Svake godine 22. travnja slavi se Dan planeta Zemlje kao poziv na ujedinjenu svijest u brizi za zajednički dom. Inicijativa se dogodila još 1970. na američkim sveučilištima, a povod za proslavu prvoga Dana planeta Zemlje bilo je veliko izlijevanje nafte u Kaliforniji kod Santa Barbare. Od tada je Dan planeta Zemlje prerastao u globalni pokret koji kroz organizaciju različitih aktivnosti i događaja želi upozoriti na potrebu promjene ponašanja koje ugrožava planet. Ove je godine tema »Investirati u naš planet«, a fokus je na ubrzavanju rješenja u borbi protiv klimatskih promjena i aktiviranju svih – vlada, građana i poduzeća – da odrade svoj dio te prepoznaju kolektivnu odgovornost i pomognu ubrzati prijelaz na pravedno, prosperitetno zeleno gospodarstvo za sve.

Pred ljudima je velika odgovornost jer sebičnost, ravnodušnost i neodgovoran način života ugrožavaju budućnost djece, pa Papa poziva na pobjeđivanje napasti sebičnosti i uspostavljanje društva koje je ekološki održivo. Jedan od alata koji u tom može pomoći jest Akcijska platforma »Laudato si’«

Da bi planet i za druge naraštaje ostao mjesto pogodno za život, potrebno je promijeniti ponašanje već danas. Ta promjena uključuje svakoga pojedinca, ali i sve segmente društva jer je pred svima velik zadatak – zaokrenuti dosadašnji smjer razvoja i izgraditi socijalno pravednije i okolišno održivije društvo. To se ne će postići samo akcijama organiziranim na pojedine dane, koje jesu dobri podsjetnici, ali ne i dovoljni, nego življenjem te promjene – svaki dan. Za takvu promjenu potreban je odziv i suradnja svih ljudi. Na to sve ljude dobre volje poziva i papa Franjo enciklikom »Laudato si’« o brizi za zajednički dom, a posebnu odgovornost za to imaju vjernici: »Živjeti svoj poziv da budemo čuvari Božjeg djela bitan je dio krjeposnog života; to nije tek mogući ili sporedni vid našeg kršćanskog iskustva« (»Laudato si’«, 217.). Tomu je pridodan i svojevrstan operativni program uspostavom Akcijske platforme »Laudato si’« koja je pokrenuta u svibnju prošle godine. »Iz Božjih smo ruku primili vrt, ne možemo svojoj djeci ostaviti pustinju«, rekao je tom prigodom Papa. Naglasio je da svatko može surađivati, svaki sa svojom kulturom i iskustvom, inicijativama i sposobnostima da se Zemlja vrati svojoj izvornoj ljepoti i stvorenomu svijetu ponovno omogući njegov prvobitni sjaj. Naime, kako Papa upozorava, Zemlja, taj zajednički dom, pati zbog rana koje mu ljudi nanose zbog svoje grabežljivosti, zbog koje se osjećaju gospodarima planeta i njegovih resursa i zbog koje se neodgovorno služe dobrima koja je Bog dao.

Ekološka kriza danas pogađa tlo, zrak, vodu i ekosustav, a pritom se zaboravlja da je sve međusobno povezano. Potrebno je stoga odgovoriti na dva vapaja, kako kaže Papa, vapaj Zemlje i vapaj siromaha, te se kao prioritet ističe novi ekološki pristup koji iz korijena mijenja način života, odnos prema Zemljinim dobrima i način kako gledati na čovjeka. Put koji papa Franjo predlaže jest put »cjelovite ljudske ekologije, koja uključuje ne samo pitanje zaštite okoliša, nego i čovjeka u cjelini«.

Pred ljudima je velika odgovornost jer sebičnost, ravnodušnost i neodgovoran način života ugrožavaju budućnost djece, pa Papa poziva na pobjeđivanje napasti sebičnosti i uspostavljanje društva koje je ekološki održivo. Jedan od alata koji u tome može pomoći jest Akcijska platforma »Laudato si’« (https://laudatosi­ac­ti­onplatform.­org/) koja je pokrenuta prošle godine, ali nije prekasno uključiti se. Kroz tu se platformu konkretnim djelovanjem u život pretače poruka enciklike »Laudato si’«. U taj sedmogodišnji akcijski plan pozvane su uključiti se sve krajevne Crkve, obitelji, župne i biskupijske zajednice, poduzeća, škole i sveučilišta, bolnice, poljoprivredna poduzeća i redovničke zajednice. Plan ima sedam ciljeva: odgovor na vapaj Zemlje, odgovor na vapaj siromaha, ekološka ekonomija, usvajanje jednostavnih životnih stilova, ekološki odgoj, ekološka duhovnost i uključivanje zajednice i participativno djelovanje. Taj akcijski plan hod je prema punoj održivosti u duhu cjelovite ekologije, a vremenski okvir od sedam godina nadahnut je biblijskom temom Jubileja te je prva godina (koja još traje) posvećena izgradnji zajednice, dijeljenju dobara i izradi konkretnih akcijskih planova za ostvarivanje sedam ciljeva »Laudato si’«. Nakon toga slijedi pet godina konkretnoga djelovanja, a posljednja će godina biti »subotnja godina« u kojoj će se zahvaljivati Bogu. Platformu vodi Dikasterij za cjeloviti ljudski razvoj u suradnji s Caritasom Internationalis, Globalnim katoličkim klimatskim pokretom, Unijom redovničkih poglavara u Rimu (USG i UISG), mrežom katoličkih nevladinih organizacija (CIDSE), crkvenim mrežama REPAM i REMAM u Sjevernoj i Južnoj Americi, REBAC u Africi, RAFEN u Aziji, mrežama mladih: CYNESA, Eco-Jesuit, Don Bosco Green Alliance i Living Laudato si’ Philippines i dr. Kroz tu se platformu želi pokrenuti »narodni pokret iz baze« koji može dovesti do radikalnih promjena koje su prijeko potrebne zbog hitnosti odgovora koji traži kriza u kojoj se nalazi Zemlja. Priključivanjem što većega broja osoba stvorilo bi se kritično mnoštvo potrebno za preobrazbu društva. Prema sociolozima, početno mnoštvo potrebno za pokretanje takve preobrazbe samo je 3,5 % jedne zajednice.

KAKO KRENUTI
Započeti s kantom
Svatko može promijeniti svoj životni stil i time odgovoriti na poziv čuvara Božjega djela. Možda je najlakše započeti s kantom za kućni otpad, koja ne bi trebala sadržavati ono što se može reciklirati. Naime, odvajanjem otpada osiguravamo sirovinu, čime se štede prirodni resursi, uz vodu i energiju, te mjesto na odlagalištu. Možemo izbjegavati i bacanje hrane, što se postiže planiranjem kupnje i tjednoga jelovnika. Potrebno je mijenjati i prehranu, u korist sezonskoga povrća i voća, po mogućnosti nabavljati ih od lokalnih proizvođača (ako je moguće iz ekološkoga, odnosno organskoga uzgoja), a smanjiti količinu mesa, posebice crvenoga – što ima i povoljan učinak na zdravlje. Meso ionako nije nužno jesti svaki dan, ni pretjerivati s količinama. Štedljivost ili obazrivost kao dio životnoga stila održava se i u tome kako se čovjek odnosi prema vodi, odnosno nastoji li smanjiti njezinu potrošnju, bez obzira na to što je u Hrvatskoj ima dovoljno. Isto se odnosi na potrošnju energije, jer i uz uređaje s visokim standardom energetske učinkovitosti moguće su uštede. Malim promjenama životnih navika moguće je smanjiti svoj doprinos klimatskim promjenama i u prijevozu, npr. birajući bicikl ili pješačenje umjesto automobila ondje gdje je to moguće. Dan planeta Zemlje može biti poticaj za takvu promjenu, osobnu i društvenu, a promjena smjera započinje prvim korakom.