Švicarska se u Hrvatskoj počela najavljivati kao idealan prostor za useljavanje, a demograf Stjepan Šterc procijenio je da će se u sljedeće dvije godine onamo iseliti između 40 i 60 tisuća hrvatskih građana. Povod Večernjemu listu za razgovor s njim bio je 1. siječnja, dan kad je bogata i uređena Švicarska otvorila svoje tržište rada za Hrvate. U Švicarskoj, prema podatcima švicarskoga Saveznoga ureda za statistiku iz studenoga 2020., živi 28 966 hrvatskih državljana, no kako navodi i Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske, prema procjeni hrvatskih katoličkih misija, veleposlanstva Republike Hrvatske u Bernu i hrvatske iseljeničke zajednice, smatra se da Hrvata u Švicarskoj ima oko 80 tisuća. Velik broj Hrvata, iseljenih krajem sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih, u međuvremenu je dobio švicarsko državljanstvo i postali su Švicarci. Šterc je protumačio da se Hrvati lako prilagođavaju novoj sredini, zbog čega su idealna imigracija za tu zemlju, a zadržavaju i hrvatski identitet te zbog geografske blizine mogu bez problema posjećivati obitelj u domovini.
Smatra se da nema boljega promotora ekološke akcije od planinara, svjetskoga putnika i putopisca, čovjeka koji za ekologiju živi cijelim svojim bićem, Stipe Božića, poznatoga alpinista. Proputovao je svijet, popeo se na najviše svjetske vrhove, zaronio u dubinu Zemlje, propješačio svjetskim pustinjama, a na Biokovu, Dinari i Kamešnici je kao kod kuće. U razgovoru za Večernjak je rekao da priroda nije ostala ista, posebice priroda u visokim planinama, zato što se svijet nalazi u razdoblju kada se ledenjaci povlače i to je vidljivo.
Na prvim usponima u Alpama, prije 40 godina, penjao se po sjevernim stijenama i hodao po ledu, a sada svjedoči da toga leda više nema. Na Himalaji neki su se ledenjaci povukli, što je posljedica zatopljivanja. Primijetio je da su posljednjih 50-60 godina u Hrvatskoj planine doživjele renesansu jer malo tko u njih zalazi – zarasle su, nabujale šumama i travom, ali su napuštene. Zapuštena su staništa gdje su ljudi prije bili sa stokom. Iznio je primjer da je na Biokovu bilo gotovo 2000 pastirskih stanova, a danas vikendom dođe tek pokoji planinar. Sve je oživjelo u ekološkom smislu, ima više zelenila, bilja i stabala – ali nema ljudi. »Nakon rata bili smo suočeni s divljom sječom šuma na Dinari i Kamešnici, što je znatno osiromašilo šumski fond. Ostavljen je velik trag, pogotovo na Dinari. To pogranično područje nije dobro kontrolirano«, rekao je Božić, upozorivši da sada postoje prave rane u prirodi. Naveo je da stablima treba po 30, 40, a nekima čak i 50 godina da dosegnu svoju veličinu. Kupovani su novi traktori kojima su se izvlačila cijela stabla iz planina. U prirodi su ostale odbačene stotine istrošenih guma i gomile drugoga smeća, a posljedice se i danas saniraju. Božić je predvodnik i akcija čišćenja, a kad su nedavno čistili Dinaru, bilo je ondje i olupina automobila, koje su morali uklanjati teretnim vozilima s dizalicama, čak i helikopterom.
»Neki misle da je priroda praznina, bezgranična rupa, ničija, u koju s može baciti bilo što. Nije tako! Moramo imati svijest da priroda mora ostati čista. (…) Radio sam dokumentarne filmove ‘Sedam vrhova’, ‘Svete planine svijeta’, ‘Pustinje svijeta’ i razgovarao s geolozima. Katastrofa i promjena u prirodi bilo je i prije«, napomenuo je Božić. Kao primjer naveo je vulkan Krakatau koji je izbacio toliku količinu pepela da je čovjek s današnjom tehnologijom u 50 godina ne bi proizveo. »Jasno, utjecaj čovjeka postoji. Probijaju se ceste, a cijela Zemlja premrežena je cestama, osim Antarktike.« Smatra da nije krivac za sve industrija. »Jest da je na djelu globalno zatopljenje, ali po mojem sudu to je više geološka mijena. Ja sam za to da se sve pošteno sagleda i da se ne ide samo s teorijom Boba Dolea koji je najviše propagirao globalno zatopljenje, nego da se sagledaju i sve ostale teorije. Sada vlada cirkus oko zamjene benzinskih automobila električnima. Pa tko kaže da će to za prirodu biti bolje? Što je s litijem? U svemu tome veliku ulogu ima industrija i njezini interesi. Mi se ne trebamo osjećati krivima za stanje u prirodi, nego trebamo sagledati što konkretno možemo napraviti kada nastaju novi problemi.«
Zanimljivo je i njegovo sljedeće viđenje: »Kada urbani ljudi dođu u planine, isprva se ne znaju ponašati. Za sobom ostavljaju smeće, upadaju u neprilike jer nisu educirani. Njih zovemo korona-planinari.« Rekao je i da u planinama postoji bonton: planinar će uvijek pozdraviti, ako vidi da nešto nije u redu dat će savjet, a korona-šetač će proći pokraj drugoga bez pozdrava.
