – »udarila temelje Crkvi« počevši od prve kršćanske zajednice.
Dana joj je i čast potpunoga uznesenja na nebo – osim njezine duše, uznesena je i tjelesno poput Isusa. Zato smo joj i dandanas zahvalni i njezino ime zaziva se u mnogim zazivima. Znamo da će nas nebeska Majka zagovarati i usmjeravati na najbolji mogući način kao što je to učinila sa svojim Sinom i s prvom Crkvom. Tako i danas zazivamo: Marijo Majko Crkve, moli za nas!
