PISMO MISIONARKI IZ RUSIJE Znaju li svi kako se zove Isusova mama

Kad vjeroučitelj u Hrvatskoj želi upitati dijete nešto što će sigurno točno znati odgovoriti, obično pita: »Kako se zove Isusova mama?« Na to pitanje svi znaju odgovor. No ne i u Rusiji…
Marija ili Aljona?

U našoj filijali u gradu Azovu bila je prva pričest protekloga ožujka. Bilo je lijepo slavlje jer već pet godina nije bilo djece za prvu pričest u toj maloj župi.

Mama jednoga slavljenika zamolila je nas, sestre, da pripremimo vjeronaučni kviz, a ona će pripremiti male nagrade za svu djecu u dobi od 4 do 18 godina. Mali Jaroslav napeto je gledao što će dobiti. Pitanje »Kako se zove Isusova mama« zateklo ga je nespremnim. Pokušala sam mu pomoći:

– Je li ona Alesja, Aljona ili Marija?

– Nije Alesja, to je moja mama! A Isusova je… Aljona! – uvjereno je rekao četverogodišnji dječak.

Svi su se nasmijali, rekli mu točan odgovor i dali nagradu. A nama je ostao zadatak – ponovno s mališanima ići do kipa Majke Božje i ponavljati tko je tko… Njegova obitelj tek nekoliko godina ide u crkvu, još nisu naučili moliti zajedno s djecom…

350 kilometara do župljana

Mjesec dana nakon toga putovali smo u udaljeni gradić Zimovniki, da posjetimo jedinu katoličku obitelj koja ondje živi. Oni pripadaju našoj župi, a udaljeni su 350 km od Taganroga, sjedišta župe.

Nakon pet sati vožnje, dočekali su nas bračni par i troje živahne djece: Ivan i Vitalina, koji se pripremaju za prvu pričest, i Miroslav koji ima tek 4 godine. Svetu misu i vjeronauk imaju nekoliko puta godišnje, kad mi dođemo k njima ili kad oni posjete baku u Taganrogu. Prošli put donijele smo im bilježnice s radnim zadatcima i uputile mamu kako da s njima prolazi razne teme. Još nismo pravo ušli u kuću, a oni su nam već pokazivali svoje bilježnice, govorili što su sve naučili, kako su s roditeljima na Uskrs pratili misu preko televizije i što im je mama objasnila.

No ovoga puta bili su nekako zabrinuti. Napokon me je Ivan, kao najstariji brat, pozvao na stranu, jer mi mora nešto važno reći: »Sestro, i naš Mirek htio bi imati takvu lijepu bilježnicu. I njega zanima što mi učimo…« Na sreću, mi smo ovoga puta pripremile katehezu s igrom i za njega. Kad je misa završila, uzeo je sa stola mali križ, stavio oko vrata krunicu i važno hodao, da svi vide kako i on voli Isusa.

Kad završi škola, mama s djecom ići će k baki, da mogu tjedan dana dolaziti na vjeronauk i pripremiti se za ispovijed i pričest. A mi smo obećale odgoditi svoja putovanja i druge poslove, da im možemo posvetiti više vremena. No za njih se ne bojimo – od najranijega djetinjstva oni znaju kako se zove Isusova mama i svakodnevno joj se sa svojom mamom mole.

Zamolite i vi Presvetu Djevicu Mariju da što više djece u Rusiji upozna i zavoli Isusa!

Misionarke u Rusiji, sestre karmelićanke BSI,
s. Mirjam Bubnić

IZVORMak br. 10/2021.
Prethodni članakLIJEPO JE ŽIVJETI S IDENTITETOM Komu pripadam?
Sljedeći članakDOBRO JUTRO, HRVATSKA Rezultati izbora nose pouku