Neku (možda baš svaku) štetnu tvar kokteli čine još toksičnijom. Rijedak je slučaj da se u smjesi smanjuje biološki učinak pojedinoga sastojka. U kemijskoj smjesi jedan i jedan nisu dva, nego tri. To se zove sinergizam – učinak neke kemikalije u smjesi veći je od učinka te kemikalije ako je »sama«, izolirana. Grčka riječ »synergos« znači »raditi zajedno«, pa sinergizam u toksikološkom smislu nalikuje na udruženi zločinački pothvat kemikalija: jedna drugoj pojačava štetno djelovanje.
Neki su primjeri sinergizma poznati ljudima, poput neželjenih interakcija lijekova i alkohola. Stoga je savjet liječnika ili ljekarnika uvijek isti: ne pijte dok ste na kemoterapiji jer alkohol pojačava štetno djelovanje mnogih lijekova. Znanjem o sinergizmu koristi se i agrokemijska industrija koja u proizvode ubacuje sjeme sezama kako bi pojačala djelovanja pesticida. Poznat je i primjer sinergizma na plaži: nikotin iz cigareta pojačava štetne učinke UV zračenja pa je pušenje i sunčanje »dobitna« kombinacija za razvoj raka kože.
Takve interakcije u parovima još su izraženije u kemijskim smjesama, u koktelima različitih tvari kojima su ljudi svakodnevno izloženi. Baš kao što piše u udžbeniku iz prirode za osnovnu školu: »Tvari se u prirodi pojavljuju u smjesama.« Zrak, voda i zemlja smjese su tvari. Rijetko postoje čiste tvari. Isto vrijedi i za (sintetske) kemijske spojeve koji okružuju svakodnevni okoliš čovjeka – kemikalije iz kozmetike, hrane, ambalaže, namještaja, industrije nafte, prometa…
Čovjek nikada nije izložen jednoj izdvojenoj kemikaliji, nego je uvijek pod kišom spojeva. Stoga je važnije razumjeti i izmjeriti štetne učinke kemijske smjese nego djelovanje pojedine tvari.
Usprkos činjenici da na zdravlje čovjeka utječu kemijske smjese, a ne pojedinačni sastojci, toksikološki podatci o smjesama su rijetki ili uopće ne postoje! Više od 500 godina istraživači otrova proučavaju jedino učinke izoliranih tvari. I srednjovjekovna i moderna znanost drže se načela da »samo doza čini otrov«, koje je u 16. stoljeću definirao švicarski liječnik i alkemičar Paracelsus. Doduše, u to je vrijeme arsenal sintetskih kemikalija bio vrlo skroman pa je razumljiva njegova fokusiranost na otrovne elemente poput žive i sumpora. Danas, međutim, ljudi žive u kemikaliziranu svijetu, uronjeni su u oblak kemikalija pa je izloženost samo jednoj tvari – nestvaran događaj.
Današnji znanstvenici izbjegavaju proučavati toksične profile kemijskih smjesa jer su takva istraživanja skupa, zahtjevna i dugotrajna. Krivulje ovisnosti biološkoga učinka i doze često su neočekivane i čudne. Konačno, rezultati su često nepovoljni za (agro)kemijsku, farmaceutsku, kozmetičku ili prehrambenu industriju. Baš zbog toga što su kemijske smjese pune toksičnih (neugodnih) iznenađenja. Otpor znanstvenika i toksikologa prema ispitivanju štetnosti kemijskih koktela vrsta je komocije, intelektualne i etičke. Složena svojstva smjesa, sinergistički efekti i prošireni raspon djelovanja gnjavaža su za regulatorne institucije u kojima se često njeguje površan, jednodimenzionalan pristup toksikologiji.
Srećom, u asimetričnom spektru znanstvene zajednice postoje ljudi koji provode toksikološka ispitivanja kemijskih smjesa (uključujući Hrvatsku), koji promiču i tumače važnost razumijevanja (eko)toksikologije koktela i koji traže da izmjereni podatci obvezuju mjerodavne institucije prilikom regulacije proizvoda i industrijskih postupaka na tržištu. Najnoviji takav zahtjev objavile su Stephanie Eick i Anke Huls, profesorice sa sveučilišta »Emory« u Atlanti: »Metode za proučavanje kemijskih smjesa presudne su za cjelovitu procjenu rizika i za sprječavanje mnogih bolesti jer takvi pristupi omogućuju odgovore na pitanja koja se odnose na zdravstvene učinke istodobnoga izlaganja čovjeka različitim kemikalijama« (Environ. Health. Perspect. 2022, 130, 111305).
