PISMA IZ MISIJA O BORBI PROTIV DJEČJEGA RADA Djeca ne bi trebala raditi na poljima, nego na snovima!

Čistimo grah
Svake se godine 12. lipnja obilježava kao Svjetski dan borbe protiv dječjega rada. Jer, nemaju sva djeca bezbrižno djetinjstvo poput nas… Saznajte više o tome, upoznajte kako žive vršnjaci makovaca u afričkoj zemlji DR Kongo

Otprilike 152 milijuna djece diljem svijeta zbog siromaštva su prisiljena raditi, često i najteže fizičke poslove (a tomu treba dodati još oko 300 tisuća djece-vojnika, koji se bore u ratovima). Velika većina te djece radi u poljoprivredi i zato je geslo ovogodišnjega dana borbe protiv dječjega rada: »Djeca ne bi trebala raditi na poljima, nego na snovima!«

Misije – za sretnija djetinjstva

O tom dječjem radu mogu nam svjedočiti mnogi misionari, na poseban način i naše školske sestre franjevke koje u afričkoj zemlji DR Kongo djeluju već dulje od 40 godina, stavljajući poseban naglasak na dječje školovanje, pomažući im da ostvare svoje snove i imaju sretnije djetinjstvo. U tim desetljećima školovale su i danas školuju tisuće djece – zahvaljujući i našoj, vašoj pomoći, mali prijatelji misija. U njihovo ime javila nam se misionarka s. Adriana Galić i opisala nam život vaših vršnjaka u Kongu…

Pismo iz DR Konga
Nosimo luk

Dragi naši mali i veliki makovci, šaljemo vam malih i velikih pozdrava iz dalekoga DR Konga. Iz zemlje gdje su djeca brojnija od svega drugoga što je dragi Bog stvorio! Naime, najveće su bogatstvo ove zemlje upravo djeca, vaši vršnjaci, školarci.

Nažalost, ovdje velika većina djece ne ide u školu. Roditelji su često bez posla i ono što zarade uglavnom potroše za hranu i nešto odjeće. U obitelji se biraju djeca koja će ići u školu. Dvoje ili troje od njih osam, deset ili trinaest, jer se škola plaća. Uglavnom su to dječaci, a djevojčice ostaju doma čuvati mlađu braću i sestre. Trebaju ih kupati, hraniti i »zabaviti« dok roditelji dođu s posla, najčešće s polja (jer uglavnom se bave poljoprivredom). Djeca tako svakoga dana (po nekoliko puta) silaze do rječice po vodu, koja je uglavnom zamućena i često zagađena. Hodaju pola sata, sat i više, jer nitko nema vodu u kući (to u Kongu postoji samo u gradovima). Tu vodu piju, u njoj pripremaju hranu i peru odjeću.

Uz roditelje, na posao idu i djeca, ona malo veća, nerijetko nakon škole. Rade da se prehrane, ali ima i onih koji zarade za školsku uniformu, bilježnice, olovke… Nije uvijek lako, ali mora se, a uz Božji blagoslov i može se… Preporučujem ih sve u vaše dječje molitve, koje Bog rado sluša.

Puno vas volimo i za vas Boga molimo!
Vaša s. Adriana Galić,
sa svim malim i velikim Kongoancima