PET DJELA KAŽNJIVIH EKSKOMUNIKACIJOM Može li birač katolik biti izopćen zbog danoga glasa?

U Hrvatskoj su stalno neki izbori, pa tako i sada, dok vam pišem ovo pismo, na sve smo strane u predizbornoj kampanji. U njoj povremeno dolazi do izražaja i pokoje vjersko pitanje koje se postavlja kandidatima koji se kandidiraju. Sjetio sam se jednoga teksta koje ste davne 2012. objavili povodom predsjedničkih izbora u SAD-u u kojem je biskup Brooklyna Nicholas DiMarzio rekao da se vjernici koji glasuju za Baracka Obamu stavljaju izvan Crkve. Dosad nisam čuo da su naši biskupi nešto slično rekli. Osobno poznajem neke vjernike koji naglašavaju da su glasovali ili glasuju za kandidate koji se protive vjerskim istinama. Recimo, što je s onima koji javno zagovaraju pravo na pobačaj? Može li za njih glasovati vjernik katolik i jesu li vjernici koji su glasovali za takve kandidate ili će glasovati za takve kandidate automatski ekskomunicirani i svetogrdno se pričešćuju ako to nisu ispovjedili? Ili to pravilo vrijedi samo u SAD-u, ali ne i u RH?

Vaš čitatelj

Vaše je zadnje pitanje retoričko i tako smo ga shvatili: jasno je da nema razlike u katoličkom naučavanju u različitim državama svijeta. Kako bismo ušli u problematiku koja Vas zanima, navodimo Vam tekst crkvenoga pravnika dr. fra Viktora Nuića koji u knjizi »Opće pravo Katoličke Crkve. Priručnik uz novi Zakonik kanonskog prava« piše: »Izopćenje – ekskomunikacija – privremeno je isključenje iz aktivnog crkvenog zajedništva člana Crkve koji se teško ogriješio. To isključenje ima određene pravne učinke koji su zakonom utvrđeni i ne mogu biti odvojeni jedan od drugoga, ali – nastavlja dr. Nuić – izopćeni ostaje pasivnim članom Crkve, jer on nije isključen iz Crkve, nego samo iz aktivnog zajedništva vjernika. Ima pravnih učinaka koji su povezani sa svakim izopćenjem i onim koje nije izrečeno ni proglašeno, tj. koje je nastupilo samim činom. A ima ih koji su povezani samo s izrečenim ili proglašenim izopćenjem.«

Drugi crkveni pravnik dr. fra Velimir Blažević u svom djelu »Vodič kroz crkveno pravo za vjernike« (isječak dostupan i na portalu Vjeraidjela.com) ističe da »Zakonik kanonskog prava razvrstava kažnjiva djela u više skupina«, a on u tekstu navodi »samo ona zlodjela ili delikte koje mogu počiniti obični vjernici, te kakve se kazne ili kažnjavanje za ta zlodjela predviđaju«. Na prvom mjestu nabraja zlodjela protiv vjere i jedinstva Crkve, a mi ćemo izdvojiti samo ona koja vode u ekskomunikaciju. Zlodjela protiv vjere i jedinstva Crkve tako su »otpad od vjere, krivovjerje ili raskol« koji za sobom povlače kaznu izopćenja u koju se upada samim izvršenjem kojega od tih zlodjela (kan. 1364), kao i »tko obeščasti posvećene čestice bacivši ih, ili ih u svetogrdne svrhe uzme ili drži, upada u izopćenje (kan. 1367)«.

Na drugom mjestu dr. Blažević navodi »zlodjela protiv crkvenih vlasti i slobode Crkve« te navodi da se »upotreba fizičke sile protiv Rimskog prvosvećenika ili pape kažnjava upadanjem u izopćenje samim izvršenjem takvog čina«. Na trećem su mjestu »zlodjela protupravnog prisvajanja crkvenih služba i kažnjiva djela u njihovu vršenju«, pri čemu se posebno ističe: »Ako se povrijedi ispovjedna tajna na koju su obvezani i obični vjernici do kojih je na bilo koji način iz ispovijedi doprlo znanje o grijesima, povreda tajne treba biti kažnjena pravednom kaznom, ne isključivši ni izopćenje (kan. 1388, § 2); a tko tehničkim sredstvima snima što u sakramentu ispovijedi govore ispovjednik ili pokornik, ili društvenim sredstvima priopćivanja to razglašava, upada smjesta u izopćenje.« Za zlodjela potvore i krivotvorenja, koje dr. Blažević navodi na četvrtom mjestu, nije predviđeno izopćenje, koje nije predviđeno ni za zlodjela protiv posebnih obveza, ali jest za zlodjela protiv ljudskoga života: »Oni koji poduzmu nešto da se pobačaj izvrši, ako do učinka dođe, upadaju u kaznu izopćenja (kan. 1398).«

Dakle, današnji Zakonik predviđa samo pet ekskomunikacija pridržanih Svetoj Stolici. Radi se o pet slučajeva dosuđenih samim prekršajnim činom. To su primjena fizičke sile protiv pape, posveta biskupa bez papina naloga, obeščašćenje posvećenih prilika, izravna povreda ispovjedne tajne i odrješenje sukrivca u teškom grijehu. U prvih pet spomenutih ekskomunikacija ZKP predviđa još samo dvije dosuđene samim činom: krivovjerje i otpad od vjere ili raskolništvo te pobačaj s posljedičnim učinkom. Oprost kazne ekskomunikacije zbog pobačaja podjeljuju u sakramentalnoj ispovijedi biskupi, kanonik pokorničar stolne i zborne crkve, župnici, kanonici triju kaptola, starješine samostana i upravitelji svetišta; u vrijeme došašća i korizme svaki svećenik, pa i lišen ovlasti ispovijedanja u slučaju smrtne opasnosti pokornika.

Na kraju je važno reći da je cilj kazne ekskomunikacije popravak počinitelja prekršaja, pa se zato zove popravnom kaznom. Taj se cilj postiže uskraćivanjem važnih duhovnih dobara, koje su naveli različiti autori koje smo citirali, a traje sve dok počinitelj prekršaja ne odustane od tvrdokornosti.

Zato Katekizam Katoličke Crkve u broju 1463 navodi: »Neki posebno teški grijesi kažnjavaju se izopćenjem (ekskomunikacijom), najstrožom crkvenom kaznom, koja zabranjuje primanje sakramenata i vršenje određenih crkvenih čina; stoga, odrješenje od njih, po crkvenom pravu, mogu podijeliti samo papa, mjesni biskup ili od njih ovlašteni svećenici. U slučaju smrtne pogibelji, svaki svećenik, pa i neovlašteni za ispovijedanje, može odriješiti od svakoga grijeha i svakog izopćenja.«

IZVORGlas Koncila br. 44/2019.
Prethodni članakDRAGO ŽUPANIĆ, OSNIVAČ I VODITELJ ŽUPNOGA PLANINARSKOGA DRUŠTVA »Ništa mi za župu nije teško«
Sljedeći članakŠTO JE RIZIČNIJE, ŠEĆER ILI SLADILA? Strahovi vezani uz šećera i sladila