OTVORENO – ZATVORENO Trgovi kao simboli sadašnjega doba

Snimio: B. Čović | Festival slobode

Nemio događaj ranjavanja policajca na Trgu sv. Marka i najave zatvaranja trga izazvao je niz napisa. Tako u tekstu Petre Balije u Večernjem listu stoji: »Zastava na tornju crkve sv. Marka od srednjeg vijeka označavala je znak za okupljanje građana koji su potom polazili na oružane pohode u susjedni Kaptol. Tamo se sve do druge polovine 17. stoljeća odvijao i Markov sajam, otkako je 1256. dobio dozvolu Zlatnom bulom Bele IV., a s godinama je postao, riječima povjesničarke umjetnosti Snješke Knežević, ‘središte cjelokupnog života gradske zajednice, poprište svakodnevnih, očekivanih i uvriježenih, ali i slučajnih susreta, najrazličitijih javnih skupova i svečanosti, od cehovskih blagdana i ivanjskih krjesova do procesija i ustoličenja banova’.« Novinarka je zapazila da su se javili i povjesničari umjetnosti, urbanisti, arhitekti te analitičari prostora: »Jer – Markov je trg tamo bio puno prije nego što je postao sjedište Vlade i Sabora.« Citirala je i Snješku Knežević koja je rekla da je to prvi javni trg Zagreba i tako ga treba održati. »Institucije koje zahtijevaju posebne mjere sigurnosti treba premjestiti na drugo mjesto gdje se takve mjere mogu osigurati. Uvesti restriktivne mjere za kretanje na Markovu trgu ili ga zatvoriti nasilje je prema gradu, građanima i životu«, smatra Snješka Knežević i dodaje da je Markov trg, kao i cijeli Gornji grad, s godinama izgubio svoje tradicionalne funkcije te sve više postajao spomenikom, i to neizmjerno važnim spomenikom koji treba njegovati i prezentirati. Večernjakova sugovornica nadalje smatra: »Najava posebnih sigurnosnih mjera ne bi smjela oduzeti trgu funkcije koje su mu preostale: najprije simboličnu, potom socijalnu, a ni utilitarnu. Rješenje bi trebalo prilagoditi karakteru i dijelom izgubljenom urbanom i kulturnom dostojanstva trga. Bilo bi dobro ograničiti promet i poticati slobodno kretanje pješaka« te da je trg, bez obzira na to što je izgubio smisao okupljališta, i dalje središte Gornjega grada.

»Doista se radi o čistoj devastaciji«

Prostor pak pred zagrebačkim Hrvatskim narodnim kazalištem već je više od šest mjeseci najživlje okupljalište mladih u gradu, piše Tena Šarčević u Jutarnjem listu. »Otkad je izbila pandemija, glavno je to mjesto na kojem se pije, razgovara, druži, pušta glazba, pjeva do ranih jutarnjih sati«, te spominje svakodnevne nakupine boca, plastičnih čaša i drugoga smeća. Zaposlenik kazališta Kristijan Beluhan upozorio je na »kompletnu devastaciju« toga prostora. »Sve oko kazališta smrdi po urinu i ostalim tjelesnim izlučevinama. Prije no što ujutro dođu djelatnici Čistoće, sve izgleda kao da je tu netom održan folk festival. Uništava se i sama zgrada i sve oko nje. To se sve odvija na Trgu Republike Hrvatske, što je vrlo zanimljiva simbolika«, rekao je Beluhan. Smatra da potencijalno rješenje toga problema nije represija, nego edukacija mladih. »Trebalo bi ih naučiti da preuzmu odgovornost za ono što rade. Po ovakvim se stvarima vidi da smo ozbiljno zanemarili obrazovanje i kulturu. Tu se ne radi o, recimo, nekom supkulturnom buntu ili slično. Tu se ne okuplja neka supkulturna skupina, nego se čuje glazba koja varira od Škore, preko Thompsona, pa do trapa. Ako je to supkultura, onda je to poražavajuće. Ne vjerujem da je to iskaz nekakve mladenačke revoltiranosti zbog novonastale situacije povezane s pandemijom. Ona nam svima teško pada, što govorim iz pozicije muzičara, nama je velik dio poslova stopiran. No revolt se ne pokazuje uništavanjem grada. Nisam za ugrožavanje ičije slobode. Svi smo mi bili mladi, i još smo. No ovdje se doista radi o čistoj devastaciji.«

Skijalište koje se pamti

Mjesto Ischgl još je početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća bio obično austrijsko selo, a od devedesetih otkrili su ga Britanci i bogati Rusi tako da sada ta »austrijska Ibiza« godišnje primi 300 tisuća gostiju. Završno izvješće o austrijskom epicentru koronavirusa iz kojega se, zbog pogrješaka na svim razinama, zarazilo »pola Europe« prenosi Sandra Veljković u Večernjem listu. Zanimljivo piše da, iako nema veze s praznovjerjem, petak 13. ožujka ove godine bio je dan kad je eksplodirala biološka bomba u austrijskom skijalištu Ischgl i zarazila zapadnu i sjevernu Europu. Kada je austrijski kancelar pozvao turiste da odmah prekinu odmor u dolini Paznaun i da što prije napuste taj kraj kako bi izbjegli karantenu, stampedo skijaša u panici pogazio je sve pred sobom. Ljudi su izbezumljeno trčali koliko su mogli, u automobile, natiskali se u autobuse. Dahtali jedni drugima za vratom, od straha i andrenalina koji ih je tjerao što dalje od epicentra zaraze. U tim kaotičnim satima virus se širio, od jednoga do drugoga turista, iz motela gdje je odsjela britanska obitelj, iz autobusa gdje su bili Nijemci, iz unajmljenoga automobila koji su podijelili Norvežani i Francuzi da bi, potom, u lanac zaraze uhvatili suputnike u zrakoplovu prema kućama. Nekoliko dana kasnije virus se kapilarno proširio Europom tako da je najmanje tisuću slučajeva bilo izravno povezano sa skijalištem. Sudac Ronald Rohrer dobio je zadaću ispitati situaciju i kronologiju događaja u europskoj nultoj točki zaraze. Već na početku zarazilo se 42,2 posto mještana. U razgovoru sa 53 intervjuirana komisija kojoj je bio na čelu rekonstruirala je događaje. Islanđani su još 3. ožujka poslali upozorenje koje su Austrijanci zanijekali, tvrdeći da su se povratnici zarazili u svojoj državi. Austrijsko društvo za zaštitu potrošača podiže tužbu protiv austrijskih vlasti jer nisu uspjeli zaustaviti širenje virusa. Austrijsko tužiteljstvo objavilo je da provodi istražne radnje protiv troje ljudi, Austrijanaca i dva Nijemca zbog lošega upravljanja situacijom. Stoga je ove godine nastupila zabrana održavanja skijaških zabava, zatvoreni su barovi te su nastupila druga ograničenja u skijaškim destinacijama. U jednom trenu, polovica zaraženih u Norvaškoj bila je povezana s Ischglom koji se nakon korone sada suočava s novim problemom – sudskim tužbama u kojima se traži tisuće eura odštete zbog posljedica neučinkovitosti austrijskih vlasti.

»Omogućimo im pravo na kretanje«

Pandemija je utjecala na spuštanje kvalitete života osoba s invaliditetom pa je njihova pravobraniteljica Anka Slonjšak, kako su mediji izvijestili, plačući upozorila da je pandemija koronavirusa mnoge osobe s invaliditetom zatvorila u mjestima gdje žive te da je najteže onima koje su u ustanovama socijalne skrbi. »Poručujem im da ćemo se kao pravobraniteljstvo potruditi da im omogućimo pravo na kretanje, da mogu izaći i da ne proživljavaju zatvorenost, zapravo preživljavaju u tim ustanovama«, rekla je Slonjšak u Hrvatskom saboru, kojemu je podnijela izvješće o svom radu u prošloj godini u kojem je navela da su napravljeni neznatni kvalitativni pomaci u politikama prema osobama s invaliditetom. Posebno je, istaknula je Slobodna Dalmacija njezine riječi, govorila o vidljivu nedostatku sustavnih rješenja za posebne kategorije kao što su osobe s mentalnim i intelektualnim oštećenjima, osobe s autizmom, roditelji s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju najranije dobi. Poruka zastupnicima bila je sljedeća: »Trebate se što više educirati i posjetiti različite institucije, udruge, razgovarati s osobama s invaliditetom, one su dio ovog društva, zaslužuju punu pažnju i podršku.« Upozorila je na brojne probleme tih ljudi, od povećanoga rizika od siromaštva i slabe zaposlenosti do neriješenoga međugradskoga i međužupanijskoga prometa. Zastupnicima je poručila i da kontinuirano treba raditi na promjenama, »da osobe s invaliditetom ne mogu imati ista, linearna prava, jer to nije pravedno«. »Svaka osoba s invaliditetom je osoba za sebe. Dok zakonski i podzakonski ne uredimo da te osobe dobiju ono što im je potrebno, imat ćemo probleme o kojima govorim 12 godina«, prenijela je pravobraniteljičine riječi Slobodna Dalmacija.