PISMA IZ MISIJE Tamo gdje zemlja »guta« vodu

Cvjetnica se u misiji Tatale posebno svečano slavi
Sa +50 Celzijevih stupnjeva, iz zapadne Afrike, s područja na kojem se miješaju savana i pustinja, javio nam se don Ivan Stojanović, salezijanac koji i sâm teško preživljava nesnosne vrućine u Gani. Dobročinitelji iz Hrvatske preko Papinskih misijskih djela izgradili su bunare za pitku vodu te nabavili terenski automobil za misiju Tatale jer putovi do mnogih sela ne postoje ili su teško prohodni.

Voda je dragocjenost u našoj misiji Tatale. Još nigdje u misiji nisam vidio prirodni izvor vode koji ne presušuje. Izvora nema, a zemlja je pjeskovita i »guta« vodu. Čak i mnogi bunari i bušotine u sušnoj sezoni, koja traje više mjeseci (počinje u prosincu, a ovih dana završava), nemaju vodu. Zato je svaka pomoć uvijek dobrodošla…

Travom ispleteni zidovi škola

Papinska misijska djela iz Zagreba darovala su nam novac za bunare, a u posljednje dvije i pol godine izgradili smo bunare za još 11 sela, ponajviše zahvaljujući salezijanskoj obitelji širom svijeta. U selima u kojim imaju bušotine čeka se u redu po nekoliko sati za kantu ili lavor pitke vode, a u vrijeme kišne sezone piju zagađenu vodu kao i sav životinjski svijet. U takvoj oskudici lako dolaze bolesti, a nije rijetkost da dođe i do smrti.

Ljudi ovdje ne žive u kućama, nego ispred kuća ili u kolibama pod stablima. U ovo doba godine – između veljače i svibnja – spavaju vani, osim kada pada kiša, jer je u kućicama neizdrživo. Osobito zato što su pokrivene limom, koji se užari, pa zraka unutra uopće nema. Iako su velike vrućine, svejedno se radi i ide normalno u školu, a u većini sela škole su napravljene od blata, ponegdje od trave. Od nje ispletu i zidove, i krov.

Stotine krštenja za Uskrs

U Gani i u našoj misiji Uskrs se slavi mnogo svečanije nego Božić. Na Veliki petak, dan Isusove smrti i sprovoda, najveće je slavlje i okupi se velik broj ljudi – vjernika i nevjernika, jer su u ovdašnjoj kulturi sprovodi glavna slavlja. Svi dođu slaviti, od ranoga jutra do kasne večeri. U 6 sati ujutro počinje prikaz Isusove muke u središtu mjesta te se ide do obližnje planine – Golgote Tatale. Nemoguće je izbrojiti koliko ljudi, osobito djece, sudjeluje u tom uistinu vjernom i slikovitom uprizorenju muke Isusove.

Kada se vratimo, oko 13 sati, treba nam sat-dva dok se napijemo vode. Onda počinju obredi i traju sve do mraka. Svi su umorni, ali zadovoljni. Slavimo i Isusovu posljednju večeru, a uskrsno bdjenje osobito je svečano zbog novokrštenika. Prošle smo ih godine krstili petstotinjak, ove godine mnogo ih je manje.

Pomoć djeci da nabave knjige

Teško mi je napisati, ali većina ovdje živi siromašno, a kod mnogih siromaštvo prelazi u bijedu. Ljudi preživljavaju, ali teško. Kada je riječ o materijalnim potrebama, treba nam svega: od vode do kapelice ili škole, pomoći djeci da nabave knjige, kute za školu, obuću… Ima mnogo starijih i bolesnih koji si ne mogu kupiti ni lijek, a mnogo ih umre od ujeda zmija. Tako je, uz naše glavno poslanje – evangelizaciju, zadaća misionara i briga za osnovne životne uvjete i potrebe ljudi te pomoć djeci da se mogu školovati. Svakako, trebalo bi nam još i misionara, i vjeroučitelja.

Biblijske priče, igra, molitva…
Sela u području naše misije na sjeveroistoku Gane većinom su poganska. Strategija nas misionara jest prvo se sprijateljiti s tamošnjim stanovništvom, a salezijanski oratorij savršeno je sredstvo za to. Kroz igru, pjesmu i ples svi postanemo prijatelji. U početku igrom dođemo do njihovih srdaca, a tek tada može početi evangelizacija. Tako se izmjenjuju biblijske priče, igra, molitva… A i nagrade su potrebne: skupi se bombona, ponekad se zaigramo nogometnom ili odbojkaškom loptom. Priprema za sakramente traje 2-3 godine, a poučavanje u vjeri u 40 sela i filijala vode salezijanci, dva vjeroučitelja, voditelji molitava i animatori. Uz posjet stanovništvu, najučinkovitiji način oduševljavanja za vjeru u sušnim razdobljima jest prikazivanje biblijskih filmova po selima pa se trudimo nabaviti još jedan generator, prijenosno računalo i videoprojektor.
IZVORMak br. 8/2018.
Prethodni članakISKAZNICA KRISTOVIH VJERNIKA Vidik Kristove žrtve seže do granica ljudskoga roda
Sljedeći članakMOLIMO U OBITELJI Kako od »nedjeljne strke« do »misnih proba«