Kad se u naše vrijeme baci pogled na razvoj i dosege civilizacije na našem planetu, u usporedbi s vremenima, recimo, prije dva-tri stoljeća, ipak je vidljivo da je čovječanstvo u uljudbi i kvaliteti međuljudskih odnosa barem u nekim dijelovima svijeta znatno napredovalo. Pravednost ipak ostaje u svijetu još nedosegnut ideal prema kojemu se ipak treba i može voditi u praktičnom odlučivanju, djelovanju i ponašanju i tako unaprijediti život. Nažalost, još je velik dio naroda pod nasilnom čizmom krutih vlastodržaca i bez osnovnih ljudskih i narodnih prava i sloboda, uključujući i najteže vrste bijede i siromaštva. I što je najgore, mnogo je naroda bez ikakve šanse i perspektive da se u dogledno vrijeme za njih nešto promijeni. I u ovoj današnjoj i sutrašnjoj generaciji tolike će stotine milijuna u žalosti i nepravdi netragom nestati, a da se iz toga svekolikoga jada ne će izvući.
Silne nepravde također prečesto nastaju nasiljem kako u međunacionalnim tako i u osobnim odnosima. Pod nasiljem se od najstarijih tekstova razumijeva osvajačko i ratno osvajanje, surovo razaranje, masovna smaknuća, silovanja, općenito bilo kakva prisiljavanja na bilo što. Nasilje se, dakle, uočava u svojoj najtežoj posljedici: u razaranju fizičkoga i društvenoga života, što je također povezano s pojmovima izrabljivanja, tlačenja, pustošenja i slično.
Osim nepravda na državnim razinama redaju se nepravde i njezina djeca na osobnom planu, ono što čovjek čovjeku u takvu nezdravu ozračju čini i ne čini. Često se nepravde redaju kroz međusobne podvale, osobna vrijeđanja, ogovaranja, klevetanja, laži, prijevare, osuđivanja bez potrebnoga poznavanja činjenica i slično. Ponekad ljudi znaju inzistirati na svojoj pravdoljubivosti, a ustvari se radi o svjesnoj ili nesvjesnoj osveti. Golema nepravda čini se često raznim vrstama psihičkoga i fizičkoga nasilja, pri čemu je često i ono u obitelji, i to mahom muškaraca prema ženama i djeci.
Biblija kao jedan od najreprezentativnijih religijskih kodeksa zna opisivati aktualno nasilničko stanje u kojem se nalazi čovječanstvo i u isto vrijeme krčiti put prema humanizaciji čovjeka i svijeta, to jest popravljanju te mučne stvarnosti, potičući ljudski rod prema idealu onoga vremena kad ne će biti nikakve nepravde i nikakva nasilja. Tu se redaju slike koje žele dosanjati vrijeme sveopće harmonije, bez bola i bez suza, kad se zlo više ne će činiti, kad će vuk prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, a nad rupom gujinom bez straha igrati se dojenče.
Iz knjige »Kako steći vrline koje ljudi (u drugih) najviše vole«
koja ove godine izlazi iz tiska u nakladi Glasa Koncila
