Patrijarhalni vikar Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata biskup dr. William Shomali govori o stanju kršćana u Svetoj Zemlji i suradnji s Viteškim redom sv. Groba jeruzalemskoga
Treće rujanske subote Viteški red sv. Groba jeruzalemskoga u Hrvatskoj postat će bogatiji za 14 novih članova, među kojima su i dvojica svećenika. Naime, u Hrvatskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici po drugi će se put na hrvatskom tlu održati obred oviteženja, koje će predvoditi kardinal Josip Bozanić, a na to slavlje iz Jeruzalema u Hrvatsku stiže i patrijarhalni vikar Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata zadužen za Jeruzalem i Palestinu biskup dr. William Shomali. Prije nego što je stigao u Zagreb iz svetoga grada triju monoteističkih religija Jeruzalema za Glas Koncila rado je progovorio o suradnji s Viteškim redom sv. Groba jeruzalemskoga, čije vitezove, kao i druge hodočasničke skupine, svakodnevno prima u sjedištu patrijarhata. Nije propustio govoriti ni o stanju kršćana u Svetoj Zemlji, njihovu statusu u izraelsko-palestinskom sukobu, ali je poručio da politika ne ostavlja mnogo nade da se postigne mir u bliskoj budućnosti.
Jako nas veseli što broj hrvatskih dama i vitezova raste. Nadam se da će taj broj i njihova prisutnost u Hrvatskoj nastaviti rasti. Oni su pozitivni, puni energije i novih ideja, a oslanjamo se na njih kao i na ostalih 30 tisuća dama i vitezova u svijetu koji pružaju potporu Katoličkoj Crkvi u Svetoj Zemlji u pastoralnim, obrazovnim i humanitarnim aktivnostima. Hrvatski vitezovi i dame nova su stvarnost u Redu sv. Groba jeruzalemskoga i to nam daje ohrabrenje.
Budući da Latinski jeruzalemski patrijarhat izravno upravlja s više od 40 škola i jednim sveučilištem te da mnogi učenici i studenti dolaze iz siromašnih obitelji, potrebna nam je potpora za te đake i studente jer ne mogu platiti puni iznos školarine, posebno u Jordanu i Palestini gdje tamošnje vlade ne daju potporu našim školama. Također moramo unaprijediti naše stare škole i izgraditi nove. Sada imamo projekt izgradnje dviju novih škola: jedne u sjevernom gradu Palestine Nablusu, domovini sv. Justina, apologeta i filozofa, te druge u Saltu u Jordanu. Naše škole podjednako cijene i kršćani i muslimani. Daju kvalitetno obrazovanje i dobre rezultate.
Prisutnost Hrvata u Svetoj Zemlji seže u srednji vijek. Prisjetimo se prvoga hrvatskoga svetca Nikole Tavelića, ubijenoga za Krista 1391. godine zbog njegova žara za javnom evangelizacijom nekršćana. Sveti papa Pavao VI. proglasio ga je svetim 1970. godine s još trojicom njegovih drugova mučenika. Hrvatska je Svetoj Zemlji darovala oltar postavljen u kapeli papinskoga predstavništva Apostolske delegature u Jeruzalemu još 1937. godine tijekom hrvatskoga hodočašća u Svetu Zemlju koje je prevodio tadašnji zagrebački nadbiskup koadjutor Alozije Stepinac. Još jedan dar, brončani kip svetca donio je hrvatski narod i postavio ga u vrt »Cenacolino« u Jeruzalemu, u parku ispred dvorane Posljednje večere u Jeruzalemu, nedaleko od mjesta mučeništva sv. Nikole Tavelića.
Osim sv. Nikole postoje i drugi znakovi prijateljstva. Hrvatski narod pomogao je kupiti Getsemanski vrt, gdje je kasnije izgrađena bazilika Agonije. Hrvatski je narod, nadalje, pomogao u financiranju izgradnje crkve Preobraženja Isusova na brdu Taboru. Ne možemo zaboraviti ni Bonifacija Drkolicu, franjevačkoga kustoda Svete Zemlje iz 16. stoljeća. On je podupro obnovu sv. Groba i premještanje braće sa Sionske gore u samostan sv. Spasitelja. Bio je Hrvat, rođen na otoku Lopudu, u južnom dijelu Hrvatske. Među misionarima koji su u prošlosti služili, ali i danas služe u Latinskom jeruzalemskom patrijarhatu i Kustodiji Svete Zemlje nalazimo i hrvatske svećenike i redovnice. Oni obogaćuju duhovni multinacionalni mozaik Svete Zemlje.
Nedvojbeno je da postoje napadi na kršćane i kršćanske institucije u Svetoj Zemlji. Primjeri te ugroze su protukršćanski grafiti, pljuvanje po svećenicima, uništavanje Isusova kipa u kapelici Bičevanja, koju drže franjevci iz Kustodije, oskvrnuće protestantskoga groblja, paljenje dviju crkava… Svetište Gospe Karmelske »Stella Maris« – Zvijezda Mora u Haifi pod prijetnjama je radikalne, ultraortodoksne židovske skupine iz Haife koja tvrdi da je svetište izgrađeno na grobu starozavjetnoga proroka Elizeja i da se tamo imaju pravo moliti.
Podatci koje je prikupila židovska skupina koja se protivi rasizmu i nasilju nad izraelskim manjinama »Tag Meir« pokazuju da je došlo do drastičnoga porasta napada židovskih civila na groblja, crkve, samostane i džamije u Izraelu i na okupiranoj Zapadnoj obali. Izraelska je vlada protiv takvih postupaka koje čini manjina. No jedinstvena je kritika nesposobnosti vlade da zaustavi počinitelje, koji se to usuđuju učiniti zbog fanatičnoga obrazovanja koje dobivaju u svojim školama.
Glavni izvor patnje dolazi od dugotrajnoga sukoba između Palestinaca i Izraelaca koji se čini daleko od bilo kakvoga političkoga rješenja zbog svoje ideološke prirode.
Glavni uzrok te polarizacije treba tražiti u obrazovanju. Katolička Crkva doživjela je pravo obraćenje nakon Drugoga vatikanskoga koncila, tražeći zbližavanje s nekršćanskim religijama. Osim toga, enciklika pape Franje »Fratelli tutti« ističe činjenicu da se svi vjernici, unatoč svojim razlikama, trebaju ponašati poput braće i sestara. Očekujemo da i drugi učine isti hrabar korak. To se ne može dogoditi drugačije osim ulažući u obrazovanje.
Izraelska se vlada protivi protukršćanskomu maltretiranju. Predsjednik Izraela Isaac Herzog posjetio je prošloga mjeseca svetište »Stella Maris« u Haifi i pozvao patrijarhe i biskupe Svete Zemlje da mu se pridruže kako bi iskazali svoju potporu i solidarnost.
Izraelska vlada obećava slobodu bogoslužja i olakšavanje pristupa hodočasnicima svetim mjestima. Iako su se mnoge stvari poboljšale, poput lakšega izdavanja viza svećenicima, lakšega pristupa Svetoj Zemlji preko Sjevernoga i Allenbyjeva mosta na izraelsko-jordanskoj granici, dopuštanja Palestincima s američkim putovnicama da se koriste zračnom lukom u Tel Avivu, ipak se očekuje mnogo više što se tiče izdavanja radnih dozvola, dozvola za odmor, olakšanja kretanja preko kontrolnih točaka, spajanja obitelji, izdavanja građevinskih dozvola…
Župa ima tri glavna cilja koje treba postići, koji drže živom život zajednice. U svakoj župi, naime, postoji katolička škola. Naši svećenici, koji su manje uključeni u administrativne poslove, imaju više vremena za praćenje kršćanskoga odgoja, povjerenoga većinom učiteljicama. Imamo poseban program za pripremu budućih kateheta na Betlehemskom sveučilištu i tečajeve koje organiziraju župnici. Upravo ti tečajevi privlače mnoge polaznike.
Nedjeljama se na misama koje se slave ujutro i navečer okupi oko 25 posto župljana, a svi naši vjernici traže krštenje za svoju djecu. Priprava za prvu pričest i krizmu važne su pastoralne aktivnosti koje se odvijaju svake godine. Biskup dolazi podijeliti krizmu i uvijek su to brojna slavlja, u prepunim crkvama, pa tada ima idealnu priliku obratiti se velikomu dijelu svoje zajednice. Brinemo se i o pripremi parova za sakrament ženidbe tečajevima koji se povremeno održavaju.
Latinski jeruzalemski patrijarhat ima program humanitarne pomoći za siromašne obitelji. Molbe se upućuju na župu. Župnik sa svojim timom može pomoći iz karitativnoga fonda župe, a ako potrebe premašuju župni okvir, zahtjev se šalje humanitarnomu odboru Jeruzalemskoga latinskoga patrijarhata. Trudimo se pomoći u osiguravanju školarina, plaćanju računa liječenja, kupnji hrane i plaćanju stanarine.
Zahvaljujemo Gospodinu jer imamo dva biskupijska sjemeništa koja svake godine daju 3-4 svećenika. Naše su pastoralne potrebe u potpunosti pokrivene i možemo poslati svećenike da služe našim zajednicama u Meksičkom zaljevu i Sjedinjenim Američkim Državama.
Od završetka sukoba između Arapa i Židova 1948. godine Sveta je Zemlja između rata i mira. Mi u Katoličkoj Crkvi imamo jasnu ideju o konačnom rješenju izraelsko-palestinskoga sukoba, koje podrazumijeva dvije države i Jeruzalem kao otvoreni grad za tri religije i dvostruki glavni grad: istočni Jeruzalem za Palestince, zapadni Jeruzalem za Izraelce. Pitanje naselja treba riješiti uklanjanjem mnogih malih naselja te zamjenama teritorija. Osim toga, trebao bi prevladati mirovni način razmišljanja umjesto sadašnjega govora mržnje.
Sinodnost zapravo obuhvaća ne samo unutarnje odnose unutar Katoličke Crkve, nego i ekumensku i međureligijsku dimenziju. Naša Crkva potiče takav dijalog zbog njegove važnosti za druželjubivost i društvenu dobrobit. Ne mogu tvrditi da je takav dijalog napravio iskorak do političkoga rješenja. Daleko od toga. No barem pomaže u stvaranju bolje atmosfere među ljudima.
Jedan od najboljih oblika međureligijskoga dijaloga između vjernika različitih religija jest druženje: zajednički rad, zajedničko učenje i suradnja na ispravan način, daleko od govora mržnje. Unutar države Izrael kršćani i Židovi svakodnevno se druže. Isto je u Palestini između muslimana i kršćana. Teško je voditi trostrani dijalog između Židova, kršćana i muslimana. Politički je problem realna zaprjeka, a takav dijalog trebao bi pomoći da se postigne proboj na političkoj razini jer sukob ima vjersku pozadinu.
Do smanjenja broja kršćana dolazi uglavnom iseljavanjem. Dok je u Svetoj Zemlji – a mislim ovdje na Palestinu, Izrael i Jordan – danas broj arapskih kršćana 370 tisuća, njihov broj u dijaspori iznosi milijun i pol. Iseljavanje i odlazak započeli su početkom 20. stoljeća iz političkih i ekonomskih razloga, u potrazi za slobodom. Velik je problem danas niska stopa rađanja među kršćanima u usporedbi sa židovskom i muslimanskom zajednicom.
No čak i ako postotak kršćana opada, njihov se broj održava. Danas nas je mnogo više u brojkama nego onda kada su kršćani činili 10 posto stanovništva. To je pravi paradoks. Kada hodočasnici nedjeljom dolaze u naše crkve, nailaze na mnogo mladih ljudi, mladih parova, mladih članova zbora… Naša je Crkva mala, ali još uvijek živa i aktivna.
