Istarsko svećenstvo imalo je tijekom druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća izvanredno veliku ulogu u očuvanju hrvatskoga karaktera Istre. Među njima važno mjesto ima i Antun Kalac.
Rođen je u Žbrlinima (Vrlinima) kod Pazina 27. prosinca 1849. Pučku školu i nižu gimnaziju pohađao je u Pazinu, višu u Trstu, a bogosloviju u Gorici i Trstu. Zaređen je 1875. Kao kapelan i župnik službovao je u Pazinu i Buzetu. Zauzimao se za osnivanje Hrvatske gimnazije te bio među utemeljiteljima pazinskoga Đačkoga pripomoćnoga društva 1899. Posebice je sudjelovao u radu Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Pripadnik umjerene struje pravaškoga pokreta u Istri, zbog svojega je opredjeljenja bio napadan i progonjen, osobito tijekom službovanja u Pazinu, gdje je umro 13. svibnja 1919.
Za školovanja u Trstu pisao je stihove na slovenskom. Pjevao je manirom preporodnoga pjesništva sredine 19. st. Na hrvatskom jeziku javio se 1873. programatskom pjesmom »Mlada Istrijanka« u »Našoj slozi«, gdje je najviše pisao, sve do 1911. Objavio je ciklus soneta posvećenih Istri, stihovane basne, idile te pripovijesti s temama iz istarskoga pučkoga života. Surađivao je i u »Narodnoj prosvjeti«, »Prosvjeti«, »Vrhbosni« (niz tekstova pod naslovom »Isus Krist«), »Hrvatskoj školi«, »Crvenoj Hrvatskoj«, »Velikom ćirilo-metodskom koledaru«, »Luči«. Godine 1883. objavio je zbirku »Marijine pjesmice«, a posmrtno su mu 1992. izišle »Pjesme«. Katkad se potpisivao pseudonimom Nadan Zorin, Bršljanski, Vrlinov ili inicijalima.
»Desetak godina prethodeći Viktoru Caru Eminu i Rikardu Kataliniću Jeretovu, primjerice, pisanom je riječju ustao protiv tuđinske tiranije« (B. Biletić). U pjesmama domoljubnih osjećaja i budničkih raspoloženja, često političke intonacije, pjevao je o ljepoti zavičaja, promicao duhovno-idejnu misao preporodnoga pokreta, a isticanjem problema nijekanja i zatiranja hrvatskoga jezika te socijalne ugroženosti puka suprotstavljao se talijanskoj kulturno-političkoj i gospodarskoj prevlasti. Drugim riječima, svojim je pjesmama i drugim književnim radovima »odgovarao na izazov svoga vremena, na političke i kulturne događaje, na brojne smrti svojih prijatelja i suboraca« (J. Bratulić). Rado je pjevao prigodnice uz razne događaje i obljetnice osoba. Uz ostalo, autor je tadašnje himne istarskih Hrvata »Predobri Bože«, koju je uglazbio Matko Brajša Rašan. (L)
