OTKRIVENO ZAŠTO JE LIJEK OŠTEĆIVAO FETUSE Talidomid – lekcija o lijekovima

Talidomid je lijek koji se prije šezdeset godina pojavio na tržištu sa svrhom ublažavanja jutarnjih mučnina u trudnica. Zbog štetna djelovanja te kemikalije [SN-(ftalimido)glutarimid je teratogen] rođeno je više od deset tisuća djece s teškim malformacijama, zabilježen je velik broj mrtvorođenih, a nepoznat je broj namjerno počinjenih pobačaja. Slučaj talidomida smatra se najvećom farmaceutskom tragedijom, čije se posljedice vide i danas. Mnogi ljudi rođeni bez udova, bez ušiju ili izobličenih lica podsjećaju i upozoravaju na površnost ispitivanja sigurnosti lijekova.

Nepoznat način djelovanja

Uporaba talidomida zabranjena je 1961. godine, ali sve donedavno nije bio poznat mehanizam njegove toksičnosti. Početkom ovoga mjeseca skupina američkih istraživača, pod vodstvom Erica Fischera iz bostonskoga instituta za rak »Dana-Farber«, objavila je studiju u kojoj su konačno razjašnjene molekulske interakcije zbog kojih dolazi do teških poremećaja u fetalnom razvoju čovjeka (eLife 2018, 7, e38430). Drugim riječima, sve do 1. kolovoza ove godine nitko nije razumio kako to talidomid deformira fetus. Eric Fischer proširuje značaj toga otkrića: »Ako detaljno razumijemo kako talidomid uzrokuje oštećenje ljudskoga ploda, možemo bolje procijeniti sigurnost novih kandidata za lijekove.«

Zakašnjelo otkriće

Istraživači su pokazali da talidomid sprječava stvaranje proteina SALL4, koji je vrlo važan za pravilan razvoj fetusa, posebno za formiranje organa i tkiva nerođenoga djeteta. U samo nekoliko sati talidomid može potpuno zaustaviti produkciju proteina SALL4 u stanicama. Ako se to dogodi u određeno vrijeme fetalnoga razvoja, posljedica je nepravilan razvoj tkiva, organa i udova. Stoga je uzimanje talidomidskih tableta »Contergan« bio pravi »ruski rulet« za trudnice, koje, prije šezdeset godina, nisu imale nikakve informacije o teratogenosti talidomida.

Najnoviji primjer je »Spinraza« za liječenje spinalne mišićne atrofije. To zapravo i nije pravi standardni lijek, nego prilično eksperimentalna kemikalija (oligonukleotid) upitne efikasnosti, ali sasvim izvjesnih rizika (razvoj hidrocefalusa). Stoga nije sasvim jasno tko bi trebao plaćati eksperimentalnu fazu primjene »Spinraze«, ali i eventualne odštete ako se ostvare upozorenja o nuspojavama.

Vrlo je vjerojatno da danas talidomid ne bi bio odobren za ublažavanje mučnina u trudnica. Na temelju neželjenih biokemijskih svojstava uporaba talidomida zasigurno bi bila zabranjena. Mnogi ljudi navode slučaj talidomida kao primjer i pokazatelj da je današnja primjena lijekova mnogo sigurnija i opreznija jer svakoj dozvoli prethode opsežna ispitivanja sigurnosti i nuspojava. No to baš i nije tako budući da mnogi »moderni« lijekovi dijele istu tržišnu sudbinu talidomida – pojave se na tržištu kao konačna rješenja za određene bolesti, a nakon nekoliko se godina povuku zbog novootkrivene štetnosti ili neefikasnosti. 

Popis povučenih lijekova

Tako je ove godine u Europskoj uniji zabranjen flupirtin, analgetik (»Katadolon«) koji oštećuje jetra, a prije pet godina zabranjen je tetrazepam, benzodiazepinski mišićni relaksans (»Myolastan«), koji može izazvati teške kožne reakcije. Na podužem popisu odobrenih pa zabranjenih lijekova nalaze se i farmaceutski blockbusteri »Vioxx« (antiupalni lijek) i »Avandia« (antidijabetik), koji su zabranjeni 2004., odnosno 2010. godine, zbog povećana broja srčanih udara i smrtnih slučajeva.

Molekulski mehanizam teratogenosti talidomida nije mogao biti otkriven u vrijeme njegove tržišne pojave. Iz jednostavnoga razloga što tada znanstvenici nisu znali za postojanje proteina SALL4, ključnoga faktora za pravilan razvoj fetalnih organa. Talidomidom inducirana inhibicija stvaranja proteina SALL4, prema tome, nije mogla biti predmet biokemijskih i kliničkih ispitivanja prije 60-ak godina. U sličnoj se situaciji nalaze novi lijekovi na tržištu čije je ispitivanje sigurnosti uvijek ograničeno trenutačnim znanjem o molekulskim detaljima njihove štetnosti.

Slučaj »Spinraze«

Najnoviji, medijski prilično eksponiran, primjer je »Spinraza« za liječenje spinalne mišićne atrofije. To zapravo i nije pravi standardni lijek, nego prilično eksperimentalna kemikalija (oligonukleotid) upitne efikasnosti, ali sasvim izvjesnih rizika (razvoj hidrocefalusa). Stoga nije sasvim jasno tko bi trebao plaćati eksperimentalnu fazu primjene »Spinraze«, ali i eventualne odštete ako se ostvare upozorenja o nuspojavama. U slučaju talidomida tablete su plaćale trudnice, a odštetu njemačka farmaceutska tvrtka »Grünenthal«.

IZVORGlas Koncila br. 32-33/2018.
Prethodni članakZAŠTO LJUDI JEDNOSTAVNO GUBE SMISAO? Pobijediti egoizam misija je kršćanina
Sljedeći članakRAZRIJEŠENO PITANJE »PODLOŽNOSTI« Ženama, muževima i Crkvi smisao daje Krist