Suodnos mladih i vjere može biti vrlo osjetljiva i kompleksna tema, najvećim dijelom zbog životnoga razdoblja u kojem se mladi nalaze, kada su im mnoge vrijednosti relativne i upitne te se često odlučuju na lakša »rješenja« svojih problema i biraju neke drugačije načine života. Vjera je u ranoj dječjoj dobi nešto što se uči prije svega u obitelji, od roditelja, braće i sestara, te u Crkvi i na vjeronauku. Učenje i shvaćanje bilo čega zahtijeva vrijeme, strpljenje i razumijevanje, pa tako i vjerski život. Objašnjavanje i tumačenje vjerskih istina riječima i izrazima poput: »To je tako zato što tako treba biti« često će naići na nerazumijevanje i zbunjenost u djece i mladih. Nešto što u potpunosti ne poznajemo ne možemo do kraja ni shvatiti te je upravo zbog toga vjerski život nešto što ne dolazi samo od sebe, nego se pažljivo gradi i u njega treba uložiti puno truda.
U svakom trenutku dostupno nam je mnoštvo pripovijesti, prispodoba i simboličnih događaja koji ne samo mladima, nego i odraslima nanovo pokazuju što je vjera i na koje ju načine možemo živjeti. Poruka Drugoga vatikanskoga koncila mladima 1965. godine bila je da je »Crkva svjesna da posjeduje ono što daje snagu i ljepotu mladima: sposobnost da se raduje onomu što je tek u povojima, da se raduje ne očekujući ništa zauzvrat, da se obnavlja i da ponovno kreće u nova osvajanja«. Upravo se tim redoslijedom svake godine Crkva kao zajednica raduje Kristovu dolasku na svijet, poštuje i zahvaljuje za njegovu žrtvu na križu te se veseli zbog njegova vječnoga života.
Rođenje je uvijek trenutak koji se radosno proslavlja, a smrt trenutak u kojem se žaluje. Vjera ponekad može biti uistinu kompleksna i neshvatljiva, možemo se pitati kako se prepustiti i vjerovati onomu što nam nije u potpunosti poznato. Pogotovo teško može biti shvatiti blagdan Uskrsa, Isusovu smrt i uskrsnuće, shvatiti kako se moglo dogoditi da je netko bio voljan dati svoj život kako bi svi ljudi imali priliku za vječni život. Dobar je način izgradnje vjere početi od najmanjih djela, primjerice pomoći nekomu tko je u potrebi, kako bismo s vremenom shvatili da i najmanja djela postupno grade nešto veliko i bitno i vode nas prema shvaćanju najvećih vjerskih istina.
Kako se slavi Uskrs, pitali smo Filipa Dešmana, studenta komunikologije Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta. »Uskrs se u mojoj obitelji slavi na jednak način kao i svi drugi vjerski blagdani: u krugu najbližih, u mirnoj, ali veseloj atmosferi te s obiljem hrane. Na Uskrs odlazimo na misu u jutarnjim satima, na kojoj sudjelujemo u društvu susjeda koje znamo desetljećima i koje zapravo smatramo proširenom obitelju«, rekao nam je Filip i naglasio kako je u njegovu kućanstvu riječ Uskrs sinonim za najveću kršćansku svetkovinu.Uskrs je najveći kršćanski blagdan kojim se proslavlja središnji događaj kršćanstva, a to je Isusovo uskrsnuće od mrtvih. Temelj je to kršćanskoga vjerovanja koji simbolizira konačnu pobjedu života nad smrću, dobra nad zlim i radosti nad tugom. Posebnost je Uskrsa i činjenica da je to jedinstven blagdan – ni jedna druga religija ne vjeruje u uskrsnuće duha i tijela. Naša nas vjera uči da ćemo na sudnji dan uskrsnuti: »Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan« (Iv 6, 40). Stoga blagdan Uskrsa našim životima daje dublji smisao. Po čudu uskrsnuća vjerujemo da je ovaj naš zemaljski život samo prolazna etapa, nakon koje slijedi nešto uzvišenije. Blagdan je to koji je kruna našega spasenja i koji nam ulijeva nadu da će nam život po Kristovu nauku omogućiti vječni život u zajedništvu s Bogom i bližnjima.
Religioznost mladih doživljava duboke i trajne promjene. Mnogi danas izražavaju zabrinutost kada je riječ o tome kako prenijeti vjeru djeci i mladima. Kao i većinu vrijednosti, prvi doticaj s vjerom i svime što ide uz nju osoba dobiva u obitelji. Tek nakon toga svjetonazor se nadograđuje u školi i društvu. Čitanje Svetoga pisma i predaja kao autoritet crkvene tradicije bitni su za očuvanje kršćanstva. Istraživanja u vezi s tom temom provodila su se u svijetu, ali i u Hrvatskoj.
Jedno veliko istraživanje o stajalištima tinejdžera prema vjeri pokazalo je da trećina tinejdžera diljem svijeta vjeruje u Isusovo uskrsnuće. Također, gotovo polovica svih ispitanika u spomenutom istraživanju, njih 47 posto, vjeruje da je Isus bio razapet, a 32 posto da je uskrsnuo od mrtvih.
Dvije petine prepoznale su Bibliju kao svetu i od Boga nadahnutu knjigu, ali je jedna petina priznala da je ne razumije. Navedeni podatci dio su globalne studije o vrijednostima i pogledima tinejdžera u zemljama diljem svijeta »Open Generation«, koju je provela istraživačka skupina »Barna Group« sa sjedištem u Kaliforniji. Istraživanje o religioznosti adolescenata provedeno je 2019. godine među srednjoškolcima u Zagrebu, a proveli su ga Blaženka Valentina Mandarić, Ružica Razum i Denis Barić. Prema toj studiji, naveden je glavni podatak o vjerskoj identifikaciji mladih. Naime, najveći dio zagrebačkih adolescenata identificira se katolicima, a svaki se deseti srednjoškolac identificira kao nereligiozan.
Karakteristika je mladosti preispitivanje svega oko sebe. U nizu brojnih promjena ubrzanoga 21. stoljeća promjene nisu »zaobišle« ni religioznost mladih. Odnos mladih i Crkve posebno je aktualan danas kada mnoga svjetska i domaća istraživanja pokazuju porast broja mladih koji se udaljavaju od Crkve. Važno je naglasiti da je mladima u njihovim sumnjama i preispitivanjima potrebna potpora i usmjeravanje. Papa Franjo je 2018. godine na Biskupskoj sinodi o mladima »Mladi, vjera i razlučivanje zvanja« istaknuo kako uvijek »želi slušati glas, osjećaj, vjeru, pa čak i sumnje i kritike mladih«.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
