Razumijevanje procesa liječenja, sprječavanja komplikacija bolesti, ali i očuvanja zdravlja od iznimne je važnosti za zdravstveno stanje. Stoga je važno razumjeti informacije koje se dobivaju od zdravstvenih djelatnika kao i širi opseg informacija koje mogu pridonijeti unaprjeđenju zdravlja. Istraživanja pokazuju da pacijenti s nižom zdravstvenom pismenošću imaju manje spoznaja o svojim zdravstvenim poteškoćama, rjeđe odlaze na preventivne preglede, češće odlaze k liječniku, češće neispravno uzimaju lijekove, imaju više hospitalizacija i općenito imaju veće troškove zdravstvene skrbi. U Hrvatskoj ne postoji velik broj istraživanja iz područja zdravstvene pismenosti, a jedno od provedenih u KBC-u Osijek (Ivanišić, 2017.) na uzorku od 100 ispitanika pokazalo je da 43 % ispitanika navodi da im je uvijek ili često teško ispuniti zdravstvene obrasce bez pomoći druge osobe, 59 % navodi da im je umjereno teško ili teško razumjeti što im govori liječnik. Nadalje, 43 % ispitanika uvijek i često treba pomoć kod čitanja bolničkih pisanih materijala, a samo 16 % nema nikad takvih problema. Osim toga, 50 % ispitanika navodi da im je teško razumjeti medicinske brojčane podatke, a samo 18 % navodi da ima malo ili nimalo takvih problema. Europsko istraživanje o zdravstvenoj pismenosti koje je provela Svjetska zdravstvena organizacija 2013. godine pokazalo je da velik broj odraslih u Europi ima lošu zdravstvenu pismenost. Sve to upućuje na činjenice da medicinsko osoblje treba biti više osviješteno o potrebi razumljive komunikacije s pacijentima, ali i da je potrebno mnogo više raditi na zdravstvenoj pismenosti šire populacije.
pacijenata ne razumije u potpunosti informacije dobivene od liječnika
Sposobnost primanja i razumijevanja informacija i usluga u svezi sa zdravljem, zdravstvenim osiguranjem, liječenjem i slično povezani su s razinom zdravstvene pismenosti. Zdravstveno pismena osoba zna primijeniti zdravstvene informacije radi prosuđivanja i donošenja odluka povezanih s unaprjeđenjem zdravlja i postupaka koji se provode unutar zdravstvene zaštite. No zdravstvena pismenost nije jednostavan pojam. Ona sadržava širok opseg potrebnih znanja, od onih jednostavnijih do složenijih, pa zato postoje i podjele zdravstvene pismenosti u odnosu na njihovu složenost. Tako bazična razina zdravstvene pismenosti ili funkcionalna pismenost predstavlja temeljna znanja i vještine koji omogućuju snalaženje u zdravstvenom okruženju. Ona uključuje sposobnost čitanja i razumijevanja osnovnih medicinskih informacija, poznavanje zdravstvenih rizika te sposobnost primjene zdravstvenih usluga (npr. pronaći određenu ambulantu, dijagnostiku i slično). Napredniji oblik predstavlja interaktivnu zdravstvenu pismenost, koja podrazumijeva sposobnost kontrole nad zdravljem u suradnji sa zdravstvenim djelatnicima, motiviranost za stjecanje znanja i vještina u području zdravlja i interes za dobivanje zdravstvenih informacija te samostalnost u primjeni dobivenih informacija. Tu je posebno važno naglasiti da osoba poznaje svoja prava, da sudjeluje u donošenju odluka o vlastitom zdravlju, o načinu liječenja, da razumije što je to informirani pristanak i da zajedno sa svojim liječnikom aktivno pronalazi najbolje načine u zaštiti zdravlja. Najviša je razina zdravstvene pismenosti kritička zdravstvena pismenost, koja podrazumijeva kritički osvrt i analizu dostupnih zdravstvenih informacija, višu razinu osobnoga znanja te razumijevanje društvene, političke i ekonomske razine zdravlja i zdravstva. Ona uključuje sposobnost pristupa zdravstvenim uslugama i informacijama, ali i daleko širi kontekst zdravlja koji je povezan s društvenim fenomenima koji imaju snažan utjecaj na funkcioniranje zdravstvenoga sustava kao i njihove refleksije na zdravlje pojedinca i zajednice.
dostupnih znanstvenih istraživanja pokazuje
da su pisani materijali pacijentima preteški za razumijevanje
