Moglo bi se reći da se tri desetljeća rađala i rasla opsegom tanjušna, a sadržajem i duhom bogata nedavno objavljena knjiga »Kip Fatimske Gospe u Topuskom« umirovljenoga svećenika mons. Franje Horvata, dugogodišnjega župnika u Topuskom, koji je danas stanar svećeničkoga doma na zagrebačkom Kaptolu. Rođen 1932. godine, jedan je od starijih svećenika u Domu sv. Josipa.
Duga je desetljeća svećenik Horvat proživio u Topuskom, gdje je kao župnik došao još 1961. godine. Kao mlad svećenik, rekao je u razgovoru za Glas Koncila, bio je osobito orijentiran prema Majci Mariji. Zato je i svoje djelovanje u novoj sredini odlučio staviti pod zaštitu Majke Božje Fatimske. Bile su to godine u kojima su i iz Topuskoga mnoge obitelji odlazile na tzv. privremeni rad u inozemstvo. Neki su odlazili u Europu, prije svega u Njemačku, a bilo je i onih koji su se odvažili zaploviti preko Atlantskoga oceana, u daleku Ameriku. A upravo je s toga kontinenta od jednoga stanovnika Topuskoga koji se nastanio u Chicagu došao kao dar kip Majke Božje Fatimske, prisjetio se mons. Horvat.
Kip je svečano unesen u župnu crkvu Pohoda Blažene Djevice Marije u listopadu 1962. godine. Bio je to važan događaj za povijest Topuskoga. Jer od davnih vremena 14. i 15. stoljeća, kada su za dušu Topuskoga brinuli cisterciti, župa je imala marijanski predznak. No u godinama sivila komunističke vladavina nakon Drugoga svjetskoga rata malo je tko mario za Marijin pečat u Topuskom. Znalo se prije svega za zasjedanje ZAVNOH-a iz 1944., a po mjestu se govorkalo da je u starom župnom stanu u to vrijeme čak boravio i Josip Broz Tito. Dolaskom kipa Majke Božje Fatimske započela je drugačija »dinamika« u Topuskom.
Nakon što je kip Majke Božje Fatimske došao u Topusko svećenik Horvat pamti rijeke mladih i ispunjenu župnu crkvu na nedjeljnim misama. Ta je pojava izazivala i svojevrsno čuđenje »svijeta« – osobito onih »privremenih« stanovnika Topuskoga, koji su onamo dolazili radi lječilišta i toplica, pa ih je intrigirala činjenica da se u jednom »pasivnom mjestu« sav život događa upravo pod okriljem katoličke župe. U šezdesetima i sedamdesetima župa je i materijalno rasla. Puno je toga obnavljano, počevši od župne crkve i ruiniranoga župnoga stana sve do kapela po okolnim selima filijalama Topuskoga.
No obnoviteljska epoha Topuskoga trajala je sve do 1991. godine i početka Domovinskoga rata. Velikosrpski agresor okupirao je mjesto ujesen te godine. Minirana je i razorena župna crkva – i to u dva navrata. Nakon rata svećenik Horvat od jednoga je očevidca, čovjeka srpske nacionalnosti, doznao što se događalo sa župnom crkvom u prvim danima srpske okupacije. »Mene su u Topuskom svi poštovali, bez obzira na vjeru i nacionalnost zvali su me ‘naš župnik’. Tako sam i od jednoga svojega susjeda, čovjeka srpske nacionalnosti koji je živio blizu crkve, doznao kako je crkva razorena u vrijeme rata. Minirana je prvi put, no detonacija nije bila dovoljno snažna da bi se crkva porušila. Mine su postavljene i drugi put. A tada su došli lokalni Srbi gledati kako će crkva biti razorena. Kada se dogodila detonacija, cigle su letjele na sve strane. Jedna je cigla pala na auto upravo onoga čovjeka koji je minirao crkvu. Vidjevši to, svi su se razbježali.«
U tom ratnom divljaštvu stradao je i kip Majke Božje Fatimske. Otkrhnuti su veliki komadi kipa, među kojima i ruke Majke Božje, sklopljene u molitvi. Svećenik Horvat, zajedno sa svojim župljanima, bio je prognanik sve to kolovoza 1995. godine i vojno-redarstvene operacije »Oluje«. »U tim ratnim godinama živio sam na Kaptolu, a svoje vjernike koji su živjeli u raznim dijelovima Zagreba redovito sam okupljao na nedjeljnim misama, posjećivao ih. Hodočastili smo i u Remete, u znaku Majke Božje, molili smo za povratak u naše Topusko, a u našim je molitvama bio i povratak kipa Majke Božje Fatimske«, prisjetio se mons. Horvat.
Godine 1994., kad se o povratku u Topusko još nije moglo ozbiljno promišljati, do svećenika Horvata došao je novi kip Majke Božje Fatimske. Riječ o jednoj prilično netipičnoj »akciji« pribavljanja kipa. »Mi smo ustrajno molili da nam netko pošalje novi kip. I u jednom čovjeku doista se dogodilo nešto, promjena, odlučio je prodati svoj kip Majke Božje Fatimske koji mu je bio osobito drag. Osjetio je u sebi poziv: ‘Prodaj kip, a novac daruj za zagrebačku katedralu.’ On je nekako došao do Luke Depola, urednika Maloga koncila, koji je bio i duhovnik časnih sestara u Frankopanskoj, pa je kip neko vrijeme bio izložen i u izlogu Glasa Koncila na Kaptolu. Krajem 1994. taj je kip došao do mene i mojih vjernika.«
No prije nego što je Topusko bilo oslobođeno i omogućen povratak, novi kip Majke Božje Fatimske zamalo je bio ranjen. Naime, Zagreb je raketiran u svibnju 1995., u znak odmazde za uspjelu operaciju »Bljesak«. Nekoliko gelera palo je i na Kaptol, blizu sobe na Kaptolu 29 u kojoj je živio svećenik Horvat i u kojoj je gotovo pola godine držao novi kip Majke Božje Fatimske. Ipak, povratak u Topusko bio je moguć nakon »Oluje«. A s poratnim povratkom vjernika u Topusko je došao i novi kip Majke Božje Fatimske koji se ondje nalazi i danas.
Malo je reći da je prvi susret s ratom razorenom župom u Topuskom za svećenika Horvata bio dramatičan. Do danas pamti dan iz sredine kolovoza 1995., kada je nakon četiri godine došao u župu uz koju je bio vezan puna tri desetljeća. »Prije nego što sam došao u Topusko govorio sam samomu sebi: ‘Nemoj se dati šokirati, samo mirno gledaj ruševinu.’ Tako je i bilo. Uz mene je bilo nekoliko svećenika, uključujući i varaždinskoga biskupa Marka Culeja.
Nisam se dao šokirati – zahvalio sam Bogu jer je moja crkva ipak nekako ‘bolje’ prošla. Naime, premda je bila porušena, iz ruševine nisu pokradene cigle. U nekim drugim mjestima današnje Sisačke biskupije, kao što je Petrinja ili Gora, nakon što su crkve srušene bile su pokradene i cigle.« No s dolaskom novoga kipa Majke Božje Fatimske započela je i druga obnova Topuskoga. Svećenik Horvat vodio je obnovu župne crkve, kao i vjernike koji su osjećali velike rane ratnih stradanja i progonstava. U novoj je crkvi i okrunjen novi kip Majke Božje Fatimske. Svećenik Horvat ostao je trajno vjeran Majci Mariji. Svakoga dana moli molitvu koju je za Majku Mariju osmislio papa Pio XII. »Očarani sjajem Tvoje nebeske ljepote i potaknuti tjeskobama svijeta…« započeo je na kraju razgovora molitvu mons. Horvat.
A tjeskoba je toliko prisutna u suvremenom svijetu. Uz ratove u Ukrajini i odnedavno u Svetoj Zemlji, u svijetu se vodi barem dvadeset »manjih« ratova o kojima nitko ne govori. Zato svećenik Horvat fatimsku poruku vidi još aktualnijom. »Ono što nam je Marija poručila u Fatimi danas valja shvatiti ozbiljno. To nije bila nekakva šala. Bog je preko Marije progovorio čovjeku, pozvao ga je da se obrati. To nije bilo ukazanje samo da bi se negdje na svijetu stvorilo veliko hodočasničko mjesto u koje će dolaziti rijeke ljudi. Bog je progovorio. A ako ne prihvatimo poziv, doći će nevolje, ono za što nas je i Majka Marija opomenula«, zaključio je mons. Horvat.
